DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— A umrijet će, umrijet će, lijepa ptica ! Kakogod je sunce tonulo, tako je ptici oko gasnulo, a vrat i glava sve dublje i dublje padala, dok nije posve nemoćno klonula. Ivan je sve laganije i laganije rukama držao i popuštao, podižući je prema svijetu, za suncem, kao da joj želi život povratiti, dok mu konačno nije posve otvoreno ležala na dlanovima. Htio je da slobodno ili bar onako, kako joj to samoj najbolje prija, umire, kad već umrijeti mora. — Ah izdahnula je ! Gotova je ! On je tek tada uzeo pticu u ruke i dugo je, dugo pozorno motrio. — Badava je sve — progovorio je šumar ptica je lijepa samo dotle, dok je živa ! Pravo govorite! Ja sam ubio par pijevaca — nadoveza Ivan — dok sam mlađi bio, a sad toga zaništa učinio ne bih. Ja volim izgubiti noć, biti u zoru na Bucalima, priskočiti pijevcu i slušati ga, gdje pjeva; pa kad sunce izađe, on se sav na grani bliješti, kao da je iz ocala, perje mu se prelijeva sad na modro, sad na zeleno ... . Pa i vi proljetos, kad ste pijevca ubili, cio dan ste žalili ....´ . Hlad pade na Samarske Stijene. U isti mah izronila sa protivne strane iza Kose velika, blijeda, okrugla ploča mjesečeva i pratila veličanstvenim sjajem mrtvu putnicu niz bočinu strme Bjelolasice. A kad se primakli selu, on izvadi papirnatu banku iz džepa i pruži je svome lovcu sa riječina : — Kupite Ivane strihnina na jesen, i pomećite meke po vašemu srezu, da grijeh umanjimo i da nam se prije oprosti Agrarna reforma i naše sume. Na zadnjoj odborskoj sjednici šumarskoga društva, koja je obdržavana dne 8. veljače o. g. raspravljeno je i pitanje agrarne reforme obzirom na šume, koje važnu ulogu igraju u "cijelom kompleksu pitanja, koja danas pod imenom „socijalizacija proizvodnje" kod uređenja kraljevine SHS svakako najvažnije mjesto zauzimaju. Društveni .odbor nije bio voljan u ime društva konačno svoje stanovište zauzeti, nego je stvorio zaključak, da se u |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 47 <-- 47 --> PDF |
„Šumarskom listu" tok ovih opsežnih rasprava objelodani, a svi članovi društva pozovu, da pismeno saopće svoje stanovište i da nakon toga odbor iz ovih raznih mnijenja zauzme stanovište u onom smjeru, koje će odgovarati stanovištu većine članova, kao strukovnjaka. Raspravu je otvorio predsjednik Bogoslav Kosović i pozvao tajnika da razloži predmet, koji se imade raspraviti. Tajnik S. Majer razlaže sva moguća stanovišta u pitanju agrarne reforme obzirom na šume te izvađa slijedeće; Ushjed revolucije u jeseni prošle godine, koja je izazvala slom starog režima i stvorila novu državu Srba, Hrvata i Slovenaca, izbile su na površinu ne samo političke potrebe, nego i razne društvene, bolje r-ekuć socijalne potrebe, koje apodikticki zahtjevaju svoje uređenje. Kraljevskim reskriptom stavljena je u izgled provedba agrarne reforme, koja subsumira i pitanje šuma, prem to pitanje nije u uskoj vezi sa samom agrarnom reformom, ali pošto je od velike važnosti za naše gospodare, to će rješenje agrarne reforme izazvati i rješenje šumskoga pitanja. Mi kao strukovnjaci možemo biti u stanovitom dijelu ovoga pitanja jedini zvani, da kažemo svoje mnijenje, a što se provedbe reforme šumarstva tiče, to je isključivo strukovno pitanje, pak je stoga i nužno, da u prvom redu razmotrimo sve eventualne mogućnosti, a zatim prema znanju i stečenom iskustvu prihvatimo ono stanovište, koja će vremenima, koja nas susreću, najbolje odgovarati. Danas