DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1920 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Slijedi to od tuda, što ne stoji njegova predpostavka (na strani 347. dolje) : „Ova diferencija ne smije prekoračiti određeni procenat p od zbroja spomenutih dviju temeljnica." Nasuprot stoji, da »Ova diferencija ne smije prekoračiti određeni procenat p od srednje temeljnice.« Prema tomu je , ,/ 4 2 p = JQQ~, a iz ovoga slijede gornje ispra *.d2 4 vljene formule. Odgovor na „ispravak" mojih formula u raspravi „0 zaokruživanju promjera." Napisao prof. Dr. Antun Levaković. Na gornji „ispravak" imam da g. šumarniku Hâjéku odgovorim ovo: Ono, što g. šumarnik Hajek nazivlje mojom pretpostavkom („ne stoji njegova pretpostavka na str. 347. dolje"), nije moja pretpostavka, već neoborivi matematski zakon. Da je tome tako, evo dokaza. Gosp. šumarnik Hajek postavio je gore ishodnu jednadžbu 4 2 100 4 .. a2 Uvrštenjem izraza j--^ u tu jednadžbu prihvatio je i ,on ovaj izraz kao izraz, koji ima da naznačuje kružnoplošnu pogrešku, skopčanu sa zaokruživanjem promjera, a time je pokazao, da i sam uviđa, e nam izraz ^(d^ 2) ~^4 (^— a\2 — P I daje pravi zbroj temeljnica za oba ekstremna stabla u debljinskoj skalini, a izraz 2´i´d2 pogrešni temeljnički |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1920 str. 10 <-- 10 --> PDF |
zbroj za ta dva stabla. Nadovezujuci na to moram upozoriti na jednu važnu okolnost. Svaki pogrešno ustanovljeni iznos za stanovitu olinu je nestalan, promjenljiv, a diferencija između pravog a iznosa i njega (t. j . pogreška ustanovljivanja) biva dakako sve to manja, što je veća točnost ustanovljivanja. Uzmimo samo npr. izmjeru kuteva i stranica (dužina) u geodeziji. Ni kutevi ni dužine ne mogu se nijednim istrumentom apsolutno točno izmjeriti. No točnost izmjere biva sve veća, čim je — ceteris paribus — precizniji instrumenat i čim se pomnije njime radi. Kakogod pak točnost biva sve veća, tako se i pogrešni iznos sve više približuje pravom (nedostiživom) iznosu. Isto to biva i u našem slučaju. Apsolutno točan zbroj temeljnica kako za pojedinu debljinsku skalinu tako i za cijelu sastojinu ne da se uopće postići, ali mi ćemo se tome zbroju — ceteris paribus — to više približiti, što točniju i preciznije graduisanu spravu (promjerku) imamo, te što.pomnije njome radimo. Dok je dakle pravi iznos stanovite oline nešto stalnoga, nepromjenljivoga, pogrešni j-« iznos vrlo varijabilan, a ta varijabilnost ovisi, kako rekoh, u glavnom o točnosti samoga instrumenta i o pomnji radnika. U običnom životu uzimlje se kao pravi iznos stanovite oline onaj iznos, koji se može postići najtočnijom izmjerom odnosno aritmetskom sredinom tako dobivenih podataka. Naprama ovome svi su ostali iznosi pogrešni. Dok dakle bilo za koju olinu postoji pod stanovitim okolnostima samo jedan pravi iznos, koji, čim se i malo samo promijeni, odmah postaje pogrešnim, to naprotiv pogrešnih iznosa možemo dobiti svu silu. Stoga se samo pravi iznos stanovite oline može uzeti kao mjerilo za točnost u izjeri (ustanovljivanju^ te oline, a nipošto pogrešni. U našem je slučaju pravi iznos za temeljnički zbroj obaju ekstremnih stabala u skalini sadržan samo u izrazu jfuN-sjj +^{đ—|V pa se prema tome pogreška zaokruži vanja 4´ 2 mora kod izračunavanja postotnog iznosa njezinog (p) staviti u odnošaj samo naprama tome iznosu |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1920 str. 11 <-- 11 --> PDF |
(odn. izrazu), nipošto pak naprama pogrešnom iznosu 2-j-d, a još manje naprama polovici ovoga potonjeg iznosa, kako to zahtijeva gj. šumarnik Hajek. Ovaj zahtjev g. šumarnika Hajeka, koji je sadržan u riječima „Ova diferencija ne smije prekoračiti određeni procenat p od srednje temeljnice," dvostruko je dakle neispravan. S kakovim rezultatom ovakovo izračunavanja postotne pogreške mora biti skopčano, svakom je jasno. Ako g. šumarniku Hajeku ovaj prikaz bludnje, u kojoj se nalazi, ne dostaje, evo mu još jednog i to markantnijeg. Znamo, da se postotni iznos (p) bilo kakove diferencije ili pogreške (d) izračunava po pravilu trojnom, pa to — kako vidimo — čini i sam, g. šnmarnik Hajek. Po tom pravilu imamo u jednoj jednadžbi četiri veličine, koje zajedno sačinjavaju razmjer. Jednadžba ta glasi dakle d :/=/>: 100. Uzmemo li, da je / pogrešni (dakle varijabilni) iznos stanovite dline, onda se ova jednadžba nipošto ne da ispravno riješiti, jer u njoj imamo tri varijabile. Jedina mogućnost za ispravno rijesenje njezino nastupit će samo onda, ako pod / uvrstimo pravi (t. j . konstantni) iznos te oline. Onda će naime svakome d točno odgovarati jedan p i obratno. Prema tome ne bi moje u raspravi o zaokruživanju promjera navedene formule trebale da glase onako, kako to želi g. šumarnik Hajek, već baš onako, kako sam ih tamo naveo. K članku „Moja tetivnica." Napisao prof dr. A. Levaković Prije nego predem na samu ocjenu ove „tetivnice,* moram istini za volju izričito označiti neispravnom tvrdnju g. šumarnika Hajeka, da je o n pronašao, konstruisao i u Sum. listu od g. 1900. str. 410. opisao promjerku, koja je poznata pod imenom „Pukova promjerka", te je po g. nadzorniku Puku opisana u Šum. listu od g. 1904., str. 22—28. „Tetivnica" g. šumarnika Hajeka i „jednokračna promjerka" g. nadzornika Puka skroz su različiti instrumenti, koji imaju samo jedno zajedničko svojstvo (vrlo sporedne |