DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 52 <-- 52 --> PDF |
samo mi šumari, imaju posve drugo shvaćanje o važnosti državnih šuma. U šumskoj politici se danas uči, da državne šume predstavljaju jezgru, oko koje se privatne i općinske šume mogu slagati. U svim naprednim zemljama državna šumska uprava u tehničkom pogledu predstavlja uzorak, po kojem se gospedarenje u drugim šumama mora voditi. Kod nas se ne smije reakcionarna i nazadna državna šum. uprava, vođena po Mađarima upoređivati s najboljom šumskom upravom veleposjednika.Povećanje državnog šumskoga posjeda opravdano je u toliko, u koliko kod toga ne će interesi malih ljudji, općina trpiti. Kako će država svoj šumski posjed proširiti ali tako, da će upravu nad šumskim veleposjedom uzeti u svoje ruke ili da će šume od privatnika odkupiti, te da li takovu transakciju dozvoljavaju financijalna. srestva države, to je pitanje, koje ne ćemo riješiti mi šumari. Po mojem mišljenju naša je dužnost, da iz ovih šuma polučimo što veću korist, jer je drvo naših šuma zlato, za koje ćemo u zamjenu dobiti drugu robu, koju sada nužno trebamo, te ´ pomoću kojeg ćemo popraviti našu i onako klimavu valutu. Uz eksistenciju državnih šuma imaju svojraison d´etre na opstanak i općinsk e šume i šume malih privatnika. Sa šumsko političkoga gledišta dolaze općinske šume po svojoj važnosti u isti red sa državnim šumama, no one svoju zadaću izvršuju nešto u manjem opsegu Iskustno je pokazalo, da općinske šume izvršuju svoju funk-. .. čiju samo onda, ako su one vlasraost što manje općine ili sela, a ne od više sela ili opcina.f-Naš narod je vrijednost ôvakovih šuma najbolje karakterisao sa riječima: „Svačije i ničije." Naše imovne općine kao velike organizacije od mnogo političkih općina pokazale su svojim dojakašnjim životom, da se među pravoužitnicima jedne imovne općine nije razvio osjećaj solidarnosti u zaštićivanju i unapređenju interesa cjeline, nego svaki pravoužitnik nastoji, da iz zajedničkih šuma izvuče što veću korist za sebe. Fakat jest, da se u duši pravoužitnika imovne općine nij´e razvio živi osjećaj zajednice interesa, nije se razvilo ono, što bi Nijemac označio sa riječi „Gemeinsin." Što više odmiče vrijeme od postanka imovnih općina, to više blijedi slika njihovog prvotnoga stanja, te je prijeka potreba, da se imovne općine reorgani |