možemo kod rješavanja agrarnih i šumskih pitanja ustanoviti u glavnom tri smjera: komunistički, socijalni i kapitalistički ili razne smjerove, koji su nastali uslijed kombinacije ovih bitnih načela. Kapitalistički smjer, ovako ga nazivam, pošto su baš kapitalisti glavni zagovornici nepovredivosti prava vlasništva, zahtjeva, da ovo pravo vlasništva ostane temeljem i sadanjem društvenom poretku, prema tomu, da se i agrarna reforma odnosno reforma šuma, provede na temelju dosadanjih principa kupa i prodaje, kao jedino zakonitog sredstva za prenos prava vlasništva. O ovom smjeru ne ćemo imati mnogo za raspravljati, pošto nam je svima i predobro poznat, jer smo na ovim načelima odgojeni, te cijelo predratno naše mišljenje jedva da je mnogo i to u pojedinim zgodama od ovoga |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 48 <-- 48 --> PDF |
4b smjera odstupalo. Znademo ali vrlo dobro, da je tisuće i tisuće sitnih i velikih zapreka bilo, da se iole pravedno rješi bilo agrarno bilo šumsko pitanje. Novac je bio jedini faktor, koji je važnu ulogu igrao, bez novca nije moglo biti govora o bilo kakovoj reformi, a bio je baš uvijek taj slučaj, da oni, radi kojih bi se bilo kakova reforma provađati imala, redovito novaca imali nijesu — a time je za njih i pitanje reforme rješeno bilo. Država nije mogla u tom pogledu mnogo učiniti, jer je i javno mišljenje bilo na strani kapitalističke grupe državljana, koji su uz veliko svoje bogatstvo mogli i javno mišljenje tako skretati na svoju stranu, kako su to već interesi kapitala zahtijevali. Svakako ali moramo uvažiti, da ovaj smjer još i danas igra najvažniju ulogu kod rješavanja sviju ovih pitanja, jer cijelo naše shvaćanje, sve naše škole, naša sprema i naš sveukupni dosadanji rad bazira na kapitaličkom svaćanju društvenoga poretka, pak nije moguće, bez ogromnoga posla i mnogo vještine i znanja, odstupiti od ovoga smjera. Svaki odstup mora se temeljiti na valjanom poznavanju duše narodne i svaćanju, koje danas prevladava, jer ono, što većina ljudi drži da je dobro, to je zapravo i zakon v samo ustanoviti ono što ogromna većina drži valjanim, čini za danas jedine poteškoće. Otstupiti jednim mahom, od kapitalističkog društvenog poretka znači stvarati revoluciju, koja bi mnoge i mnoge ekzistencije uništila, a bez da bi u velike koristila onima, koji bi tu revoluciju proizveli. Time smo ukratko ocrtali smjer kapitalističkog društvenog nastojanja, koje mora bezuvjetno biti ishodištem za svaki drugi društveni poredak, bez obzira na to, kako daleko zalazimo u socijalizaciju države. Drugi ekstremni smjer društvenog poretka jest komunizam ili kako se općenito danas naziva, boljševizam. Komunizam je antipod kapitalizma, te je u glavnom onakav društveni poredak, kod kojega privatno pravni odnošaji prestaju, a vlasnikom sveukupne imovine postaje država. Prema tome i pojedini državljani sudjeluju na dobitcima proizvodnje u onoj mjeri, koliko radne snage u tu proizvodnju ulažu. Kod agrarne reforme bi to značilo, da jednim mahom prestaje dosadanji vlasnik biti vlasnikom svojeg posjeda, ali bi imao i dalje obrađivati svoju zemlju, a od proizvodnje bi toliko dobio, koliko je rada u ovu proizvodnju uložio, odnosno, |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 49 <-- 49 --> PDF |
