DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1919 str. 1 <-- 1 --> PDF |
6ro| 5. i 6. SVIBANJ I LIPANJ 1919. GOD. XLIli. ŠUMARSKI LIST GLASILO HRVATSKO-SLAVONSKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA. t ANTE KERN, kr. zem. šumarski nadzornik L razreda. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1919 str. 2 <-- 2 --> PDF |
146 t Ante Kern, .\ ^´ kr. zem. šumarski nadzornik L razreda. V* U zadnjem dvobroju Šumarskog listajaviii smo u kratko, da je u Zagrebu nakon dosta kratke ^bolesti umro kr. zem. šumar, nadzornik Ante Kern., U njem izgubio je cijeli naš šumarski stališ jednoga od ponajboljih radnika, a napose šum.arski odsjek kr. zem. vlade jednu od prvih svojih sila, svog uvaženog strukovnjaka i zamjenika upravitelja odsjeka. Vrijedni radnici zaslužuju trajnu poštu i uspomenu među sudrugovima, a takovu mi pokojnom ^Kernu ne m.ožemo na ljepši način sačuvati, nego da se u Šumarskom listu opširnije osvrnemo na njegov život i na vrlo zaslužilo djelovanje, njegovo. Pokojnik rodio se u Djakovu 21. siječnja 1863, Nakon svršene pučke škole u rodnom mjestu pošao je na realku u Osijek, gdje je maturirao god. 1881. Nakon svršene jednogodišnje dobrovoljačke vojničke službe upisao se je god, 1882. na šumarski odio c. i kr. visoke škole za kulturu tla u Beču, gdje su istodobno od Hrvata studirali gg, Gustav Lacli, šumarnik gjurgj. im. opčine i Rude pl.^ Rukavma, nadšumariiik i upravitelj gradske imovne opčine, tt sada već pokojni šum, nadzornik Andrija Borošić i Leo Sipek, koji je poslije radi slabog zdravlja otišao među računare. Nakon što je god, 1885. apsolvirao šumarstvo, nije mogao odmah dobiti stalno trajno namještenje, te je stoga posredstvom županijskog nadšumara Josipa Šmidingena nam. jesten (od 18= XL 1885. do 28, IL 1887.) kao besplatni općinski šumarski vježbenik kod bivše kr. podšumarije u Djakovu. Tadanji općinski šumar, sada već pokojni Bozo Kranjc, kao i tadanji biskupski nadšumar Schremz mnogo su se brinuli, da vježbenik Kern dobije što boiju i temeljitiju prvu šumarsku praksu, te su ga svakom zgodom poveli u šume. Sa L ožujkom 1887. nastupio je Kern službu šumarskog pristava kod vlastelinstva pakračkog, a napustio je tn službu već koncem svibnja iste godine s razloga, što je´ dobio namještenje kod ogulinske !movne opčine kao vježbenik, gdje mu se služba i prama savjetu tadašnjeg vlastelinskog |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1919 str. 3 <-- 3 --> PDF |
U1 ravnatelja činila stalnija i obezbeđenija nego kod vlastelinstva,; koje svaki čas mijenja svoje gospodare. Kod ogulinske imovne općine bio je 3 godine kod šumarije ogulinske, a jeseni 1889. dodijeljen je upravi veleprodaje u Modruš. Početkom studena 1889. položio je u Zagrebu državni ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva. God. 1890. u srpnju bio je imenovan kotarskim šumarom na istom mjestu. Skoro u isto vrijeme, naime 17. VI. 1890. bio je imenovan po predsjedniku županijskog upravnog odbora županije virovitičke općinskim šumarom za šumsšo-upravni kotar djakovački, dakle za njegov rodni kraj. Međutim je, ma da je rođen u ravnoj bogatoj Slavoniji, obljubio siromašni i naporni, nu zato zdravi i romantični gorski kraj u Velikoj Kapeli, te je i