DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/1919 str. 3     <-- 3 -->        PDF

U1


ravnatelja činila stalnija i obezbeđenija nego kod vlastelinstva,;
koje svaki čas mijenja svoje gospodare.


Kod ogulinske imovne općine bio je 3 godine kod šumarije
ogulinske, a jeseni 1889. dodijeljen je upravi veleprodaje
u Modruš. Početkom studena 1889. položio je u
Zagrebu državni ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva.
God. 1890. u srpnju bio je imenovan kotarskim
šumarom na istom mjestu.


Skoro u isto vrijeme, naime 17. VI. 1890. bio je imenovan
po predsjedniku županijskog upravnog odbora županije
virovitičke općinskim šumarom za šumsšo-upravni kotar
djakovački, dakle za njegov rodni kraj. Međutim je, ma da
je rođen u ravnoj bogatoj Slavoniji, obljubio siromašni i
naporni, nu zato zdravi i romantični gorski kraj u Velikoj
Kapeli, te je i nadalje ostao u službi kod imovne općine.


Kod uprave veleprodaje u Modrušu ostao je do početka
g. 1896., a to se vrijeme njegovog službovanja sastojalo
u doznaci bukovih i jelovih stabala prebornim načinom,
te naknadnoj premjerbi i kubiranju iz njih izrađene
robe*


Sam pokojnik pripovjede, u svom životopisu, da je tom
zgodom, zajedno sa ostalim činovnicima, koji su k toj veleprodaji
bili dodijeljeni, provađao veoma idilični život. U
sve sječine, u kojima se provađala veleprodaja, vodili su
skroz primitivni ´žumski putevi tako, da se je u sječine
moglo ići sam.o pješke, a kako je većina tih sječina bila
udaljena od Modruša po 3—4 sata hoda, a radilo se i zimi
po najvećem snijegu, bili su primorani noćiti vani u šumi.
Kasnije sagradile su se tamo primjerne kućice za konačište,
nu prve dvije zime spavali su u veoma primitivnim, naprvo
sasvim otvorenim kolibama. Dvojim, rekao je sam pokojnik,
da bi danas ikoji mJadi šumar htio tako konačiti samo 2—3
noći, a mi smo to provadali kroz mjesece i mjesece tako,
da smo svaki ponedjeljak sa gunjevima i svim inim priborom
putovali gori u šumu, a u subotu se vraćali natrag u
Modruš. J danas se još vanredno ugodno sjećam tih ekspedicija,
— ta bile su tako poetične i idiličke i skroz šumarske,
a mi mladi, zdravi i poletni", rekao je često pokojnik.


Kada je stupio u krijepost zakon od 2L L 1894. kojim
se uređuje šumarsko-tehnička služba kod političke Mprave,