DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 67     <-- 67 -->        PDF

S31


U najnovije je doba sa najvišeg mjesta zajamčeno seljaku pravo


na drvo i na pašu.


Pravni je odnos seljaka prema šumi još danas raznovrntan; ili
je on uopće isključen od uživanja, ili potrebu podmiruje uz potpunu
naplatu, ili ima servitut, ili uživanje u tudjim šumama, ili je član ili
suvlasnik, ili participira na djelu prihoda u naravi ili vrijednosti u
komunalnim većim, kao što su imovne općine, ili manjim, općinskim,
seoskim šumama.


Moram odmah na ovom mjestu priznati činjenicu, da je odnos
seljaka nesamo prema t djim, već i prema vlastitim šumama bio
uvijek vrlo napet i da je redovito došlo do krize, kad je jedna ili
druga stranka došla u prepotenciju kao n. pr. sada seljaci.


Ta napetost ima svoj uzrok u neskladu izmedju primitivne ekonomije
seljaka na njegovoj zemlji i uredjenog, u pravilu racionalnog
šumskog gospodarstva nesamo u državnim, privatnim, več u novije
vrijeme i u općinskim, seljačkim šumama. S ovim potonjima upravljaju
danas državni organi i u tome je jamstvo, da će se takvi
šumski objekti nesamo očuvati, već da će se s njima i što racionalnije
gospodariti.


Gotovo su svuda propale šume, a pašnjaci su u desperatnom
sta iju, gdje su sami seljaci upravljali i gospodarili sa svojim šumama.
S ovim potonjima upravljaju danas državni ili javni organi i u tome
je jamstvo, da će se takvi šumski objekti nesamo očuvati, več da će
se s njima i što racionalnije gospodariti.


Naše šumsko gospodarstvo je odviše važna grana opće nar.
privrede, a da državna vlast — za volju niskoga kulturno-ekonomskog
stanja seljaka — pusti, da ogroman kapital, što u šumama leži,
na primitivan i neracionalan način.iskorišćuje jedan manje kulturan
interesent — seljak, odnosno da se radi najprimitivnijeg načina pašarenje
nikako ne iskorišćuje.


S druge strane treba opet priznati, da je mnogi šumovlasnik
tako „racionalno gospodario, da je zaboravio na okolicu, na seljaka,
koji se ne smije uvijek ubrojiti medju štetnike šuma.


Kraj svih osnova moglo se je mnogo pomoći seljaku i bez zakonske
sankcije, da je bilo manje birokratske pretjeranosti. Velika je
medjutim bila zabluda, kad se mislilo, da će zavedenjem racionalnog
gospodarenja u jednoj grani narodne privrede, u šumarstvu, sav seljački
narod postati u svojoj ekonomiji racionalan (hraniti marvu u
staji, zidati štednjake, graditi ciglom i kamenom.)


Oblasti kaznene, koje su imale rešavati sporove, čile su većinom
na strani seljaka. Političke stranke korteširale su, a čine nažalost
tako i danas, najuspješnije na račun šuma, jer vodje naroini
nisu imali pojma o šumi i o onom, što sam gore rekao, a time su
poticali seljake na uništavanje šuma.


Ali doklegod nam šume budu sa selima ispremiješane i ležale
u ekonomskoj interesnoj sferi seljaka i dok bude kuhurni niveau
seljaka ovako nizak, postojat će taj odnos seljaka prema šumi, pa