DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1919 str. 38 <-- 38 --> PDF |
svojim „umejcima" ili opet ići u kvar u branjevine i na leđima odnijeti breme hrastovine ili grabrovine. Za naše bi (mislim lokalne primorske) prilike nauputnije bilo, da se sve šume, t. j . one zem. zajednice podržave i da se primorskim općinama iz državnih šuma doznačuje faktična godišnja potreba na ogrijevu i građi. Razlozi, koji me vode da zastupam ovo mijenje slijedeći su : 1. Ispravkom segregacije bio bi svakako povećan šumski posjed zem. zajednica i kako se jedna zem. zajednica veže odmah uz šumski posjed druge zem. zajednice, to bi ispravkom segregacije ostale iste prilike, t. j . ovlaštenici bi opet ostali bez ogrijeva, jer bi ponovnom segregacijom površine . šuma opet bile u većini slučajeva čisti jelici. A zem. zajednice bi godišnji etat ili i opet stavljale na dražbu ili i opet ovlaštenicima dijelile taj etat (jelovinu) u ime ogrijevne kompetencije. Sa prodajom etata, odnosno sa utrškom, ostalo bi sve pri starom, t. j . pučanstvo ostalo bi opet bez ogrijeva. U drugom bi slučaju, zaprimili ovlaštenici samo jelovinu t. j . 70% građe i tek 30% ogrijeva, dakle bi opet ostali bez dovoljnog dobrog «ogrijeva. U jednom i drugom slučaju stradale bi i opet branjevine i kulture. . Sasvim bi to drugačije bilo podržavljenjem svih šuma. Godišnji etat upotrebljavao bi se u prvom redu za potrebe žitelja, a ostatak stavljao na dražbu. Sve od šuma udaljene općine nabavile bi potrebna prometila, jer bi sjegurne bile, da će one doznake ne samo kroz jednu godinu potrajati, već da će ogrijevom biti opskrbljeni svake godine. Primorske općine mogle bi u Novom ili u sv. Jurju imati zajedničko skladište, iz kojega bi se brodovima otpre malo drvo u Crikvenicu, sv. jelenu sv. Jakov i ostala pri morska mjesta. Više je nego vjerojatno, da bi uz bolji nadzor branjevine i kulture ostale očuvane, a i žitelji bi znali, da će za čitavu godinu biti opskrbljeni drvom. Revizijom segregacije zaprimili bi doista ovlaštenici prama današnjoj potrebi neku površinu šuma, iz koje bi potrajnim gospodarstvom namirili potrebe. Nu porastom pučanstva i stanbenih zgrada bi za 20—30 godina ova potreba bila veća, te bi se ponovno morao povećavati šumski komplex. Sve to otpada podržavljenjem šuma. |