nadalje ostao u službi kod imovne općine. Kod uprave veleprodaje u Modrušu ostao je do početka g. 1896., a to se vrijeme njegovog službovanja sastojalo u doznaci bukovih i jelovih stabala prebornim načinom, te naknadnoj premjerbi i kubiranju iz njih izrađene robe* Sam pokojnik pripovjede, u svom životopisu, da je tom zgodom, zajedno sa ostalim činovnicima, koji su k toj veleprodaji bili dodijeljeni, provađao veoma idilični život. U sve sječine, u kojima se provađala veleprodaja, vodili su skroz primitivni ´žumski putevi tako, da se je u sječine moglo ići sam.o pješke, a kako je većina tih sječina bila udaljena od Modruša po 3—4 sata hoda, a radilo se i zimi po najvećem snijegu, bili su primorani noćiti vani u šumi. Kasnije sagradile su se tamo primjerne kućice za konačište, nu prve dvije zime spavali su u veoma primitivnim, naprvo sasvim otvorenim kolibama. Dvojim, rekao je sam pokojnik, da bi danas ikoji mJadi šumar htio tako konačiti samo 2—3 noći, a mi smo to provadali kroz mjesece i mjesece tako, da smo svaki ponedjeljak sa gunjevima i svim inim priborom putovali gori u šumu, a u subotu se vraćali natrag u Modruš. J danas se još vanredno ugodno sjećam tih ekspedicija, — ta bile su tako poetične i idiličke i skroz šumarske, a mi mladi, zdravi i poletni", rekao je često pokojnik. Kada je stupio u krijepost zakon od 2L L 1894. kojim se uređuje šumarsko-tehnička služba kod političke Mprave, |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1919 str. 4 <-- 4 --> PDF |
14S Činila mu se ta služba povoljnom, te je dekretom od 21. L 1896. imenovan kr. kot, šumarom I. razr. u X. č, razredu i podjedno dodijeljen kr. županijskoj oblasti u Ogulinu, gdje je preuzeo agende županijskog šumskog izvjestitelja. Kako kroz 6 godina službe u Aiodrušu nije dospio ni uz najbolju volju ničim drugim baviti se nego !i duh ubijajučim doznačivanjem, i promjenjivanjem stabala, veselio se, da će se kod političke uprave moći intenzivno baciti na pravi stručni rad, naročito na uređenje šuma, koje ga je kao tehničko matematički rad od uvijek najviše zanimalo. Kako je već bio na snazi zakon od 26. 1!I. 1894., kojim se uređuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumama, koje stoje pod osobitim javnim nadzorom, koji određuje/ da se za te šume, dakle i za šume ukotarenih žem. zajednica, s kojima su upravljali šum. tehničari kod kr. kotarskih oblasti, imaju sastaviti gospodarstvene osnove, to je on kao žup, šum.arski izvjestitelj živo poradio, da se sa sastavkom tih osnova i za tamošnje preborne šume što prije započne. Kako još nije bio izdan naputak za sastavak gospodarstvenih osnova, a nije se niti iz poznate strane literarne moglo naći nešto uporabivog, trebalo je u pravom, smislu riječi tek stvoriti metodu za uređenje tih šuma, zato se je velikim trudom dao na potražbu shodne. metode. Mnogo je čitao, m.nogo kombinirao i mnoge pokuse pravio, pa m.ožemo kazati, da je plod toga nastojanja, ona metoda, koja je današnjim našim uređajnim naputkom propisana za uređenje prebornih šuma. Godine 1896, imenovan je žup. šumarskim nadzornikom 11. r. u IX. č. razredu, a ostao je u Ogulinu do konca srpnja 1902., kada je na poticaj kr. šum., nadzornika A. Borošića premješten iz službenih obzira u Zagreb