DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Nesmijemo biti protivnici jedne opsežne komasacije konačnog gruntovnog prepisa prema današnjemu uživanju, no to smije vrijediti samo za rubove pravih pašnjaka (a donekle i šuma) makar u većem opsegu, a nipošto za sredinu šuma, a niti pašnjaka, jer nema dvojbe, da će se u dogledno vrijeme takove enklave morati uz skupe parnice za priznanje vlasničtva natrag dobiti odnosno odkupljivati, kao što je imovna općina od tuđih enklava preko 70% već otkupila. Ako dođe do uređenja tog pitanja, to bi se imala u naravi smjesta provesti jedna temeljita reambulacija, prigodom koje bi se imao posjed obrašten šumom posebno omeđiti za razliku od pašnjaka i onih površina, koje su sa vrlo rijetkim drvečem obraštene. No i te površine imale bi se za uvijek ograničiti na minimum pripadnosti prama pojedinim selima i faktičnoj potrebi za uzdržavanje blaga preko ljeta, a nipošto dalje dopustiti, da pojedinci i to bogatiji na svoju korist krče i izrabe pojedine djelove na štetu stotinu siromašnijih drugih. Na ova razmatranja i predloge kazati će mnogi od gospode sudrugova, da bi bilo bolje, kada bi se šume imovne općine razdijelile na zemljišne zajednice, jer bi time mnogo pojeftinila uprava, koja je po subjektivnom shvaćanju kod imovnih općina navodno preskupa. Na taj vjerojatni odgovor mogu dati samo kratki protuodgovor. Neka izvole ta gospoda doći osobno u gornju Krajinu, pak neka vide svojim vlastitim očima, što znači šuma z. z., a što šuma imovinska. Kada bi se to provelo, to bi bila najveća katastrofa za današnje šume. Šume imovne općine, ako i ne mogu pokriti pravoužitničku potrebu, to ipak mogu biti na diku i ponos današnje uprave, koja je u skoro 50 godišnjoj ljutoj borbi uzdržala, dok se postiglo najglavnije, a to je opstanak šuma. Opisivati potanje nije moguće, treba očima viditi, pak onda prosuditi. Pa i u onom slučaju, kada bi se te šume recimo uzdržale, ne postoji predpostavka, da bi upravni troškovi pojeftinili. Neka nitko ne misli, da govorim iz ambicije, jer služim kod imovne općine i jer mi je navodno tu „dobro*. Biti šumar kod gornjokrajiških imovnih općina ili u Slavoniji, ogromna je razlika, Svaki onaj, kojem sudbina dosudi |