DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 33     <-- 33 -->        PDF

šumskog tla. Od ovog bi došlo u obzir u prvom redu oko
200,000 jutara šuma u županiji srijemskoj i još toliko
hrastovih šuma u nizini Save i Drave po ostalim županijama.


Svaki dobar gospodar mora se držati principa, da na
svom zemljištu uzgaja kulture, koje su najrentabilnije. No
dok to načelo vrijedi kod privatnika u svakom slučaju,
država, koja zastupa i u sklad dovodi često razročne
interese dojedinih skupina, mora pred očima držati sve
moguće okolnosti, radi kojih možda katkada i štetuje istaknuto
načelo.


Šume ne smijemo gledati samo očima financiera. One
imadu i drugih golemih kulturno socijalnih zadataka, kojih
se veličina ne da izreći u novcu.


Razlozi, koji govore u prilog krčenja šuma mogu biti
ekonomske i financijalne naravi.


Iz ekonomskih razloga trebalo bi šume krčiti u slučaju,


da nemamo dosta težatbenog tla, pa prema tome ne pro


izvodimo onoliko žitarica, koliko trebamo za vlastitu prehranu.


Prema Dr. Kreseru (Gustoća žiteljstva kraljevine Hrvatske
i Slavonije) nisu te zemlje u sklopu austro-ugarske
monarhije producirale za pokriće vlastitih potreba nužnu
količinu žitarica. Ali nova naša država, popunjena plodnim
ravnicama Bačke, Banata i Mačve imade toliko žitarica, da
ne će samo pokriti vlastite potrebe, nego će ih moći i iz


´voziti (vidi Lakatoševu brošuru: Jugoslavija u svjetlu statistike).
Prema tome čisto ekonomski razlozi ne mogu ići za
povećanjem težatbenog tla na štetu šuma (osim manjih
kompleksa zemljišta, koje će trebati krčiti radi kolonizacije,
zaokruženja zemljišta, uređenja uzornih gospodarstva itd.).


Da vidimo, kako stoji stvar s financijalnog gledišta.


Glavni razlog, koji govori protiv opstanka šuma na
relativnom šumskom tlu jest pitanje zemlj šne rente, koja je
na gospodarskom tlu veća nego na šumskom tlu. Pitanje
je, da li bi se na tlu o kojem je govor, u našim prilikama
postigao željeni rezultat? Naš seljak uslijed svoje tradicionalne
konzervativnosti i zaostalosti vrlo extenzivno
obrađuje zemlju i proći će još mnogo vremena, dok
našim stručnim krugovima uspije prosvjetom, pobijanjem
analfabetizma i gospodarskom poukom priučiti ga intenlivnijoj
obradbi tla. Ako bi se kraj današnjeg stanja stvari