DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1919 str. 30 <-- 30 --> PDF |
trošak ukloniti iz stana. Birokratski predstojnik ureda nije zapeo o trošak, ta taj je bio minimalan! ali u svojoj tjesnogrudnosti nije mogao pregoriti, što upravitelj nije troškovnik unaprijed predložio, pa se je tako ogriješio o formalnost. A da je pravilno postupao, radi loših prometnih prilika i kompliciranog „Dienstwega", mogao bi čekati mjesece, kada bi konačno došao centralni činovnik da stvar ispita, a čitav bi proces stajao državu za sto—dvjesta kruna više. Drugi slučaj. Uslijed nastalih okolnosti mora se žurno provesti neka mala promjena u razdijeljenu šumarijske zgrade, imadu se probiti nova vrata, što h, rječju imade se obaviti posao od nekih 150—200 K. Bez obzira na to, da se je vođa graditeljstva o žurnoj potrebi toga posla vani na Šumariji već osvjedočio, putuje velik svezak spisa i planova ministrastvu, jer ured nije u toj stvari kompetentan. Mladi referent, koji dotične zgrade i ne pozna, ispituje stvar i hvala njegovom dobrom raspoloženju, predlaže na potpis. Za tri mjesaca stiže odobrenje i posao se obavi. Za dulje ili kraće vrijeme (katkada i nakon godinu—dvije dana) putuju opet prijašnji spisi, samo pomnožani ministarstvu, da odredi pohvalbu. Prijašnji referent udara na spis jednu od šablona, redovito pak onu, neka ured u toj stvari odluči u vlastitom djelokrugu. Sada šalje ured jednog od neinteresiranih činovnika, s kojim redovito putuje (po drugi put) i vođa graditeljstva, da gradnju ispituju. Konačno putuje i po treći put (sada već snažan) svezak spisa ministarstvu, praćen pohvalbenim zapisnikom i posebnim predlogom pohvalbenog povjerenika — dakako sve na ministarskom papiru. I po treći put dolazi sve pred onoga referenta, koji konstatira, da da je spis već zrio za ad acta time, što dozvoljuje, da se eventualni suvišak briše (sada nakon tri četiri godine kada je već na koncu prve godine eo ipso prestao!) i graditelju dade apsolutorij. I čitava ta komedija i veliki trošak radi 150—200 K! I. t. d. moglo bi se duljiti, primjerom, tisuće i tisuće, jedan eklatantni ji od drugogo, ali čemu? Sve je to i predobro poznato, tko je imao prilike, da se izbliza osvjedoči o brzini i praktičnosti beamterskog uredovanja. Mora se priznati, da je težak prijelaz na moderno uredovanje naročito starijim činovnicima, koji su odgojeni u onom austro-vojničkom duhu, kojemu je kod rješavanja spisa bila |