4? koliko je drugoga rada za općenitost razvio. U šumskopolitičkom pogledu razumljivo je, da sve šume postanu vlasništvo države, koja vodi brigu oko njihovog uzgajanja i uređivanja. Prestaju jednim mahom imovinske šume, prestaju šume zemljišnih zajednica, privatne, crkvene i sve ine po privatno pravnom načelu nastale šume. Vlasnikom šume postaje država, .- suvlasnicima svi državljani u onom omjeru, koliko su kadri rada u korist općenitosti (države) uložiti. Time su ocrtana dva ekstremna smjera, između kojih je moguće staviti na tisuće raznih drugih smjerova, koji svi mogu početi kod kapitalističkog smjera, a završiti kod koje komunističke ustanove. Najizrazitija od svih mogućih smjernica, koja varira između kapitalizma i komunizma jest ona, koja pod imenom socionalne reforme dolazi do izražaja. Ona se u glavnome sastoji u tome, da se dosadalji zemljišni posjed razdijeli među one, koji će tu zemlju obrađivati. Oni bi i dalje ostali vlasnici toga zemljišta, ali nebi mogli posve po svojoj volji u pitanju otuđenja raspolagati. Kod šumarstva bi to značilo, da bi se dosadanje sve seljačke šume arondirale prema potrebi seljaka t. j . šume zemljišnih zajednica povećale bi se na leret sadanjih vlastelinskih šuma, odnosno crkvenih, a imovinske na teret sadanjih državnih šuma. Preostatak vlastelinskih, crkvenih i državnih šuma činio bi buduće državne šume. Iz ovoga proizlazi, da moramo i mi, odalječi.v se donekle od kapitalističkoga smjera, tražiti oslona na socialnoj smjernici, približiv se donekle komunističkom smjeru. To već i pravda zahtjeva, jer niti naše cijelo društvo nije izrazitog svaćanja u bilo kojem od naznačenih smjerova, jer jedni naginju kapitalizmu, drugi komunizmu, a većina socializmu, već prema tomu, kako je tko odgojen ili bolje rekuć, kako je koga sudbina u životu više ili manje milovala ili proganjala. Mi dakle moramo potegnuti jednu crtu od kapitalizma do komunizma ili na bezbroju njenih točaka micati ćemo se napred, a stati ćemo tamo, gdje se bude najviše sila koncentriralo o jednu točku. Naša je zadaća ustanoviti za reformu šumarstva onaj smjer, koji najbolje odgovara shvaćanju i potrebama državljana u kraljevini SHS, jer samo u tom slučaju imati će ta |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 50 <-- 50 --> PDF |
reforma trajnu vrijednost, ako će moći svojim efektom udovoljiti potrebe velike većine naših državljana. U debati, koja se je nastavno razvila, uzeo je prvi riječ član Dr. Gjuro Neaadić i razložio svoje stanovište ovako: Današnji duh vremena traži, da se posjedovni odnošaji šuma stave na druge temelje, nego što su dosada bili. Važnost šuma se danas ne prosuđuje samo sa p^rivatno__gosrjodarskfig, nego i sa općega narodno gospodarskoga gledišta. Sume daju direktne i indirektne koristi, a često su ove poslednje za mnoge krajeve daleko važnije od prvih, pa zato djiavLjie_^miXe„.YiŠE„xlozvoliti, da privatni posjednici šuma sa njima gospodare i raspolažu po svojoj miloj volji, bez obzira na interese cjeline, odnosno bez obzira na indirektne koristi, koje šuma svojim opstankom okolišnom pučanstvu pruža. Suma nije obiekat spekulacije, nego je objekat od velike i stalne vrijednosti, kojemu vrijednost konstantno, ali stalno raste. Kako znamo za mađarsko-njemačke vlade kod nas mnoge su šume u kratkom vremenu kao loš groš promjenile više Vlasnika, a svaki se novi vlasnik nastojao iz šume obogatiti, bez obzira na ugrožene interese pučanstva dotičnog kraja. Da je pitanje državnog nadzora i slobodnog raspolaganja sa šumama bilo kod nas uređeno kako treba i kako je u interesu naroda potrebno, to se ne bi moglo dogoditi, kao što se nažalost dogodilo, da su najljepše šume