DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 3     <-- 3 -->        PDF

Broj U. i 12. STUDENI I PROSINAC 1919. GOD. XLllL


ŠUMARSKI LI5T


GLASILO HRVATSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA.


Obavijest.


U dvobroju br. 9/10 1919. Šumarskog lista pomutnjom
je izostavljeno, da je raspravu „Uređenje vlasništva, gospodarstva
i uprave sa šumama na području kraljevstva SHS"
napisao Vilko Vidmar kot. šumar gradiške imovne općine.
Veći broj pogrešaka u tisku toga dvobroja nastao je tim, što
je urednik bio bolešću zapriječen korekturu sloga sam provesti.


Uredništvo.


Pomoćni oblici uzgoja šuma od Seebacha i
Homburga.


Napisao prof. Dr. A. Petračić.
U šumskom gospodarstvu bili su pred nekoliko decenija
uvedeni u nekim šumama posebni oblici gospodarenja,
kojima se išlo za tim, da se donekle nadoknadi onovremeni
manjak na ogrijevnom ili građevnom drvu. Ja imadem slutnju,
da se mnogi kolege šumari u prostranoj nam Jugoslaviji
već danas bore, ili da će se uskoro boriti možda i sa raomentanom
nestašicom drva za podmirenje potrebe u njegovom
službenom području. Zato ću ovdje opisati načine,
kako su si gore navedeni stari naši drugovi u zelenoj struci
u takovim prilikama pomogli, uz predmjevu, da će ti opisi,
makar i djelomično, poslužiti kao direktiva kojemu kolegi u
praksi.
l.Seebachov modificirani način gospodarenja
u bukovim šumama.
Nadšumarnik Seebach bio je upravitelj šuma u hanoverskom
mjestu Usharu oko 30 tih godina prošlog stoljeća.
Morao je sa ogrijevnim drvom podmiriti znatnije potrebe, a
zrelih šuma nije još jmao. Zato se odlučio, da u 70-godišnjim
bukovim šumama, dakle u onima, kojima je do
uporabne dobe (obhodnje) manjkalo još 30—40 godina,




ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 4     <-- 4 -->        PDF

posječe toliko stabala (preko polovice drvne mase), da se
na toj površini preostala neposječena, po površini podjednako
porazmještena stabla (oko 150—180 po jutru), uslijed
djelovanja povećanog svjetla opet sklope do uporabne
dobe, dakle za 30—40 godina. Sjekao je ta stabla po
mogućnosti u sjemenom rodnoj godini, jer je nastojao, da
se površina pošumi mladom Šumom, radi zaštite tla i radi
povoljnog djelovanja ovoga pomladka na zaostala stabla.
Ako naravno pomlađenje nije uspjelo ili nije bilo moguće
čekati na žirnu godinu, pošumio je površinu (u koliko
je to još trebalo, jer u svakoj bukovoj šumi ima uvijek
nešto pomladka) umjetno sa bukvom ili biljkama od smreke.


Kroz vrijeme od 30—40 godina imala su neposjećena
bukova stabla, uslijed povećanog utjecaja svjetla, osobito
velik prirast, krošnje su se lijepo razvile i opet sklopile, a
mlada podstojna sastojina narasla je za to vrijeme toliko, da
je i ona dala lijepe prihode. Kada je gornja sastojina došla
do uporabne dobe (100—120 godina), posjekao je ponajprije
podstojnu sastojinu, njihove sitne panjeve dao je eventualno
iskrčiti, a onda je počeo staru sastojinu oplodnom sječom
pomlađivati. Ako je panjeve podstojne sastojine krčio,
uspjela je oplodnja osobito dobro, jer je tlo bilo izrovano.


Ovaj pomoćni oblik uzgoja imao je dobar uspjeh samo
na boljim tlima (I.—III. bonitet bukovog tla) ; na lošijem
tlu često ne uspije pomlađenje podstojnog drveća ili to
pomlađenje mnogo stoji.


