DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1919 str. 37 <-- 37 --> PDF |
prikraćeni na najpotrebnijem ogrfjevnom drvu. Slične su prilike kod svih naših primorskih zem. zajednica. U koliko su možda neke zem. zajednice prigodom segregacije i dobile nješto više šume, to su ove čiste jelove sastojine, koje je vječna šteta bila sjeći i doznačivati za ogrijev, te su godišnji etati stavljeni na dražbu, da se bar donekle pokriju troškovi uprave, čuvanja i poreza. Malo koji ovlaštenik zem. zajednice se je okoristio šumom, jer mu ova izim plaćanja nameta nije dala ono, što on zaista, potražuje, t. j . potrebnu građu i ogrijev. Istina je, neke su urbarske općine zaprimila velike površine t. zv. pašnjaka, a ima i takovih, koje su zaprimile i t. zv. „šumom obrasle" pašnjake. Svaki, kojemu su i malo poznate prilike našeg kraja znade, da se pod ovim pašnjacima razumjeva goli Kras sa svojom skroz mršavom vegetacijom ili opet Kras, pokrit formacijom raznih vrsta borovice. Naš Primorac zaista od šuma nema ništa, a potreba na gradi i ogrijevu upravo je tako velika, kao i u drugim krajevima države. Osim toga udaljene su šume naših* zem. zajednica od općina i nastanbina 25.—30 km, tako, da je uz vječito pomanjkanje voznog blaga skroz nemoguće drvne proizvode dopremiti u primorske općine vinodolskog kotara. Poslijedica ovog stanja skroz je jasna. U pomanjkanju dobrog ogrijeva sijeku se kraške branjevine i privatni maleni šumski posjedi, zvani „umejki" ; pogotovo za zadnjih godina rata posječeni su svi privatni posjedi, tako, da će trebati opet nekoliko godina, dok se postigne ono, što smo već imali prije rata. Kako se vidi, uz ovakove prilike skroz je nemoguće naš Kras posumiti, i dok se prilike ne promjene i pošumljenje Krasa ne stavi na zakonski temelj, ostati će naše Primorje golo kao i dosada. U ovom pitanju progovoriti ćemo drugom prilikom. Ali već sada moram spomenuti, da je sam uzgoj branjevina na Krasu u najužjem savezu sa budućim uređenjem šuma, bilo to ispravkom segregacije ili opet podržavljenjem svih šuma, bile one zem. zajednice, imov. općine ili privatnika, jer tako dugo, dok se našim Primorcima ne namakne potrebni ogrijev, tako dugo biti će oni prinuždeni sjeći ono malo zelenila . |