DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Broj U. i 12. STUDENI I PROSINAC 1919. GOD. XLllL ŠUMARSKI LI5T GLASILO HRVATSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA. Obavijest. U dvobroju br. 9/10 1919. Šumarskog lista pomutnjom je izostavljeno, da je raspravu „Uređenje vlasništva, gospodarstva i uprave sa šumama na području kraljevstva SHS" napisao Vilko Vidmar kot. šumar gradiške imovne općine. Veći broj pogrešaka u tisku toga dvobroja nastao je tim, što je urednik bio bolešću zapriječen korekturu sloga sam provesti. Uredništvo. Pomoćni oblici uzgoja šuma od Seebacha i Homburga. Napisao prof. Dr. A. Petračić. U šumskom gospodarstvu bili su pred nekoliko decenija uvedeni u nekim šumama posebni oblici gospodarenja, kojima se išlo za tim, da se donekle nadoknadi onovremeni manjak na ogrijevnom ili građevnom drvu. Ja imadem slutnju, da se mnogi kolege šumari u prostranoj nam Jugoslaviji već danas bore, ili da će se uskoro boriti možda i sa raomentanom nestašicom drva za podmirenje potrebe u njegovom službenom području. Zato ću ovdje opisati načine, kako su si gore navedeni stari naši drugovi u zelenoj struci u takovim prilikama pomogli, uz predmjevu, da će ti opisi, makar i djelomično, poslužiti kao direktiva kojemu kolegi u praksi. l.Seebachov modificirani način gospodarenja u bukovim šumama. Nadšumarnik Seebach bio je upravitelj šuma u hanoverskom mjestu Usharu oko 30 tih godina prošlog stoljeća. Morao je sa ogrijevnim drvom podmiriti znatnije potrebe, a zrelih šuma nije još jmao. Zato se odlučio, da u 70-godišnjim bukovim šumama, dakle u onima, kojima je do uporabne dobe (obhodnje) manjkalo još 30—40 godina, |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 4 <-- 4 --> PDF |
posječe toliko stabala (preko polovice drvne mase), da se na toj površini preostala neposječena, po površini podjednako porazmještena stabla (oko 150—180 po jutru), uslijed djelovanja povećanog svjetla opet sklope do uporabne dobe, dakle za 30—40 godina. Sjekao je ta stabla po mogućnosti u sjemenom rodnoj godini, jer je nastojao, da se površina pošumi mladom Šumom, radi zaštite tla i radi povoljnog djelovanja ovoga pomladka na zaostala stabla. Ako naravno pomlađenje nije uspjelo ili nije bilo moguće čekati na žirnu godinu, pošumio je površinu (u koliko je to još trebalo, jer u svakoj bukovoj šumi ima uvijek nešto pomladka) umjetno sa bukvom ili biljkama od smreke. Kroz vrijeme od 30—40 godina imala su neposjećena bukova stabla, uslijed povećanog utjecaja svjetla, osobito velik prirast, krošnje su se lijepo razvile i opet sklopile, a mlada podstojna sastojina narasla je za to vrijeme toliko, da je i ona dala lijepe prihode. Kada je gornja sastojina došla do uporabne dobe (100—120 godina), posjekao je ponajprije podstojnu sastojinu, njihove sitne panjeve dao je eventualno iskrčiti, a onda je počeo staru sastojinu oplodnom sječom pomlađivati. Ako je panjeve podstojne sastojine krčio, uspjela je oplodnja osobito dobro, jer je tlo bilo izrovano. Ovaj pomoćni oblik uzgoja imao je dobar uspjeh samo na boljim tlima (I.—III. bonitet bukovog tla) ; na lošijem tlu često ne uspije pomlađenje podstojnog drveća ili to pomlađenje mnogo stoji. 