DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 48 <-- 48 --> PDF |
4b smjera odstupalo. Znademo ali vrlo dobro, da je tisuće i tisuće sitnih i velikih zapreka bilo, da se iole pravedno rješi bilo agrarno bilo šumsko pitanje. Novac je bio jedini faktor, koji je važnu ulogu igrao, bez novca nije moglo biti govora o bilo kakovoj reformi, a bio je baš uvijek taj slučaj, da oni, radi kojih bi se bilo kakova reforma provađati imala, redovito novaca imali nijesu — a time je za njih i pitanje reforme rješeno bilo. Država nije mogla u tom pogledu mnogo učiniti, jer je i javno mišljenje bilo na strani kapitalističke grupe državljana, koji su uz veliko svoje bogatstvo mogli i javno mišljenje tako skretati na svoju stranu, kako su to već interesi kapitala zahtijevali. Svakako ali moramo uvažiti, da ovaj smjer još i danas igra najvažniju ulogu kod rješavanja sviju ovih pitanja, jer cijelo naše shvaćanje, sve naše škole, naša sprema i naš sveukupni dosadanji rad bazira na kapitaličkom svaćanju društvenoga poretka, pak nije moguće, bez ogromnoga posla i mnogo vještine i znanja, odstupiti od ovoga smjera. Svaki odstup mora se temeljiti na valjanom poznavanju duše narodne i svaćanju, koje danas prevladava, jer ono, što većina ljudi drži da je dobro, to je zapravo i zakon v samo ustanoviti ono što ogromna većina drži valjanim, čini za danas jedine poteškoće. Otstupiti jednim mahom, od kapitalističkog društvenog poretka znači stvarati revoluciju, koja bi mnoge i mnoge ekzistencije uništila, a bez da bi u velike koristila onima, koji bi tu revoluciju proizveli. Time smo ukratko ocrtali smjer kapitalističkog društvenog nastojanja, koje mora bezuvjetno biti ishodištem za svaki drugi društveni poredak, bez obzira na to, kako daleko zalazimo u socijalizaciju države. Drugi ekstremni smjer društvenog poretka jest komunizam ili kako se općenito danas naziva, boljševizam. Komunizam je antipod kapitalizma, te je u glavnom onakav društveni poredak, kod kojega privatno pravni odnošaji prestaju, a vlasnikom sveukupne imovine postaje država. Prema tome i pojedini državljani sudjeluju na dobitcima proizvodnje u onoj mjeri, koliko radne snage u tu proizvodnju ulažu. Kod agrarne reforme bi to značilo, da jednim mahom prestaje dosadanji vlasnik biti vlasnikom svojeg posjeda, ali bi imao i dalje obrađivati svoju zemlju, a od proizvodnje bi toliko dobio, koliko je rada u ovu proizvodnju uložio, odnosno, |