DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1919 str. 18     <-- 18 -->        PDF

K tome kao usko vezano pitanje ima se ujedno urediti
i pitanje zemljišnih zajednica, kao i mjestimično prisilno
iseljivanje t. j . kolonizacija u plodnim krajevima Slavonije na
djelomično ekspropriiranom zemljištu veleposjeda.


I bivša austro-magjarska uprava priznala je nepravednost
segregacije, jer uzakonjenom c. kr. naredbom od 15./VII.
1881., kojom je utjelovljena bivša vojna krajina kraljevini
Hrvatskoj i Slavoniji, u §.21. obećaje doslovno „Moja
ugarska vlada imati će se jošte pobrinuti, da se ličkoj,
slunjskoj, I. i II. banskoj imovnoj općini pruži potpora, u
koliko je doista potrebna njihovom opstanku."


Od onda pa do danas prošlo je skoro 40 godina, pak
sve molbe i predstavke, da se ta odredba realizira, ostale
su glas vapijućeg. — Jedino što se isposlovalo jest, da je
godine 1913. zakonskim člankom LXVI. §. 9. otpisan sav
dužni porez, koji je do tada bio uknjižen na cijeli posjed
imovne općine, a kojeg od svoga početka do te godine
radi pasivnosti nije imovna općina plaćala.


Od tog dana pak do 1916. plaćala je porez krajiška
investicionalna zaklada, dok i to nije iz nepoznatih razloga
prestalo, tako da danas imovna općina mora sama i taj
teret namirivati.


Ponavljam, samo revizija segregacije može odstraniti
nepravdu, jer zapravo sve šume, koje se danas nalaze na
području bivše slunjske regimente, nisu još dovoljne, da se
pravoužitnicima u potpunom smislu riječi pruži njihova potreba,
te olakša teška dužnost plaćanja tako visokih pristojba.


Dopitanjem svih državnih šuma i ujedno pripojenjem šuma
zemljišnih zajednica moglo bi se ipak dotjerati, da se godišnjim
etatom pokrije najnužnija ogrijevna i građevna kompetencija.
Za pokriće godišnjih troškova imala bi se tekom
jednog desetgodišta, a eventualno i kroz dulje razdoblje, sa
vremenitim prodajama starijih sastojina. makar i uz prehvat
na užitku, gdje gospodarstvene prilike dozvoljavaju, u današnjinTdržavnim
šumama, a djelomično i u nekojim predjelima
imovne općine, stvoriti jedna nepotrošiva glavnica
od bar 4 milijona kruna u novcu ili zalihi, s kojom bi se
lih u tu svrhu gospodarilo. Sa prihodima iste i drugima
nuzprihodima, kao i postepenim utjerivanjem zaostalih šumski
šteta našao bi se donekle izlaz.