DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1919 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Pošto se ovom svotom jedna duša ne može prehraniti, već za prehranu i opće uzdržavanje jedne osobe treba najmanje 25 for. na godinu, tada bi trebalo da kotar Vinodol (ovđe se računa u Vinodol općine Drivenik, Grižane, Bribir, Novi, Selce i Crikvenica) imade najmanje čisti dohodak od 260.000 for. A pošto imade samo 71.612 for. to nastaje, da ovaj kotar imade godišnji manjak od for. 188.387. Pita se sada — nastavlja Kargačin — kako ovaj narod ovaj manjak pokriva i čim se prehranjuje, da ne umre od gladi? Ovaj narod imade svoje mule, pak na tim mulama nosi do Karlovca i po ostaloj Hrvatskoj do granice Turske : sol, ribu, vino, smokve, proizvode u opće što ih ima, pak tamo sve to zamjenjuje za platno, zelje, krumpir, žito i t.d. i to tada dovaža na mulama kući, da se prehrani. - Nadalje muškarci idu u Granicu, Hrvatsku, Kranjsku i Istru i tamo obavljaju ručne zidarske poslove, a za vrijeme žetve pomažu, pak donose tad kući nješto žita. Za vrijeme ljetnih dvaju mjeseca hrani se ovaj narod smokvama i grožđem, a u proljeće idu u šumu, sabiru tamo luk i divlji češnjak i to im je hrana. Nadalje suše droplje, oskoruše i razno šumsko voće, kupe posija, sve zajedno samelju i od toga peku kruh. A kada to sve nije dosta za prehranu, tad pokriva veliki manjak: golotinja, prosjačenje i glad! Još žalosniju sliku stanja pučanstva u godini 1814. pokazuje nam izvještaj istoga Ivana Kargačina od 29. aprila 1814., a koji je izvještaj upravljen na „Intendanza della Provincia di Fiume," u kojem izvještaju među ostalim Kargačin spominje ovo: „U općini Novi, a u selu Zagon imade 70 kuća, a 480 duša; taj narod je tako siromašan, da čovjek nebi vjerovao, tko toga vidio. nije. U ovim obiteljima ne ima kruha kroz čitavu godinu; jedina njegova hrana je krumpir i u ljetu nešto malo mlijeka. Kada se u njihove kuće uniđe, tad. se čovjek snebiva. Spavaju na goloj zemlji i to u istom odjelu, što ga po danu nose, a djeca odrasla po dann i po noći su posve gola, kao što ih je majka rodila. Imade u ovom selu 480 duša, ali ja jamčim, zaključuje Kargačin, da nemaju više od 200* košulja, pa ipak živu i plaćaju terete, što im ih općina propisuje." |