DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1919 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Tako to ide na svim linijama. Svuda se dižu cijene radnoj snazi, što poskupljuje proizvodnju životnin namirnica i drugih proizvoda, koje ti radnici još za skuplju cijenu kupuju, da uslijed toga i opet traže povišicu. I tako će to ići bog zna dokle, ako se što prije ne urede velevažna pitanja kao valutarno pitanje, saobraćaj po kopnu i moru i pitanje povećanja produkcije itd. Nije međutim dosta, da uređenje svih tih pitanja očekujemo odozgo. Svaki pojedinac bio on fizički, duševni radnik ili kapitalist, maloobrtnik ili veleindustrijalac, seljak ili veliki posjednik, treba nastojati, da konsolidiranju prilika po svojoj mogućnosti i sam doprinese. To će pak biti onda, ako svaki bude svoj rad mjerio prema svojoj snazi i savjesti, a ne prema visini valute i po tome isplaćenom papiru. Uz riješavanje pitanja općenite naravi bit će i nekih specijalnih šumsko radničkih. Pod gl. 3. ove rasprave bilo je govora o samoupravi i rečeno je, da ona može povoljno djelovati na reguliranje cijena. Kod današnjeg sistema prodaje na panju natječu se u glavnom velika, mamutska dionička udruženja. Budući ta udruženja rade s velikim kapitalima, a već po svojstvu dioničkih društava rade skuplje negoli solidno vođene manje firme trgovačke, a kod njih i u šumskoj trgovini prevlađuju bankovni pothvati, imat će utakmice ovih velikih udruženja vječne trzavice na pijacu šum. trgovine i nesređenost cijena. Manja poduzeća, koja ne će moći izdržati utakmicu ili će nestati, ili će se utopiti u većima. No što je za nas najvažnije, ova utakmica ne opaža se samo kod kupovanja šumskih kompleksa, nego se prenosi i dalje na izrađivanje i izvoz drveta. Nekoja poduzeća s različitih uzroka, jedan put iz nužde, drugi put iz spekulativnih razloga dižu nadnice i vozarine, a za njima hoćeš ne ćeš klipšu i manja poduzeća, da ne ostanu bez radnika, a po tom i bez robe. To bi sve drukčije bilo, kada bi se uvela izradba u vlastitoj režiji. U tom bi slučaju preostalo umjetno nabija-, nje i povisivanje nadnica i vozarina. Država, koja bi u svojoj ruci koncentrirala izradbu i izvoz, ne bi samu sebe nadbijala, nego bi plaćala cijene prema mjesnim okolnostima, a ne bi bilo ni dosadašnjeg nadmetanja kod privatnih šumoposjednika, pošto će te šume doći pod državni nadzor, pa |