DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1920 str. 49 <-- 49 --> PDF |
* _ __r — ´ filira više; Jasam odmah opazio, da je pri tom 4 milijuna narodnog novca otišlo niz vodu ! To je bilo po mom tadanjem računu — nagoda je sklopljena 1. maja 1918. — nu kasnije sam opazio da je tu naš narod — šuma leži u Plaškom — igub o daleko više. Tvrtka je prenesla taj ugovor na konzorcij zvan „Jugoslavenska šumska industrija d. d. u Zagrebu". Dakle domaća tvrtka u novoj državi SHS. Mskar da imena lijepo zvuče, ipak je to tečevno društvo na korist pojedinaca osnovano pak se mora jednako ostati kod prigovora: Zašto da se tko na grbači narodnoj bogati ? Velika odgovornost leži na svima nama i dužnost bi bila tu svu aferu revidirati, bar sada kada je naša država slobodna. Ja sam na javu iznio, kako je stvar tekla i kako je nagoda primljena. Ogulinska imovna općina ima tom nagodbm sada efektivnoga gubitka 19 milijuna 996 kruna, jer su danas cijene na panju 81 K za jelovinu, 50 K za bukovinu, 114 K zâ javor. Od kuda dolazi naš svijet da trpi tako ogromne gubitke ma bilo kome za volju? Može li se i smije li se takovo što dozvoliti.? Neka promisle današnji odlučni krugovi. Očevidno je, da se takova šta ne može dozvoliti, te da se moraju revidirati i svi drugi ugovori, pa ne samo kod ogulinske imovne općine nego i kod drugih imovnih općina. Ističem to, da se ne bi reklo, da ja ovo govorim kao zastupnik ogulinske imovine pro domo. Naše hrvatske imovne općine sačinjavaju 25% svih naših šuma u bivšoj kraljevini Hrvatskoj opsižući preko 620.000 jutara, te predstavljaju kolosalan narodni kapital. Tim šumama ravna naše´ stručno šumarsko osobje, koje je istina skupo, ali drukčije ne može biti. Ono je nuždno i mi moramo na nj gledati sa velikom simpatijom, jer nam gornji primjer jasno kaže, što biva, kad ge Šumar odmakne od šume. Postojale su kroz decenija javne tužbe, da se imovne pojedoše, da im sav prihodak iscrpljuje izdržavanje službenog aparata, dapače da se zadužuju, da su pasivne. Kad je tome do sada bivalo tako, od sele nije više nužda da tako bude, jer prema današnjoj velikoj vrijednosti šuma naše imovine morale bi biti aktivne. To pako nuka na reviziju svih ugovora sa raznim spekulantima o sječenju šuma. Skupoća uprave je silno poskočila, a moramo uzeti, da je danomice sve veća. Uzmimo skočimice cijene raznog uredovnog materijala i raznih životnih namirnica stručnoga osoblja. Jedna olovka, koja je godine 1913 stajala 4 filira, stoji stoji sada 1 krunu; arak papira stajao je 1 filir, a sada 50 filira; jedne cipele 1913. stajale su 10 K, a sada 400 — 500 K ; jedno odijelo 1913. stajalo je 100 K, a sada 3000 K; jedno svinjče za mast 1913. stajalo je 100 K, a sada 4000 K; bijelenje jedne prizemnice, kako su obično šumarije, stajalo je 1913. oko 40 K, a sada izmedju 600 i 700 K; Prema tome su troškovi uprave morali silno poskočiti Zar da bi ove troškove nosio sam narod za volju svetinje ugovora? Kad su prilike toliko se rastegle te je skupoća izašla u neizmjernost, tada te prilike, koje ni jeda n od paciscenata nije predvidjao, |