2. Homburgov oblik uzgoja građevnog drva u bukovim sastojinama ili pretvorba čistih bukovih sastojina u vrednije mješovite sastojine. Šumarnik Homburg u Kasselu (1878.) opazio je, da čiste bukove šume, ako su dobro uzdržane, daju svojoj starosti odgovarajuću masu drva, ali da uspoređujuć ih sa jednako starim sastojinama četinjavog drveća ili sa sastojinama vrijednih listača, zaostaju daleko u novčanom prihodu iza ovih šuma. To je bio uzrok, da je bukovih šuma ponestajalo i iz oni stojbina, na kojima su bile potrebne, jer su one najbolja zaštita snage tla i njegove svježosti. Zato je dužnost vrhovne šumske uprave svake zemlje, da bukove šume na odnosnim stojbinama uzdrži, ali im treba podići njihovu novčanu vrijednost. Postignut ćemo to na taj način, da |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 5 <-- 5 --> PDF |
uzgojimo na tim stojbinama bukovu šumu kao temeljnu sastojinu, pogodujuć u njoj uzrastu lijepih, za tehničke svrhe sposobnih bukovih stabala, a osim toga, mjesajuć u nju već prema bonitetu tla i drugo drveće, koje daje vrijednu građu. Od svih vrsti drveća mora se ponajviše pogodovati hrastu, gdje je to samo moguće, a onda boru, a na višim položajima i arišu. Ove tri vrste su svjetlo zahtjevajuće vrste drveća sa rijetkom krošnjom, puštaju mnogo svjetla na tlo, a to se mora spriječiti, da usčuvamo snagu tla. Zato se te vrsti moraju uzgajati tako, da se u bukovoj sastojini za vrijeme pripravnog sjeka provede jača sječa u mnogim okruzima, na kojima ne posječemo jedino tanja stabla, koja čine stanovitu zasjenu i zaštitu pomladku ovih vrijednih vrsti (hrastu, boru ili arišu) u prvoj mladosti, u koliko ove vrste tu zaštitu trebaju, a koje na tim okruzima grupimično zasadimo tako, da svaka vrst dođe, već prema stojbini, na posebni okrug. Osim grupimičnog mješanja ovih vrednih vrsti, pomješaju se kod dalnjeg pomlađenja bukove sastojine i stablimično neke brzo rastuće vrijedne vrsti, kao jasen, brijest i borovac i dr. Ako napomenute svjetlo-zahtjevajuće vrste, hrast, bor ili ariš radi stojbine ne odgovaraju, treba mjesto njih uzeti zasjenu podnašajuće četinjače. Neka se onda uzgoje grupe od jele ili smreke, gdje im stojbina odgovara i u koliko se kod smreke nije bojati crvene truleži, koja se često javlja, ako ju na tlu poslije bukove sastojine uzgajamo, naročito u blizini bazalta na ilovastoj podlozi. Dužnost je šumara, da ove grupe i pojedina umetnuta stabla pravilno njeguje. Grupe su velike 2 ara, a može ih biti na ha do 16, u kom slučaju zapremaju do 7. cjelokupne površine. Obhodnja temeljne bukove sastojine ustanovi se redovno sa 60—80 godina, a umetnuta stabla za građu dobivaju redovno dvostruku obhodnju temeljne sastojine t. j . 120—160 godina. Mlade čiste bukove sastojine, koje se kane pretvoriti u mješovite sastojine sa 60—80 godišnjom obhodnjom, treba već u ranijoj dobi za tu pretvorbu pripravljati. Takove se sastojine počmu ranije proređivati, i kod toga se bolje razvita stabla stavljaju na slobodnija položaj, odstranjenjem susjednih stabala. Stabla na slobodnijem položaju razviju veću |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 6 <-- 6 --> PDF |
. krošnju, mnogo priraščuju, te se cijela sastojina brzo razvije tako, da se već u 5.—6. godini starosti sastojine može proreda provesti u obliku pripravne sječe, a istodobno se osnuju grupe sa hrastom ili drugom kojom vrsti. Ove grupe od 2 ara najbolje osnujemo, ako u sredini izabrane grupe udarimo kolac sa nekoliko vrpca po 8 m duljine, kojima se označi obod okruga, na kom se onda posjeku sva stabla osim onih tanjih, koja služe kao zaštita budućeg pomladka. U jesen možemo na tim okruzima saditi žir ili druge vrsti drveća. Dobro je upamtiti, da nije nužno sadnju obaviti upravo do ruba grupe, jer uz rubv stare sastojine u grupi ne možemo imati pravog