DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 74     <-- 74 -->        PDF

općini ili selu. Član korporacije je samo suposjednik, a vlasnik je
juristična osoba, dakle odredivi i točno odredjeni, ali promjenljivi
broj sada živih i neodredjeni broj budućih općinara do neodredjene
granice vremena u budućnosti. Glavna je dakle karakteristika općinskih,
seoskih šuma, da su dobro općine ili sela kao javne jurističke
osobe.


Šume n. pr. imovnih općina jesu vlasništvo skupine privilegovanih,
dakle točno odredjenih fizičkih i jurističkih osoba (krajiških,
školskih, crkvenih općina) i njihovih zakonitih potomaka.


Budući da su ladanjske upravne općine i imovne općine sastavljene
gotovo od samih seljaka, slične su šume kraj. imov. općina
općinskim, seoskim šumama po tom, što su one, t. j . naturalni prihodi
njihovi, bitna sastavina seljačkog poljskog gospodarstva (drvo
za kućni ogrjev, za gradnju, paša za marvu), a neznatni novčani
prihodi služe interesima sela, općina, imovnih općina kao cjeline.


Šumsko-posjedovni odnošaji razvijali su se tako, da često imademo
na ter.toriju jedne političke općine općinskih, imovno-općinskih,
državnih i privatnih šuma. De jure je jasan, ali de facto jest težak
i često kompliciran odnošaj seljaka prema tim šumama.


Radi trajne svrhe vlasnika imade se u mnogim šumama potrajno
gospodariti, dakle vlada princip kontinuiteta u dohocima kao posljedica
principa strogoga očuvanja supstancije šuma.


Kako je šuma stvarna glavnica, prostorno velika, prirodna tvornica,
u kojoj radi priroda, glavnica je vrlo konservativne naravi, može
se reći, da su i njezini produkti jedan stabilni godišnji ili periodički
faktor.


Uživalac toga prihoda — proizvoda, u većini slučajeva skup
fizičkih osoba, nije stalan faktor, već se u pravilu mijenja — množi.
Taj faktor, većinom seljak, nije zadovoljan s prihodom, već dira u
glavnicu. Nema dakle ravnoteže, gospodarstvo je poremećeno i ide
u susret krizi.


Već se i sa visokih mjesta čuju glasovi, da ne treba zasad dirati
u privatno šumsko vlasništvo. Neka zasada ostane pri starom. Ministarstvo
će raspolagati i upravljati sa državnim šumama, dok će nad
ostalima imati nadzor.


Prema tome nijesu ove postale državnim vlasništvom, kako je
bilo predvidjeno.


Mislim, da je i ovo tek prelazno stanje. Sa strane političara
čuje se i to, da financijalni krugovi entente traže podržavljenje svih
šuma, da država može svojom šumskom imovinom što sigurnije jamčiti
za svoje novčane obveze. (Nastavit će se.)


Uređuje prof. dr. Andrija Petračić. Tiskara C. Albrecht, Zagreb.