DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1919 str. 40 <-- 40 --> PDF |
184 _ stimice Dosverna uništena. Danas još ne znamo, hoćemo li doći na´stanje Francuske, koja revolucijom nništenu divljač nije mogla poslije ni s najvećim žrtvama više zakotiti. iNadamo se ipak, da će se potrebni drakonski zakoni za zaštitu divljači pravovremeno uvesti, a mi ćemo´biti u stanju iz preostale još zalihe raširiti divljač po svoj kraljevini i dati joj prilike, da se rasplodi do onog stupnja, koji je s interešinia racionalnog šumskog gospodarstva još spojiv. Princip uzgoja divljači mora biti dvostruk: interes sumoposjednika i narodno gospodarstveni. Prvom ćemo zadovoljiti, nastojeći iz divljači izvući štoveći materijalni prihod; drugi računa s količinom mesa,-koja se stavlja na raspolaganje širim slojevima. Kao zemlja s velikim izvozom blaga uopće, nismo doduše toliko upućeni na potrošak jelenskog mesa, no ne smije se zaboraviti okolnost, da uzgoj jelena ne stoji tako reći ništa, pa se to meso može uvijek uz neprispodobivo niže cijene davati, nego li meso rogatog blaga ili konjsko. Tim prištedeno rogato blago moći će se izvoziti u inozemstvo, a ne će biti sporedan ni izvoz jelenskog mesa (pretpostavivši normalan raspored za par godina) tim više, što je divljač u najnovije vrijeme ne samo kod nas nego svuda tamanjena. Da se iz d vljači izvuče što veća materijalna korist, m.orat će se i veći posjednici šuma (država, imovne općine i t. d.) držali kod unovčenja modernijih, demokratskih principa. Do sada se je lov izdavEio u višegodišuji zakup većinom magnatima. Oni su u glavnom išli za tim, da godišnje ubiju par kapiialnih jelena, a za drugo se nisu brinuli. Prema tome nije dohodak bio ovisan o rasplodu divljači, nego 0 ponudama nekolicine natjecatelja. Pošto pak oni nisu , polagali veliku važnost na ubijanje jalovih i degeniranih ko-* mada, nije ni pijac od tog načina unovčenja imao veće koristi. Izvoz divlači bio je jedino iz privatnih šuma. Uvjeren sam, da bi i novčani prihod i pijac bio u većoj mjeri zadovoljan, kada bi se unovčenje obavljalo slično onomu, kako je bilo kod privatnih šumoposjednika. Lovnom osnovom^ određeni broj slabih i degeneriranih jelena i jalovih košuta ubilo bi činovničke i podčinovničko osoblje i poslalo na tržište. Tim bi načinom i osoblje, koje je do sada gojovo isključeno bilo od lova, imalo prilike, da se zvamčno bavi tim lijepim športom. Uz to bi se broj zvjeradi |