2. Homburgov oblik uzgoja građevnog drva
u bukovim sastojinama ili pretvorba čistih bukovih
sastojina u vrednije mješovite sastojine.
Šumarnik Homburg u Kasselu (1878.) opazio je, da čiste
bukove šume, ako su dobro uzdržane, daju svojoj starosti
odgovarajuću masu drva, ali da uspoređujuć ih sa jednako
starim sastojinama četinjavog drveća ili sa sastojinama vrijednih
listača, zaostaju daleko u novčanom prihodu iza
ovih šuma. To je bio uzrok, da je bukovih šuma ponestajalo
i iz oni stojbina, na kojima su bile potrebne, jer su one
najbolja zaštita snage tla i njegove svježosti. Zato je dužnost
vrhovne šumske uprave svake zemlje, da bukove šume na
odnosnim stojbinama uzdrži, ali im treba podići njihovu
novčanu vrijednost. Postignut ćemo to na taj način, da




ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 5     <-- 5 -->        PDF

uzgojimo na tim stojbinama bukovu šumu kao temeljnu sastojinu,
pogodujuć u njoj uzrastu lijepih, za tehničke svrhe
sposobnih bukovih stabala, a osim toga, mjesajuć u nju već
prema bonitetu tla i drugo drveće, koje daje vrijednu građu.
Od svih vrsti drveća mora se ponajviše pogodovati hrastu,
gdje je to samo moguće, a onda boru, a na višim položajima
i arišu. Ove tri vrste su svjetlo zahtjevajuće vrste
drveća sa rijetkom krošnjom, puštaju mnogo svjetla na tlo,
a to se mora spriječiti, da usčuvamo snagu tla. Zato se te
vrsti moraju uzgajati tako, da se u bukovoj sastojini za
vrijeme pripravnog sjeka provede jača sječa u mnogim
okruzima, na kojima ne posječemo jedino tanja stabla,
koja čine stanovitu zasjenu i zaštitu pomladku ovih vrijednih
vrsti (hrastu, boru ili arišu) u prvoj mladosti, u koliko ove
vrste tu zaštitu trebaju, a koje na tim okruzima grupimično
zasadimo tako, da svaka vrst dođe, već prema stojbini, na
posebni okrug. Osim grupimičnog mješanja ovih vrednih
vrsti, pomješaju se kod dalnjeg pomlađenja bukove sastojine
i stablimično neke brzo rastuće vrijedne vrsti, kao jasen,
brijest i borovac i dr.


Ako napomenute svjetlo-zahtjevajuće vrste, hrast, bor ili
ariš radi stojbine ne odgovaraju, treba mjesto njih uzeti
zasjenu podnašajuće četinjače. Neka se onda uzgoje grupe
od jele ili smreke, gdje im stojbina odgovara i u koliko se
kod smreke nije bojati crvene truleži, koja se često javlja,
ako ju na tlu poslije bukove sastojine uzgajamo, naročito u
blizini bazalta na ilovastoj podlozi. Dužnost je šumara, da
ove grupe i pojedina umetnuta stabla pravilno njeguje.


Grupe su velike 2 ara, a može ih biti na ha do 16,
u kom slučaju zapremaju do 7. cjelokupne površine. Obhodnja
temeljne bukove sastojine ustanovi se redovno
sa 60—80 godina, a umetnuta stabla za građu dobivaju redovno
dvostruku obhodnju temeljne sastojine t. j . 120—160
godina.


Mlade čiste bukove sastojine, koje se kane pretvoriti u
mješovite sastojine sa 60—80 godišnjom obhodnjom, treba
već u ranijoj dobi za tu pretvorbu pripravljati. Takove se
sastojine počmu ranije proređivati, i kod toga se bolje razvita
stabla stavljaju na slobodnija položaj, odstranjenjem
susjednih stabala. Stabla na slobodnijem položaju razviju veću




ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 6     <-- 6 -->        PDF

.


krošnju, mnogo priraščuju, te se cijela sastojina brzo razvije
tako, da se već u 5.—6. godini starosti sastojine može
proreda provesti u obliku pripravne sječe, a istodobno se
osnuju grupe sa hrastom ili drugom kojom vrsti. Ove grupe
od 2 ara najbolje osnujemo, ako u sredini izabrane grupe
udarimo kolac sa nekoliko vrpca po 8 m duljine, kojima se
označi obod okruga, na kom se onda posjeku sva stabla
osim onih tanjih, koja služe kao zaštita budućeg pomladka.
U jesen možemo na tim okruzima saditi žir ili druge vrsti
drveća. Dobro je upamtiti, da nije nužno sadnju obaviti
upravo do ruba grupe, jer uz rubv stare sastojine u grupi
ne možemo imati pravog uspjeha. Želimo li upravo 16 grupa
na 1 ha osnovati, onda su sredine pojedinih grupa međusobno
udaljene 25 metara.


