DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 68     <-- 68 -->        PDF

ga moramo da uvažimo i protiv stručne volje i s njim da računamo,
ako hoćemo, da uspijemo. Ipak, tu treba povezivati sve ekonomske
veze, a ne raskidati ih.


Kako rekoh, s najvišeg mjesta pala je riječ, da će se zemljoradniku
osigurati pravo na pašu i na drvo, razumije se racionalnim
uživanjem drva i paše u privatnim i državnim šumama, gdje seljak
takovoga prava nije imao, a treba ga. Bez obzira na to obećanje,
bez obzira na provedbu agrarne reforme, na bilo kakvu političkoekonomsku
konstelaciju, mi smo svi šumski stručnjaci zato, da se
onim seljacima, koji nemaju prava na šume ili onima, koji ga nemaju
u neophodno nužnoj mjeri, dopita odnosno regulira pravo na
gradjevno i ogrjevno drvo i popašu, bez obzira na vlasnika šume.
Pošto državna vlast nije još na čistu, hoče li šume ostati objektom
privatnog vlasništva, jer ne možemo u kratko vrijeme da organizujemo
naše šumarstvo, predlažem da se zasada optereti vlasništvo
tih raznih šumovlasnika racionalnim drvarenjem
i pasarenjem seljaka uz primjereni doprinos za
upravu i gospodarenje po uzoru imovno-op ćinskih,
općinskih i seoskih šuma tako, da seljak u blizini
šuma ne oskudijeva na šumskim proizvodima. Naravno,
da se to ima izvoditi pod državnim nadzorom.


Drvo su i paša proizvodi takove prirode, da nijesu osobito
podesni za promet po selima kao druge vrsti ljudskih dobara, te bi
transport običajan željeznicom ili cestom vanredno poskupljivao drvo,
dok bi seljak drvo sam radio i vozio.


Što je seljak dalje od šume, to je i njegova kultura, način života,
njegovo gospoderstvo drugačije, jer ima više polja ili druge
zarade i zahtjevi za dobavu šumskih proizvoda iz same šume jesu
sve manji, budući da on kao radnik i vozač kod preradbe i dobave
šumskih proizvoda ne nalazi više pravoga računa.


Ovu okolnost predvidja i agrarna reforma. Ako se ona na ovaj
ili sličan način ne provede, bit će kraj današnjeg kulturno-gospodarskog
stanja našega seljaka sve šume, koje su mu na dohvatu,
izložene sistematskoj pl,ački Seljak većinom ne rabi drugi gradjevni
i ogrjevni materijal osim drva, prema tome sve zgrade gradi iz drva,
diže divenu ogradu oko kuće i zemljišta, svaki komadić zemlje
prema susjedu i vrsti kulture ogradjuje črvom, već je dio gospodarskog
alata drven. U kući ognjanke otvorene, prozori jednostruki,
slabo gradjene kuće, loše gradjene peći. Šumska je paša zadnje
vrste. Jedino svinje imadu obilno koristi od šuma u ravnici.


Budući da godišnji prihod šume ne može da podmiri sve te
potrebe na drvu, uzalud je godinama šumska uprava narod upućivala,
da se kani pretjeranih, na navici osnovanih, umišljenih potreba
na drvu, upućivala ga, da gradi štednjake, zida zgrade iz trajnog
materijala, ogradjuje žicom i rt d. Sve je bilo uzalud. Šume je očuvala
samo strogost zakona. Čuvajući tako šume od pretjeranih užitaka,
koji bi u najkraće vrijeme uništili šume na golemu štetu potomstva,
nije sfcJjak u svojem prirodnom razvoju nimalo zaostajao,