DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1919 str. 12 <-- 12 --> PDF |
iz kojeg slijedi 2 a2 p 2(PJré 100 a400 = 4d2p + a2p a2100 --a2p= 4d2 p a2 (W0 — p) = 4d2p 4(P p a 100 a = 2d 100-pKako brojka p mora biti tako malena, da naprama brojki 100 upravo posve iščezava, to se ona u nazivniku formule /. može mirne duše brisati, te ćemo tako za veličinu dopustivog zaokruženja dobiti vrlo približnu formulu a=2d P =2d ´ P —d \.7.* IT 100 M~l0~-~5 . P 1L S druge strane opet, ako smo vezani na jednu konstantnu veličinu zaokruženja (a), možemo za svaki promjer, koji ima odgovarati sredini debljinske skaline, izračunati maksimalno moguću postotnu pogrešku, koja je skopčana sa zbrojem temeljnica dotične debljinske skaline, i to po obrnutoj formuli 100. a2 p = _f^_^ i. a. 4d2 + o2 odnosno vrlo približno po formuli ...//. a. >-($ Ako dakle sredini zaokruženja pripadni promjer d iznosi 20 cm, a dopustiva procentualna pogreška p iznosi 0*5%, to će dopustivo zaokruženje (a) iznositi * Ovu formulu postavio je najprije prof. Kunze u drugom izdanju svojega djela Anleitung zur Aufnahme des Holzgehaltes der Waldbestande (1891), no način, kojim je on do nje došao, nije ispravan. U istu teoretsku pogrešku zapao je i prof. Millier u svojoj dendrometriji, koji je jednostavno prihvatio cijeli izvod prof. Kunzea. Po njihovom izvodu imala bi navedena formula vrijediti kao prvotn a i apsolutn o točn a formula za zaokruživanje promjera, a po mojem izvodu proizlazi ona kao drugotn a i približn a formula za zaokruživanje promjera. |