kneza Schamburg-Lippea na desetke tisuća jutara, sastojeće se od najljepših mladih šuma, po špekulantima od reda posječene, a tlo pretvoieno u močvaru, na golemu štetu sadanje i buduće naše generacije. Cjelina naroda ima prava i interesa tražiti, da se sa zemljištem u državi, koje se ne može teritorijalno proširiti, bez obzira na vlasnika gospodari tako, kako bi se od njega polučio najviši mogući prihod. Dali se najviši mogući prihod od šumskog zemljišta može polučiti, ako sa šumama upravlja država ili privatna osoba, to se mišljenja o tom razilaze. Sposobni i savjesni državni šumarski činovnici, mogu iste, ako ne i bolje uspjehe pokazati u šumskom.gospodarstvu od privatnih šumar, činovnika. I u šumskom gospodarstvu, kao i u svakom drugom gospodarstvu, sve ovisi o svrsi shodnoj organizaciji rada te u nadzoru sposobnih stručnjaka nad vanjskim gospodarenjem u šumi, a ne samo u ispitivanju unutarnjeg uredskog |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 51 <-- 51 --> PDF |
uredovanja. Ima država sa naprednim šum. gospodarstvom, u kojima su prihodi iz državnih šuma veći od onih privatnih šuma. Privatnih šuma ima kod nas u Hrvatskoj više od 700.000 jutara, s kojima se vrlo različito gospodari. Ima privatnih šuma, s kojima se dobro gospodari, a većim dijelom gospodari se nemarno i loše. Ovaj prigovor naročito tereti šume mrtve ruke ili crkvene šume, kojih ima oko 74.000 jutara. Njikovi uživaoci nastoje iz šuma izvući što veću korist, a malo ili ništa u šumsko gospodarstvo investirati. Odatle nastale štete trpe ne samo njihovi nasljednici, nego trpe i opći narodni interesi.. Privatni šumski posjed je u Hrvatskoj, vrlo različito razdijeljen. Tako u županiji varaždinskoj zaprema privatni šumski posjed 72%, u virovitičkoj 70%, u požeškoj 48% u modruško-riječkoj 52% od svih šuma u županiji. U Zagorju ima sela, gdje se međašni znaci šuma nalaze u seljačkom dvorištu. Svi ti posjedovni odnošaji nužno sile, da država preuzme stanovite korekture na privatnom šumskom posjedu, jer svi ovakovi, kakovi su danas, znatno smetaju razvitku slobodnog i naprednog seljačkog stališa. U nijedno doba nije se više priznavala ..važnost opstanku državnih šuma kao danas.^ lL~~sviiT društvenih slojeva čuje se govoriti, da se državni šumski posjed proširi. U velikom dijelu ima se to pripisati danas vladajućem državnom socijalizmu, jer se danas općenito zahtjeva, da država čini ovo ili ono ; od države se očekuje svaka pomoć na svim poljima socijalnoga života. Prije 100 godina sve se dobro očekivalo od rada pojedinca, a danas naprotiv sve očekuje od državnog i komunističkoga rada. Početkom 19. stoljeća mnogi su nacionalni ekonomi zagovarali prodaju državnih šuma. Primjer je za to dala Francuska, te tada vladajuće mišljenje, da je država kao svaka druga korporacija nesposobna za valjano iskorišćivanje šuma. To shvaćanje o nesposobnostima države za vođenje šumskoga gospodarenja širilo se uporedo s naukom glasovitoga nacionalno-ekonom. pisca Adama Smitha i u Austriji, gdje je prodaja državnih šuma od početka prošlog vijeka do g. 1874. bila na dnevnom redu, te zbog koje u današnjoj Ćeskoj i Moravskoj nema skoro ništa državnih šuma. Kako sam spomenuo danas svi obrazovani ljudi, a ne |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 52 <-- 52 --> PDF |
