DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1919 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Ovo je slika života kraškog vinodolskog stanovnika
početkom 19. stoljeća, i to u jednom dijelu našeg Primorja,
koji ipak obiluje sa nješto kulturne zemlje. Životne prilike
pučanstva vinodolskog kraja promjenile su se tek od onog
vremena, kada je naš marljivi narod krenuo u strani svijet,
poglavito u Ameriku, te kao zidar, ribar, klesar i radnik u
rudokopu tražio i našao zarade. Od ovog su časa američki
dolari i lire dale obiteljima naših Primoraca bolji život, a
može se mirne duše kazati, spasio ga američki novac od
potpune propasti i smrti. Nu dugotrajnim ratom pogoršale
su se sad privredne prilike, a narod, koji nije mogao u strani
svijet na zaradu i nije bio potjeran na frontu, u većini je kod
kuće gladovao, a sada, ako se prilike nepromjene, čeka da
se otvori promet i da ostavi domovinu, da krene i opet na
zaradu u strani svijet.


Naš Primorac ne samo da je dobar zidar i klesar, već
se on razumije i te kako u gospodarstvo, obrađivanje tla i
u vinogradarstvo, pa je vječna šteta, da ovaki narod mora
preko Oceana na zaradu. Agrarnom reformom imalo bi se
urediti ne samo zemljišno pitanje seljaka u gornjim krajevima
kraljevstva, već i poskrbiti, da i naš primorski živalj bude
dionikom ove blagodati. Uz industrijaciju ovih primorskih
krajeva i kad bi se provela odavle i kolonizacija n. pr. u
Slavoniju više sam nego sjeguran, da bi za koju godinu sela
u Slavoniji sasvim drugačije izgledala, Bilo bi zidanih kuća,
zemlja nebi ostala neobrađena, porast pučanstva bio bi
znatno veći.


Najveće siromaštvo još i danas ipak vlada u Vinodolu
u nekim zagonskim selima kraj Novoga, a možda je ovo
siromaštvo danas još i veće, nego za prije spomenutog Kargačina.
Pučanstvo ovih sela (Valač, Tribotin, Plužnica) živi
još i danas na najnižem stepenu kulture. Škola i crkva daleko
su, pa je ovo pučanstvo prepušteno samo sebi. Potrebe
za život minimalne su, a u većini ga slučajeva namiruju
prodajom ukradenih šumskih proizvoda ili opet prosjačenjem.


Daleko od kultute u zabitnim kraškim dôcima vegetiraju
ovi ljudi iz dana u dan, a šumska krajđa jedino im je vrelo
prihoda.


Za ove bi ljude u prvom redu trebalo skrbiti i vezati
ih na komadić kulturnog tla, da nauče raditi. Ova sela su