DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Već 40 godina iznosilo je „Šumarsko društvo* skoro svake godine pozvanim faktorima svoje želje cijeloga staleža, da se šumarska nastava iz Križevaca prenese u sveučilište u Zagreb. Od mnogih zagovaratelja i pisaca ističem slavmga našega novelistu Josipa Kozarca i zaslužnoga profesora šumarstva Frana Kesterčaneka, koji su pratili razvoj šumarske znanosti, kako se sve više razvijala na osnovi prirodno-znanstvenoj (za šumarsko proizvodnu grupu), i na osnovi strogo matematičko-tehničkoj (za uredjajnu grupu). Za potpuno razumijevanje tih disciplina postala je za slušače šumarstva neophodno nužna veća sprema, t. j . potpuna srednjo-školska naobrazba, pa su oni u mnogim svojim spisima, kako u Šumarskom listu tako i u dnevnim novinama zagovarali, da se šumarska nastava prenese u sveučilište. Pogotovo je to pitanje bilo onda za nas važno, što je madžarskim zakonom od g. 1883. bilo odredjeno, da se kao šumarski činovnici u državnoj šumarskoj službi mogu namjestiti samo oni, koji imadu svjedodžbu ispita zrelosti i svršili su madžarsku šumarsku akademiju u Šćavnici. Tom zakonskom ustanovom bio je zatvoren put do državne šumarske službe nesamo apsolventima križevačkoga zavoda, nego i onim našim sinovima, koji su apsolvirali visoku školu za kulturu tla u Beču. I uistinu nije preko 30 godina nijedan naš sin, bio on apsolvent domaće šumarske škole ili koje mu drago druge osim madžarske škole u Šćavnici, bio primljen u bivšu „državnu šumarsku službu". Šta viša ta političko-kolonijalna tendencija zadnjih godina našega zajedničkoga živo´a pošla je bila i dalje, pa su uz šumare Madžare namještali u Hrvatskoj i Slavoniji i lugare Madžare, a tim se rodjenoj našoj djeci oduzimala zaslužba hljeba svagdašnega u vlastitoj domovini. Kada je tomu bilo tako, nismo li morali svi od reda šumari i nešumari radosno pozdraviti zakon od g. 1894., kojim se odredjuje. da šumarsko tehničku službu kod političke uprave u Hrvatskoj i Slavoniji mogu polučiti samo oni, koji dokažu, da su kao redoviti slušači polučili potpunu akademsku naobrazbu, kao i zakon od g. 1897. o promicanju gospodarstva, prema kojemu su počevši od naukovne god. 1898.-999. primaju u mudroslovni fakultet sveučilišta i oni, koji kane polučiti višu šumarsku stručnu naobrazbu. A dogodilo se obratno : u mudroslovnom fakultetu očitovala se odlučna averzija protiv pripojenja šumarske visoke škole i stopljenja s fakultetom, pa je poradi toga privremenom naredbom zemaljske vlade od 7. listopada 1898. broj 66.102 otvorena", umarska akademija", i ona je samo prislonjena mudroslovnom fakultetu. Historija će reći svoj sud o tom, da li je patriotično bilo onda protiviti se prijenosu šumarske nastave na sveučilište, a ja mogu dokazati, da nam je taj otpor prouzrokovao mnogo štete. Uzrok toj averziji nekih sveučilišnih profesora mudroslovnoga fakulteta bio je jamačno mišljenje, da sveučilištu pripadaju samo čisto teoretičke nauke. Ne ću da potanje raspredam to pitanje zasada, ni da li je to mišljenje bilo opravdano i nakon toga, što je i naše sveučilište pripojenjem farmaceutskog |