DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 35     <-- 35 -->        PDF

najbolju organizaciju uprave ne može racionalno, recte trajno gospodariti.
Sigurno je, da će se razmnožati narod, a tim je i budućnost
šuma zapečaćena.


Radikalni je lijek podržavljenje svih šuma u demokratskoj našoj
dr?avi, a to traže apsolutno siromašniji krajevi, jer nemaju što da
izgube, kad bi se tim uopće nešto gubilo. Relativno bolje stojeći
nisu za podržavljanje svih šuma.


Umjerenije mišljenje većine s ručnjaka zagovara reviziju svih
segregacija šumskih služnosti, gdje se smatraju ovlaštenici prikraćenima.


Odmah izjavljujem, da bi, ako bi se provela pravedna revizija
služnosti, koja ne bi predviđala umnožavanje pučanstva, već samo
sadašnje potrebe, samo u području bivše vojne krajine država ostala
bez svih šuma, a na području slunjske I. i II. banske imovne općine
još ih ne bi ni dosta bilo. Kako bi biio u Provincijalu s vlastelinskim
šumama, nije mi poznato.


Preostatak od vlastelinskih šuma poslije provedbe agrarne re
forme imao bi državi služiti kao naknada za predane šume imovnim
općnama i ze.nljišnim zajednicama. Svakako bi se za slučaj revizije
radilo o žestokoj koliziji vlastničtva pojedinih interesanata.


Segregacije šumskim služnostima opterećenih šuma gotovo su
svuda nepravedno obavljene, jer je seljački narod prikraćen i trpi štetu.
Kod nas i u drugim kulturnim zemljama obavljao se otkup šumskih
služnosti prema opsegu onih stvarnih prava na opterećene šume, koja su
zadnjim zakonom bila zajamčena, odnosno prema faktičnim šumskim
i gospodarskim potrebama. Nije se dakle uzimao obzir na buduće
potrebe, jer je to neizvjesna okolnost, niti se je uzimao obzir na
buduie umnožavanje ovlaštenika i napredovanje gospodarstva, jer je
i to okolnost, koja se je imala u budućnosti odlučiti.


Pravnici u segregacionom povjerenstvu vjerojatno su tadašnje
ovlaštenike prema tadašnjim potrebama smatrali kao jedine specijalne
ovlaštenike za šumske užitke, što, držim, nije bilo ispravno, nego
je to bio neizvjestan broj i budućih generacija kao potomaka tadašnjih
ovlaštenika, bila je to skupnost — živi socijalni organizam,
koji nije trajno iste kvalitete i kvantitete.


Naša šumska judikatura oslanjala se je na propise u naprednijim
državame, pa da smo imali i dalekovidne stručnjake i ekonome
u povjerenstvima za segregaciju šumskih služnosti, ne bi stoga segregacija
po našem današnjem shvaćanju bila ispravno provedena.


Kakvo je to naše mišljenje, ne samo današnje, već kakvo je
bilo i onih stručnjaka odmah iza provedenja se regacije? Mnogi
od nas držali su i drže, da bi segregacija bila ispravna, kad bi
uzimala obzir nesamo na sadašnje nego i na buduće šumsko gospodarstvene
prilike ovlaštenika. To znači, da otkup služnosti kao dobrovolnja
nagodba, kao pravni posao ne može biti nepromjenljiv, već
bi imao biti uvjetan pravni posao, jer se veže nekom neizvjesnom
okolnošću, koja će se u budućnosti dogoditi ili će izostati (može se
dogoditi, da broj pučanstva spadne).