DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 67 <-- 67 --> PDF |
S31 U najnovije je doba sa najvišeg mjesta zajamčeno seljaku pravo na drvo i na pašu. Pravni je odnos seljaka prema šumi još danas raznovrntan; ili je on uopće isključen od uživanja, ili potrebu podmiruje uz potpunu naplatu, ili ima servitut, ili uživanje u tudjim šumama, ili je član ili suvlasnik, ili participira na djelu prihoda u naravi ili vrijednosti u komunalnim većim, kao što su imovne općine, ili manjim, općinskim, seoskim šumama. Moram odmah na ovom mjestu priznati činjenicu, da je odnos seljaka nesamo prema t djim, već i prema vlastitim šumama bio uvijek vrlo napet i da je redovito došlo do krize, kad je jedna ili druga stranka došla u prepotenciju kao n. pr. sada seljaci. Ta napetost ima svoj uzrok u neskladu izmedju primitivne ekonomije seljaka na njegovoj zemlji i uredjenog, u pravilu racionalnog šumskog gospodarstva nesamo u državnim, privatnim, več u novije vrijeme i u općinskim, seljačkim šumama. S ovim potonjima upravljaju danas državni organi i u tome je jamstvo, da će se takvi šumski objekti nesamo očuvati, već da će se s njima i što racionalnije gospodariti. Gotovo su svuda propale šume, a pašnjaci su u desperatnom sta iju, gdje su sami seljaci upravljali i gospodarili sa svojim šumama. S ovim potonjima upravljaju danas državni ili javni organi i u tome je jamstvo, da će se takvi šumski objekti nesamo očuvati, več da će se s njima i što racionalnije gospodariti. Naše šumsko gospodarstvo je odviše važna grana opće nar. privrede, a da državna vlast — za volju niskoga kulturno-ekonomskog stanja seljaka — pusti, da ogroman kapital, što u šumama leži, na primitivan i neracionalan način.iskorišćuje jedan manje kulturan interesent — seljak, odnosno da se radi najprimitivnijeg načina pašarenje nikako ne iskorišćuje. S druge strane treba opet priznati, da je mnogi šumovlasnik tako „racionalno gospodario, da je zaboravio na okolicu, na seljaka, koji se ne smije uvijek ubrojiti medju štetnike šuma. Kraj svih osnova moglo se je mnogo pomoći seljaku i bez zakonske sankcije, da je bilo manje birokratske pretjeranosti. Velika je medjutim bila zabluda, kad se mislilo, da će zavedenjem racionalnog gospodarenja u jednoj grani narodne privrede, u šumarstvu, sav seljački narod postati u svojoj ekonomiji racionalan (hraniti marvu u staji, zidati štednjake, graditi ciglom i kamenom.) Oblasti kaznene, koje su imale rešavati sporove, čile su većinom na strani seljaka. Političke stranke korteširale su, a čine nažalost tako i danas, najuspješnije na račun šuma, jer vodje naroini nisu imali pojma o šumi i o onom, što sam gore rekao, a time su poticali seljake na uništavanje šuma. Ali doklegod nam šume budu sa selima ispremiješane i ležale u ekonomskoj interesnoj sferi seljaka i dok bude kuhurni niveau seljaka ovako nizak, postojat će taj odnos seljaka prema šumi, pa |