uspjeha. Želimo li upravo 16 grupa na 1 ha osnovati, onda su sredine pojedinih grupa međusobno udaljene 25 metara. Stabla u grupama su nakon 7—10 godina ojačala i mi možemo preći na dalnje pomlađenje temeljne sastojine, t. j . možemo provesti naplodni sjek. U to vrijeme obavi se i stablimično primješanje pojedinih vrednih stabala po sastojim. Lijepo razvita bukova stabla, koja eventualno kanimo ostaviti kao pričuvke, moraju se također pravovremeno stavljati na slobodniji položaj. Kada pomladak zahtjeva više svjetla, provede se naknadni sjek, a kada je još više poodrasao, t. j . nakon 12—15 godina, provedemo konačni ili dovršni sjek. Prije konca obhodnje bukove sastojine obavi se u grupama progalna sječa, da se stabla priuče na slobodno stanje i tim priprave i ojače za otpor protiv vjetra za vrijeme druge obhodnje bukove sastojine. Kod sječe bukove sastojine koncem 1. obhodnje, znade na pojedinim primješanim grupama ostati tek po koje stablo, gdjekada samo jedno, u kojem se slučaju mogu osnovati nove grupe i tako se to neprestano ponavlja. Prednosti ovog posebnog načina uzgoja građe prema čistim bukovim šumama su slijedeće: 1. Uzgoj dugačke, ravne i jake građe, 2. Uzgoj dovoljno debelog gorivog drva, 3. Očuvanje snage tla poradi neprekidnog zastona, 4. Ponajviše besplatno pomlađenje — osim prvog pomlađenja grupa — jer se kašnje i one moraju prirodnim putem pomlađivati, zato ovaj uzgoj zahtjeva dobru stojbinu. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Prigovoriti se može Homburgovom uzgoju, što je grupe osnovao previše pravilno, te što ih je pomlađivao samo sjemenom, a ne i biljkama. Ovaj intenzivni način gospodarenja može se provađati tamo, gdje je dobra proda drva. Zaokruživanje promjera kod klupovanja sastojine. Napisao prof. Dr. Antun Levaković. Klupovanje sastojine ima, kako znamo, svrhu, da ustanovimo ukupni broj stabala u sastojini i zbroj svih stabalnih temeljnica (kružnih ploha u prsnoj visini). Osim toga imaju se ovi podaci ustanoviti i za svaku pojedinu u sastojini zastupanu debljinsku skalinu (Stârkestufe) napose. Kad bismo htjeli, da za svaku debljinsku skalinu i cijelu sastojinu dobijemo posve točan zbroj temeljnica, morali bismo prsni promjer na svakom stablu mjeriti milimetričkom točnošću i unakrst. No tolika točnost skopčana je s prevelikim potroškom vremena, a s druge strane nije u običnoj praksi ni izdaleka potrebna, pa se stoga preporuča samo iznimno i to kadšto kod klupovanja sastojine u šumarsko-znanstvene svrhe. Inače se prsni promjeri već prema prilikama do stanovite mjere zaokružuju, a to zaokruživanje promjera ima jednu veliku prednost, koja leži u preglednosti, jednostavnosti i brzom provađanju cijeloga obračunavanja drvne mase. Zaokruživanje može se obavljati na četiri načina: ili se naime zaokružuje samo prema gore ili samo prema dolje ili samo iz sredine (t. j . djelomice prema gore i djelomice prema dolje) ili napokon samo prema sredini. Prva tri načina upotrebljuju se kod zaokruživanja na cijele centimetre, a najčešći je od njih drugi način. On i prvi način daju nam apsolutno pogrešne rezultate. Pogreška dostigne često vrlo znatni iznos, a naročito ako se kod velike množine stabala sva stabla klupuju unakrst, pak se od oba tako dobivena i zaokružena promjera uzme aritmetička sredina, koja se također na isti način zaokruži. Treći način zaokruživanja sastoji se u tome, da se za svaki promjer, koji na centimetričkoj skali promjerke prekorači polovicu razmaka između dviju susjednih centime |