DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 31     <-- 31 -->        PDF

237


način bude doskočilo nestašici paše, ne će narod biti prinužden,
da tjera svoje blago u šumu i pravi neprilike
šumaru, smetajući mu težak i mučan posao uzgoja šuma.


Pošto se poslovi popravka pašnjaka ne će moći provesti
tako brzo, nastat će možda ovdje ondje potreba, da
se za pašu privremeno prepuste i neki dijelovi šume.
Kod toga će pitanja imati u prvom redu riječ šumari, koji
će morati prosuditi, da li su u konkretnom slučaju veće štete,
koje će šuma trpjeti uslijed paše (naročito radi gubitka
prirasta) od one štete, koju imade stočarstvo uslijed nestašice
paše.


Pa ako bude šumarstvo moralo doprinositi i te žrtve,
doprinijet će ih rado, ako vidi, da si gospodarstvo nastoji i
drugim načinom pomoći, naročito amelioracijom pašnjaka,
a ne očekuje sav spas od šuma.


Od stočarstva nije manje važno žirenje u hrastovim i
bukovim šumama, koje već nije tako opasno kao paša. U
sastojinama, koje ne treba radi oplodnje tla još stavljati
pod zabranu, moći će se žirenje dozvoljavati i u većoj mjeri,
što je od osobite ekonomske važnosti u rodnim godinama.
Ako je valjan nadzor i svinje ne prelaze u zabrane, može žirenje
o*im materijalnog prihoda donijeti korist i tlu time, što
se tlo preruje i učini prikladnijim za pozniju oplodnju.


Od šuma na apsolutnom šumskom tlu treba odmah
izlučiti zaštitne šume, koje zahtijevaju drukčiju upravu i
gospodarenje, negoli ostale šume. Zaštitne šume treba i
na kartama i u prirodi vidljivim znakovima obilježiti, te za
njih stvoriti posebne gospodarstvene osnove.


One privatne šume, koje nisu na apsolutnom šumskom
tlu, pa ne će doći u državno vlasništvo, treba staviti pod
nadzor državnih organa. Dosadanji šumski zakoni poznaju
utjecaj države jedino na apsolutna privatna šumska zemljišta,
na kojima se obično branilo krčenje i devastiranje šume i
određivalo posumljenje sasječenih površina. Samska politika
išla je u glavnom za tim, da što manje dira u privatno
vlasništvo. Dr. Endres preporučuje, (vidi Dr. Endres : Handbuch
der Forstpolitik), da se državni utjecaj na privatne
šume očituje više u potpomaganju sa savjetom i djelom,
nego li u propisima. Garanciju, da će veliki kompleksi
šuma u posjedu privatnom ostati i nadalje u šum. kulturi,