u šumarski odsjek, gdje je služio do svoje smrti. Godine 1904 imenovan je žup. šum„ nadzornikom I. r, u VIIL č. razredu, a god. 1906. preimjcnovan kr. zem. šum. nadzornikom i!, r. u VIIL č. r., te konačno god. 1900. imenovan kr. zem. šum. nadzornikotn I. razr. u V!L čin, razredu. Na svakom od ovih službenih mjesta ispunjavao je vrh pokojnik zdušno svoje službene dužnosti; jednako tamo po brdinama ogulinskog kraja, kao i u uredu šumarskog odsjeka, a i kao nadzorni organ pri kontrolnom putovanju |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1919 str. 5 <-- 5 --> PDF |
kod raznih šumarskih ureda. Kako se je mnogo bavio pitanjem uređenja šuma, smatran je poslije smrti nadzornika Borošića prvim našim, autoritetom u toj grani šumarske uprave, te je na tom polju i mnogo radio i pisao, a njegova veća takova radnja je „Praksa uređenja šuma uopće^ a kod zemljišnih zajednica napose" (Š. L. 1916, i 1917.), koja je iz S. L. preštampana i kao posebna knjiga.* ! na stručno literarnom polju radio je pokojnik mnogo^ a sve su mu radnje temeljito obrađene i zato mnogo vrijedne. Od važnijih radnja, koje je pisao u Šumarskom listu i Lug. vijesniku spominjemo slijedeće: God. 1898. sv. 8. i 9,: Uređenje prebornih šumah: God. 1899. sv. L: Pravilnik za zemljišne zajednice; God. 1903. sv. 8. i 9.: Procjena jelovih i smrekovih stabala u našim prebornim šumama; God. 1903. sv. IL: Neke crne točke u uzgoju i njezi sastojine na kraškom tlu; God. 1907. sv. 8.—10.: S kojih razloga ne napreduje šumarstvo političke uprave i zemljišnih zajednica u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, te na koji bi se način dalo tomu pomoći; God. 1909. sv. 2., 11, i 12.: Gradnja lugarnica (Lug. vljesnik); God.. 1909. sv. 4.: Proračunanje drvne zalihe i prirasta u prebornoj šumi; God. 1909. sv. 5: Gospodarstvena osnova za šumu kr. i slobodnog glavnog grada Zagreba (kritička razmatranja o sastavljenoj osnovi); God,, 1910. sv. 4: Gradnja lugarnica (Lug. vijesnik); God. 1910, sv. 12.: Gradnja šumarskih kuća (šumarija); God. 1911. sv. 5,: Gradnja šumarskih kuća (šumarija); God. 1912. sv, 5.:^Gradnja lugarnica (Lug. vijesnik); God. 1913. sv; 2=: Nacrti za gradnju šumarija; God. 1916. sv. L—12,: Praksa uređenja šuma uopće, a kod zemljišnih zajednica, napose. (L—11); God. 1917. sv. 7.—10.: Praksa uređenja šuma uopće, a kod zemljišnih zajednica napose. (III.) * I on je kao i Borošić zagovarao i preporučivaOp da . se u šumarskom odsjeku kr. zem. viade ustroji posebni „procjenbeni pododsjek«. no ni on toga nije doživio, |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1919 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Kratko vrijeme´ prije svoje bolesti objelodanio je u Obzoru članak: 0 agrarnoj reformi za šume. Osim toga vodio je pokojnik uredništvo Šumarskog Lista i Lugarskog vijesnika od mjeseca studena 1908. do konca godine 1911. Tko prolista stranice tih godišta uvjerit će se, da je i kao urednik bio na visini^ jer je znao sakupiti oko sebe vrsne suradnike, uz čiju je suradnju donašao u listu zaista birane stručne članke. Poslije Borošićeve smrti uređivao je neko vrijeme u ime malodobne njegove djece: Borošićev hrvatski §umarsko- lovački kalendar. U Šumarskom društvu bio je Kern mnogogodišnji