DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 53     <-- 53 -->        PDF

cijenu u inostranstvu. Potpisom deklaracije smatra se, da za vrijednost
jamče.


§ 3. Kao mjerilo za provjeravanje vrijednosti služit će carinarnicima
prosječne berzanske cijene za artikle, koji se na berzama
prodaju, i cijene prodajne na domaćim tržištima za minulih 20 dana,
keje će važiti za mjesec dana unaprijed. Ako bi tržišne cijene za
artikle, koji se i na berzama prodaju, bile veće, nego što je u berzanskim
listama notirano, uzimat će se one za osnovne vrijednosti.


Pošto se ovoj cijeni dodadu troškovi do granice (§ 1.), naplatit
će se prema njoj carina po odredjenoj stopi u tarifi.
Kao mjerilo za ocjenu prijavljene prodajne cijene — služit će
berzanski i drugi izvještaji.


§ 4. Ministarstvo trgovine i industrije dužno je pribavljati
tržiš ie izvještaje o cijenama za artikle, koji se na tržiitima i berzama
prodaju i uvijek blagovremeno saopćivati ministarstvu financija (Generalnoj
direkciji carina), tako da se do svakog prvog idućeg mjeseca
mogu saopćiti carinarnicama cijene, koje su vladale za prošlih 20
dana, a prema kojima se ima da naplaćuje carina u toku cijelog
mjeseca (§ 3.). Ministarstvo trgovine i industrije sračunavat će cijene
prosječno za pojedine artikle, prema cijenama na svira tržištima zemaljskim,
ako ne bi bilo veliko variranje u cijenama na pojedinim
tržištima, u protivnom — grupisanje cijena za iznalaženje prosječne
vrijednosti izvršit će se po reonima, koji će se odredjivati prema
približnosti cijena na pojedinim tržištima. Koje će se prosječne cijene
u ovim slučajevima primijeniti za naplatu carine — odredjivat će se
prema mjestu, iz kojeg roba polazi.


§ 5. Ministarstvo trgovine organizovat će pribavljanje izvještaja


o cijenama, a na većim tržištima odrediti, ako kude potrebno, i
svoje komesare, koji će pratiti kretanje cijena i brinuti se, da se
roba samo dobrog kvaliteta prodaje. Na izvoznim carinarnicama mogu
se takodjer odrediti komisije, koje bi u drugom redu motrile, da
roba, koja se odpravlja, bude dobre kakvoće.
§ 6. Ministarslvo trgovine i industrije pribavljat će i saopćivati
vrijednost i svih drugih proizvoda zemaljskih označenih u tarifi, koji
se izvoze i koji se ne prodaju na tržištima, i to saopćivati ministarstvu
financija (Generalnoj direkciji carina), kako je označeno u § 4.


II. Naplata carine na diferenciju izmedju kupovne cijene u zemlji i
prodajne cijene u inozemstvu.
§ 7. Sve dotle, dokle pestoji osjetna razlika izmedju kupovnih
cijena u zemlji i prodajne cijene u inostranstvu, koja će se Mtvrdjivati,
pošto se kupovnoj cijeni dodadu troškovi do granice, naplaćivat
će se carine na tu diferenciju, i to, ako razlika u vrijednosti
izmedju kupovne i prodajne cijene bude: a) 700 i više 90 posto,
b) 600 do 700 i više 85 posto, v) 500 do 600 i više 80 posto g) 400
do 500 i više 75 posto, d) 400 i manie 70 posto.


Ova naplata vršit će se sve dotle, dok ne bi carina na diferenciju,
koja bi išla u korist državne kase, bila manja, nego što bi se
naplatila po odredjenoj stopi u tarifi i vrijednosti robe.