DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1920 str. 24 <-- 24 --> PDF |
27S srednje i najslabije). Poslije klupovanja moći ćemo onda pojedine debljinske klase već prilično lako u mjerbenom manualu ograničiti. Ovaj drugi način za obrazovanje debljinskih klasa od važnosti je samo onda, ako želimo točno ustanoviti postotni razmjer, u kojem pojedine stabalne klase sudjeluju na sastavu cijele sastojine t. j . ukupne sastojinske drvne mase odnosno njene vrijednosti. I kod prvog i kod drugog načina mogu se obli c n a primjern a stabla među pojedine debljinske klase porazdijeliti po poznatim dvjema glavnim principima t. j . ili sasvim povoljno ili pak proporcionalno´. 1. Povoljno i jednolično razdjeljivanje oblicnih primjernih stabala medu pojedine debljinske klase. Ovdje u glavnom vrijedi sve ono, što je već kod Hossfeldove metode rečeno. Stoga bi se način sastojinskog kubisanja, koji se osniva na ovakovom obrazovanju debljinskih klasa i na ovakovo m dodjeljivanju oblicnih primjernih stabala tim klasama, mogao nazvati drugi m H o s s f e 1 d o v i m načinom, koji se od prvog Hossfeldovog načina razlikuje najviše samo po tome, da su kod njega debljinske skupine šire ograničene nego kod prvog Hossfeldovog načina. Stoga se ovdje oblična primjerna stabla nikako više ne mogu označiti uzornim (modelnim), već ona ovdje imaju karakter pravih srednjih stabala, pak se njihove dimenzije u pravilu moraju na poznate već načine unaprijed izračunavati. Ocjenjivanj e prsnog promjera za aritmetski srednje 1 Šum. asistent B 1 o c k predložio je (Allgemeine Forst- und Jagdzeitung 1889., strana 23B.) za obrazovanje debljinskih — ili bolje stabalnih klasa jedan način, koji se zapravo ne poklapa sa nijednim od principa za obrazovanje debljinskih klasa. Po tom načinu bio bi naime broj stabala u pojedinim klasama već prilično ograničen a ipak je posve jednak, jer bi se u sastojinama sa preko 6 O stabala imalo — počevši od najjačih stabala — obrazovati najprije 10 klasa, od kojih bi svaka imala sadržavati točno po 50 stabala. Daljnje klase imale bi sadržavati svaka po 100 stabala, a preostala najslabija stabla, kojih broj ne dostaje za sastav jedne takove klase od 10,0 stabala, imala bi sučinjavati jednu t. zv. popunidbenu klasu. Daljnja karakteristika ovog načina bila bi još ta, da on ne dozvoljava proporcionalnog dodjelivanja oblicnih primjernih stabala pojedinim klasama. Pored ostalih načina, kojima je ovdje pažnja posvećena, nema ovaj način nikakove važnosti, pa se stoga nećemo njime dalje baviti. |