DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1919 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Ne kanim se upustiti u kritiku tog stanovišta u opće, j.er u istom imade dobrih stvari i zdravih misli, nu držim da mi je dužnost upozoriti drugove u pogledu toga stanovišta gospodina profesora za šume^ imovnih općina. Profesor Dr. Nenadić dobro navada, da institucija imovnih općina od početka do danas nije mogla u narodu (misli pravoužitnike, boije suvlasnike) steći ljubavi i razumijevanja, a nije tomu naveo, a možda i nije tražio razloga. Segregacija provedena je 187{. odnosno 1873. tako, da je po vrijednosti polovica šum_a pripala u bivšoj vojnoj krajini narodu, a polovica državi (neću citirati zakone i datume, jer me strukovnjaci razumiju, a za širu publiku ova razpravica nesfuži) te su sva prava, koja je krajišnik uživao iz državnih šuma zajamčena ostala iz jedne polovine. U početku imovnih općina mogla su se krajišniku ta prava podavati na temelju t. zv. konsignacija, jer je bilo razmjerno malo pravoužitničkih kuća, škola, općina i t. d. i narod je bio zadovoljan. Nu godine 1876. stupio je na snagu zakon o zadružnim diobama i time je počelo nezadovoljstvo, jer je do danas iz svake zadruge nastalo poprečno deset i više kuća, a svaka je trebala građu i gorivo za sebe. Dok je u početku jedna kuća^ dobila šest hvati drva, to danas ne može dobiti više od 6´10 ili 0.6 hvati, a ipak dobiva 2 odnosno 3 odnosno 4 hvata prema selištu. Razumije se samo po sebi, uvaži li se da najviše ima kuca sa 1/4 sehšta, da je moralo nastati nezadovoljstvo, pošto sa dva hvata drva na godinu ne može nitko uz najveću štednju izaći. Iz toga slijedi jasno, da je ključ segregacije kriv nezadovoljstvu naroda sa institucijom imovnih općina, a nipošto sama institucija, jer je zakonodavac morao računati sa okolnošću, da će diobama zemljišta i pomnožanjem kuća i ognjišta trebati više šuma nego jedna polovica, koja je narodu u bivšoj krajini pripala od svih državnih šuma. Onim časom kad bi 1/4 selišni posjed mogao dobiti na godinu bar tri metrička hvata drva, a 2/4, 3/4, i. cijelo selište u razmjeru više, nuz građevno drvo, pašu i žirovinu, što do sad imade, bila bi institucija imovnih općina i kako obljubljena, jer narod voli imati šumu u svojoj vlasti i uvida, da dioba bilo individualna ili skupna po selima nebi dobru vodila. |