DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 33 <-- 33 --> PDF |
. svinje, kupljenje suhadi 3 dana svake nedjelje, sječu sitnog drveća u proredi uz doznaku pukovnije. Na šumskim rubovima dobivali su siromašniji ljudi na uživanje čistine, sabiranje žira, bukvice, kestena i bujadi, rov svinjama, brali su list i sitno granje za stelju marve. §. 71. Za krajiške obitelji odmjeruje se potreba za goriva drva od 3 do najviše 7 i pol kubičnih hvati (29 do 71 prmt. ili 7—18 hvati) prema kućnoj potrebi i tri dana u nedjelji brati suhad (od ovoga nisu smjeli ništa ni pokloniti ni zamijeniti ni prodati). Što treba za spekulativne pothvate, to treba da krajišnici plate. Besplatno smije se u šumi na pašu ugoniti onoliko marve, koliko je potrebno za uzdržavanje kuće; što se drži za trgovinu, smije u šumu, ako se za to plati pristojba. U žirovinu smije se ugoniti tcliko krmaka, koliko u kući ima muške ili ženske čeljadi, ako su krmci prevalili godinu, dvaput toliko, ako su ispod godine. Što se u žirovinu tjera preko tog broja, za to se plaća i pristojba. — Te zakonske ustanove nijesu ni jednim poznijim zakonom ukinute. Po Naniciniju imao se otkup šumske službnosti provesti po ovome ključu: Najprije se imali ustanoviti svi oni, koji su imali pravo, i koliko je to pravo iznosilo pretm propisu zakona od 3. veljače 1860., pa na temelju tako ustanovljene množine služnosti izračunavati šumsku površinu i krajiškim općinama i obiteljima predati, koja bi kadra bila sa svojim potrajnim gospodarenjem odbacivati toliki dohodak, da bi se mogle namiriti sve služnosti, kako su ustanovljene i kako ih je zakon zajamčio bio, a novi zakon nije ukinuo. Po § 2. zakona od 8. lipnja 1871., a ustanovama za otkup prava na drvlje, pašu — što krajiški stanovnici imaju u državnim šumama — određeno je, da se krajiškim općinama izluči i u vlasništvo prida polovica onih opsega državne šume, u kojima su do sada imale pravo šumarenja. Po Naniciniju je ključ segregacije neispravan, jer su se dijelile šume po polovici vrijednosli, a ne s obzirom na dosadašnje šumske užitke, koji su im zakonima zajamčeni. Sve šume nisu bile jednake, a pučanstvo je bilo nejednako gusto. Po §. 9. zakona o otkupu šumskih služnosti, prihvat diobne odluke ima se smatrati kao „dobrovoljna nagoda." Diobu je izradila država. U diobnom povjerenstvu sa strane države bili su stručnjaci auditori, upravnici, šumari. Pukovnijske općine nisu u povjerenstvu imale po 2 vještaka, premda je to zakon propisao. Vladala je sablja i batina. Po naputku od 17. siječnja 1872. k zakonu o odtkupu šumskih služnosti imala bi se vrijednost onih šuma, koje će pripasti imovnim općinama, tako pronaći, da su za središte uzeta ona mjesta, koja leže po prilici u središtu tih šuma, dok se je vrijednost one polovice šuma što je imala ostati eraru, tako ustanovila, da se je obzir uzeo samo na ono mjesto, koje je u šumskoj trgovini bilo važno. I slijepcu mora u oči pasti, da je po ovome ključu šuma za imovne općine morala biti skuplja, negoli za državu, da je dakle i |