DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1919 str. 39     <-- 39 -->        PDF

2. Uslijed prije navedenih razloga, naše su zem. zajednice
skroz pasivne, te je kakav sistematski rad oko pošumljenja,
amelioriranja pašnjaka, sastava gospodarskih osnova,
skroz nemoguć. U većini se slučajeva jedva namire troškovi
oko uprave i čuvanja.
Zaključci skupština ovlaštenika i odborskih sjednica
pravo su ruglo, jer se na takovim skupštinama i sjednicama
ne raspravlja o potrebama ovlaštenika, uzgoju šuma, pošumljenju
Krasa, amelioriranju pašnjaka, namještenju najnužnijeg
čuvarskog osoblja i t. d. Glavna svrha ovih skupština
je napadanje lugarskog osoblja, traži se dignuće zabrana i
sječa u teško uzgojenim branjevinama i t. d.


Većina zaključaka stoji u protimbi sa postojećim šumarskim
propisima, a referent šumarstva kod kot. oblasti stoji
uvijek između dvije vatre, t. j . zakonskim propisima i narodom,
koji na žalost misli, da mu je šumar neprijatelj.


Podržavljenjem šuma prestali bi svi troškovi oko uprave,
čuvanja i t. d. sa strane žitelja. Država bi imala skrbiti za
namještenje potrebnog broja lugara, imala bi brigu oko sastava
gospodarskih osnova, uzgoju kultura, jednom riječju,
pokriti sve troškove. Pučanstvo bi sasvim drugim osjećajima
gledalo šumu, jer bi znalo, da od šume zaista ima koristi;
a ne, da poradi šume, od koje danas ne ima nikakove koristi,
mora plaćati znatan porez, opć. namet, doprinjeti plaći
šumara i sve ostale troškove uprave. Od najveće bi
potrebe bilo urediti pitanje pošumljenja Krasa. O ovom pitanju
mnogo se je raspravljalo i u našoj stručnoj literaturi,
a ipak je ostalb u glavnom kod raspravljanja, a učinjeno je
dostavmalo.


Često se čuju razni predloži, prigovaranja iz krugova
zvanih, a ponajviše onih, koji su Kras vidjeli tek iz daleka,
vozeći se parobrodom duž obale morske.


Prošlo je skoro pol stoljeća — dakle čitavi ljudski vijek
— od kada je izdana rasprava Josipa Wesselija pod naslovom
»Kras hrvatske krajine i kako da se spasi." Dakle već prije
pol stoljeća tražio je vrstan šumarski stručnjak, i ako
nije baš u cjelosti poznavao prilike našeg Krasa, spas u
pošumljenju.


Na žalost, ne možda krivnjom pojedinaca, već krivnjom
čitavog prijašnjeg sistema, a dosta često i samog pučanstva,