odbornik, blagajnik i tajnik (1918.), te je marljivo i požrtvovno radio na boljak i procvat društva, kojem je ostavio i svoju bogatu stručnu knjižnicu. Spomenuti nam je, da je obnašao i čast člana zamjenika kn zem. komasacionog povjerenstva, te čast ispitnog povjerenka za državne ispite osposobtjujuče za samostalno šumsko gospodarenje. Pokojnik uživao je ne samo među svojim sudrugovima opće štovanje, nego i kod svih, koji su snjim radili ili ga uopće poznali. Njegovi brojni sudrugovi u struci kao i brojni prijatelji ispratiše mu mrtvo tijelo dne 12. travnja o, g. na _vječni počinak i okitiše odar vijencima, među kojima je bio ^ vijenac Hrv. slavonskog šumarskog društva. Nad grobom se je sa vrijednim.-pokojnikom u ime drugova oprostio g. kr, šumarski nadpovjerenik i tajnik Šumarskog društva S, Mayer ovim govorom: ^Evo i sunce se pomolilo, da Ti oda zadnju poštu, svoj zadnji pozdrav, ono isto sunce, koje Ti je bezbroj puta izbijalo znoj sa čela^ kada si kao trudbenik svoje mile zelene struke obilazio lugove, verao se po vrletima i radio u korist svoga miloga naroda, svoje mile domovine. I mi, koji smo te pratili u Tvom radu, u Tvom mukotrpnom i do skrajnosti savjesnom radu, sa boli osjećamo ovaj kobni rastanak. Drhtali smo, kada smo slušali, da se ogromni željezni zastor spušta, koji će konačno da navijesti svršetak Tvoga života, koji će da Te za uvijek rastavi od nas, jer smo znali, da se s Tobom rastaje vjeran muž |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1919 str. 7 <-- 7 --> PDF |
svoje ljubljene drugarice, čestiti otac svoje dječice, iskreni drug svojih prijatelja, čelični radnik u svojoj struci i iskreni sin svoje domovine. Ali neka se zastor jusi, neka nistavilo pohara Tvoje misli i Tvoje osjećaje. Čista i nezaboravna, poput bijeloga goluba, diže Ti se plemenita duša nad sve ovo, što je prolazno i promjenljivo, i ostati će medu nama kao mila uspomena, koju ćemo vazda štovati, vazda cijeniti. Dragi prijatelju 1 Od prvoga dana Tvoga nastupa, kao agilni borac za interese naše zelene struke, pa do Tvoga svršetka, bio si nam iskreni drug i odani prijatelj. Nisi tražio hvale, nisi tražio nagrade — jer ljudska taština ne će da priznaje mukotrpna nastojanja — mukotrpni rad. — I kada si već bio na pragu onoga, za čim si težio i opet su maljušni ljudi spriječili, da Ti se ispuni jedna od vrućih želja. Ali sve je to prolazno — pred veličanstvom smrti sve se klanja, jer tu padaju časti, padaju slave, a samo plemenština srca ostavlja tragove i poslije smrti. Ovom Tvom plemenitom srcu i mi se klanjamo i kada Ti sa vijencima i cvijećem iskazujemo zadnju poštu, to smo tek neznatan dio onoga štovanja iskazali, kojega zapravo u grudima, u našim srcima za Tebe gojimo i nosimo. Nad otvorenim Tvojim grobom primi još po zadnji puta izraz ovoga štovanja, primi zadnji pozdrav Tvojih drugova iz zelene struke, koji će tvoj težak rad nastaviti, kojega si po vrletima ogulinskih gora, u prostorijama našeg dragog društva i na najvišem mjestu naše vlasti tako skromno, tako zdušno i tako savjestno izvršivao. Neka Ti bude trajna uspomena među nami. Slava, slava, slava pokojniku!" Pokojnika oplakuje ucvijeljena supruga i dvoje neopskrbljene djece. Slava mu i duga spomen među nama! |