DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Prvi interes za šumu ima seljak s obzirom na različite svoje potrebe prema šumi, a tim potrebama može da zadovolji prema svojoj gospodarskoj snazi. Kako je kod našeg seljaka do fanatizma razvit osjećaj za individualno, lično ili porodično uže zadružno vlas ništvo, a nema ljubavi za zajedničko dobro, bit će kod nas i nadalje među seljacima imućnijih i siromašnijih. Ako nam sredstva dopuštaju, da pravo seljaka bude realno i ekvivalentno i da siromašniji sloj seljaka bude zaštićen, moramo da mu ogrjevno drvo, koliko ga ide, doznačujemo ne u prostornoj ili kubnoj mjeri, već u relativnim gorivim jedinicama, jer nije svejedno, da li netko dobije 16 metara bukovine ili 16 metara vrbovine. Građevno drvo treba doznačivati, kad je seljak u gradnji, s mogućim obzirom na bolju vrstu građevnog drva. Imućniji neka ziđu, a siromašniji, koji zasada ne mogu do cigle ili do kamena, neka dobiju građu za čitav objekt, i to donju građu uz potpunu cijenu. Odmah treba u samoupravi dizati ciglane i krečane, da se ne uništavaju mlade šume izdavajući građu za drvene zgrade. Ušumljenje u lakše ili teže srezove sa lakše ili teže izradivim drvom neka se dakle provodi na osnovi gospodarskog stanja seljaka, a ne prostorno po selima. Pojedina su sela u različnom položaju prema šumi, tako da neka šumu potpuno iskoriste prhozom suhadi, leževine, pašom marve, rovom svinja, a neko selo jedva priveze svoj građevni i ogrjevni pripadak. Bilo bi pravo, da se ta nejednakost izravna tako, da nešto više ogrjevnog drva pripadne udaljenijim selima. Onakove šumske površine (čistine i šume), što svojim nezgodnim položajem sprečavaju prirodan razvoj seljačkog pučanstva, neka se odmah predadu najoskudnijim seljacima u zakup, a kasnije i u vlasništvo. Vrijednost drva treba podići izgrađivanjem izvoznih naprava već u samoj šumi, da se i slabiji i jači pojedinac što pogodnije okoristi drvom. Dok ne budemo imali valjanih podataka pokusne šumske postaje, čuvajmo se u uzgoju novotarija, a držimo se prirode. Objekti za spekulaciju imadu se strogo odlučiti od onih, kamo će ići seljaci. Tko prodaje doznačeno mu drvo, premda mu je neophodno nužno, tko čini šumske štete, neka mu se osim oblasnog progona obustavi pravo na pašu i drvo. Dok se narod ne digne u prosvjeti i uputi u uzgoju marve, treba da uredimo pitanje paše. Pašnjaka imamo oko pol milijuna rali. Naš seljak i ne zna i ne će da uredi svoje pašnjake i one površine, što ih on zove pašnjakom. Državna vlast treba da ih dade po stručnjacima urediti, pa će narod od njih imati koristi. Gdje ima seljačke sirotinje, neka se krče pašnjaci zgodni za poljsku kulturu. Gdje ne treba pašnjaka, ima se dići šuma. Uporedo s pašnjacima neka se njeguju Šume pašnjače i žirovnjače. jer osobito pomažu ishrani marve. Gdje nema selo ispaše, neka se na račun vlasnika |