DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 71 <-- 71 --> PDF |
strukovne šumarske spreme, postavilo je ono poseban strukovni središnji ured i vanjsku strukovnu upravu. Državna vlast ima vrhovno pravo nadzora nad ukupnom upravom imovne općine. Medju privatnim šumovlasnicima zauzimaju krajiške imovne općine posebno mjesto radi svojeg postanka, koji je osobite vrsti, radi posebnih uvjeta za primitak u svezu imovne općine i radi nekih obilježbi, koje im davaju neki javni karakter (državna vlast imenuje organa imovne općine, predsjednika, činovnike), ali ta su obilježja bila politička potreba, dok se ona protive bitnosti jedne takove korporacije. Prijašnje su naime vlasti vodile brigu za političke stvari, jer se bez vlade kod jedne imovne općine nije moglo ništa. Skrajnjim birokratizmom vršile su vlasti puko slovo zakona, „vrhovno pravo nadzora", obavljale kancelarijske formalnosti, a nisu bile u tako potrebnom neprestanom kontaktu, vršeći vanjski nadzor nad imovnim općinama, davajući impuls za što bolje očuvanje, unapredjivanje narodnog dobra, jer se na bitnost imovnih općina i njihove egzistencije, naročito na bar. djelomično zadovoljstvo njihovih članova nije mnogo pazilo, i ako je taj vrhovni nadzornik odavna znao za loše stanje imovnih općina i obećavao njihovu reorganizaciju (ban Hedervâry). U tom pogledu ponašao se on prema imovnim općinama uistinu kao prema privatnim šumama. Sve imovne općine nijesu ni bile organizovane, a ipak se već god. 1881 morala osigurati sa strane ugarske vlade potpora ličkoj, slunjskoj, I. i II. banskoj imovnoj općini, .ukoliko je doista potrebna njihovom opstanku". — Dakle pred 38 godina bile su te imovne općme pasivne. Kako danas izgledaju? Pasivnost je stvarna kod svih, i ako nije formalna. Stvarna, jer su imali ovlaštenici u državnim šumama prije segregacije besplatno drvo i pašu do iznosa prave kućne potrebe. Poslije segregacije negdje se već u početku, negdje za koju godinu, a pogotovo danas, kad su se ovlaštenici namnožili a šume u blizini iscrpljene, snizivalj pripadci na drvu i plaćalo se za njih tako, da današnji ovlaštenik nema dovoljno drva za svoju neophodno nužnu porabu. Formalne pasivnosti nema, jer se razdijeli medju ovlaštenike ono, koliko se može dati, a ovlaštenici snašaju terete. Poslije svake revizije iskaza pravoužitnika njegovi su pripaci sve manji, jer broj ovlaštenika biva sve veći. Koliko mu treba do njegove ne samo neophodno nužne, nego do njegove pretjerane i imaginarne potrebe, namiri se on sam nepovlasno, prisvajajući pašu i drvo na najbližim mjestima, najbolje vrsti i tim načima glavnicu. Koliko nam je milijuna kubičnih metara drvne mase od glavnice oduzeto?! Koliko glavnicu oštećuju abnormalna vremena, u kojima još uvilek živimo?! Dobar dio štete namirivao se na račun drž. šuma, privatnika, zajednica, ali su ta vrela zadnjih godina posve izdala i pravoužitnici su bili upućeni u svemu samo na svoje imovne općine. Kakvi su izgledi za budućnost? Nesamo stručnjaku, već i svakom ekonomu jasno je konstantno umanjenje glavnice i njezinih prihoda, |