Stabla u grupama su nakon 7—10 godina ojačala i mi
možemo preći na dalnje pomlađenje temeljne sastojine, t. j .
možemo provesti naplodni sjek. U to vrijeme obavi se i
stablimično primješanje pojedinih vrednih stabala po sastojim.
Lijepo razvita bukova stabla, koja eventualno kanimo
ostaviti kao pričuvke, moraju se također pravovremeno stavljati
na slobodniji položaj. Kada pomladak zahtjeva više
svjetla, provede se naknadni sjek, a kada je još više poodrasao,
t. j . nakon 12—15 godina, provedemo konačni ili
dovršni sjek.


Prije konca obhodnje bukove sastojine obavi se u grupama
progalna sječa, da se stabla priuče na slobodno stanje
i tim priprave i ojače za otpor protiv vjetra za vrijeme druge
obhodnje bukove sastojine. Kod sječe bukove sastojine
koncem 1. obhodnje, znade na pojedinim primješanim grupama
ostati tek po koje stablo, gdjekada samo jedno, u kojem
se slučaju mogu osnovati nove grupe i tako se to neprestano
ponavlja.


Prednosti ovog posebnog načina uzgoja građe prema
čistim bukovim šumama su slijedeće:


1. Uzgoj dugačke, ravne i jake građe,
2. Uzgoj dovoljno debelog gorivog drva,
3. Očuvanje snage tla poradi neprekidnog zastona,
4. Ponajviše besplatno pomlađenje — osim prvog pomlađenja
grupa — jer se kašnje i one moraju prirodnim
putem pomlađivati, zato ovaj uzgoj zahtjeva dobru stojbinu.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Prigovoriti se može Homburgovom uzgoju, što je grupe
osnovao previše pravilno, te što ih je pomlađivao samo
sjemenom, a ne i biljkama.


Ovaj intenzivni način gospodarenja može se provađati
tamo, gdje je dobra proda drva.


Zaokruživanje promjera kod klupovanja
sastojine.


Napisao prof. Dr. Antun Levaković.


Klupovanje sastojine ima, kako znamo, svrhu, da ustanovimo
ukupni broj stabala u sastojini i zbroj svih stabalnih
temeljnica (kružnih ploha u prsnoj visini). Osim toga imaju
se ovi podaci ustanoviti i za svaku pojedinu u sastojini zastupanu
debljinsku skalinu (Stârkestufe) napose.


Kad bismo htjeli, da za svaku debljinsku skalinu i cijelu
sastojinu dobijemo posve točan zbroj temeljnica, morali bismo
prsni promjer na svakom stablu mjeriti milimetričkom točnošću
i unakrst. No tolika točnost skopčana je s prevelikim
potroškom vremena, a s druge strane nije u običnoj praksi
ni izdaleka potrebna, pa se stoga preporuča samo iznimno
i to kadšto kod klupovanja sastojine u šumarsko-znanstvene
svrhe. Inače se prsni promjeri već prema prilikama do stanovite
mjere zaokružuju, a to zaokruživanje promjera ima
jednu veliku prednost, koja leži u preglednosti, jednostavnosti
i brzom provađanju cijeloga obračunavanja drvne mase.


Zaokruživanje može se obavljati na četiri načina: ili se
naime zaokružuje samo prema gore ili samo prema dolje ili
samo iz sredine (t. j . djelomice prema gore i djelomice prema
dolje) ili napokon samo prema sredini. Prva tri načina upotrebljuju
se kod zaokruživanja na cijele centimetre, a najčešći
je od njih drugi način. On i prvi način daju nam apsolutno
pogrešne rezultate. Pogreška dostigne često vrlo znatni iznos,
a naročito ako se kod velike množine stabala sva stabla
klupuju unakrst, pak se od oba tako dobivena i zaokružena
promjera uzme aritmetička sredina, koja se također na isti
način zaokruži. Treći način zaokruživanja sastoji se u tome,
da se za svaki promjer, koji na centimetričkoj skali promjerke
prekorači polovicu razmaka između dviju susjednih centime