samo mi šumari, imaju posve drugo shvaćanje o važnosti državnih šuma. U šumskoj politici se danas uči, da državne šume predstavljaju jezgru, oko koje se privatne i općinske šume mogu slagati. U svim naprednim zemljama državna šumska uprava u tehničkom pogledu predstavlja uzorak, po kojem se gospedarenje u drugim šumama mora voditi. Kod nas se ne smije reakcionarna i nazadna državna šum. uprava, vođena po Mađarima upoređivati s najboljom šumskom upravom veleposjednika.Povećanje državnog šumskoga posjeda opravdano je u toliko, u koliko kod toga ne će interesi malih ljudji, općina trpiti. Kako će država svoj šumski posjed proširiti ali tako, da će upravu nad šumskim veleposjedom uzeti u svoje ruke ili da će šume od privatnika odkupiti, te da li takovu transakciju dozvoljavaju financijalna. srestva države, to je pitanje, koje ne ćemo riješiti mi šumari. Po mojem mišljenju naša je dužnost, da iz ovih šuma polučimo što veću korist, jer je drvo naših šuma zlato, za koje ćemo u zamjenu dobiti drugu robu, koju sada nužno trebamo, te ´ pomoću kojeg ćemo popraviti našu i onako klimavu valutu. Uz eksistenciju državnih šuma imaju svojraison d´etre na opstanak i općinsk e šume i šume malih privatnika. Sa šumsko političkoga gledišta dolaze općinske šume po svojoj važnosti u isti red sa državnim šumama, no one svoju zadaću izvršuju nešto u manjem opsegu Iskustno je pokazalo, da općinske šume izvršuju svoju funk-. .. čiju samo onda, ako su one vlasraost što manje općine ili sela, a ne od više sela ili opcina.f-Naš narod je vrijednost ôvakovih šuma najbolje karakterisao sa riječima: „Svačije i ničije." Naše imovne općine kao velike organizacije od mnogo političkih općina pokazale su svojim dojakašnjim životom, da se među pravoužitnicima jedne imovne općine nije razvio osjećaj solidarnosti u zaštićivanju i unapređenju interesa cjeline, nego svaki pravoužitnik nastoji, da iz zajedničkih šuma izvuče što veću korist za sebe. Fakat jest, da se u duši pravoužitnika imovne općine nij´e razvio živi osjećaj zajednice interesa, nije se razvilo ono, što bi Nijemac označio sa riječi „Gemeinsin." Što više odmiče vrijeme od postanka imovnih općina, to više blijedi slika njihovog prvotnoga stanja, te je prijeka potreba, da se imovne općine reorgani |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 53 <-- 53 --> PDF |
ziraju ne samo gledom na njihovu unutarnju upravu, nego i gledom na svrhu, za koju su osnovane. Imovne općine su jedinstvene institucije, kojima nema sličnih na cijelom svijetu, te koji su u našem nacijonalnom životu igrale važnu ulogu, što su spriječile da se tuđi živalj nije uvukao u posjed- imovne... općine., Uvažujući sve to što sam rekao o imovnim općinama, te sa šumsko-političkoga gledišta polazeći, morati će se imovne općine razdijeliti najLejOsJiSjopcine ili zemljišne zajednice, te svakoj dati potrebnu joj površinu šuma. A pošto su im. obć. nepravedno segregirane, to će se od državnih šuma morati uzeti potrebni dio i površina svake zemalj. zajednice zaokružiti sa dovoljnom količinom šuma. Razdiobu imovnih općina predviđa i zakon s imovnim općinama. Isto tako se moraju segregacije obnoviti u bivšem Provincijalu i ovđe pod tuđinskom vladom nanesene nepravde narodu našem popraviti. $vjiko selo mora dobiti dovoljnu površinu šuma, u kojima upravu i čuvaje mora preuzeti država. Preostali dio državnih i crkvenih šuma mora činiti državni šumski posjed. A preostali dio veleposjeda, nakon obavljene sepregacije ima se ostaviti njihovim vlasnicima, jer i mi kao napredna i kulturna država moramo štititi pravo privatne svojine, no država kod toga mora imati pravo intervencije, koja se sastoji u tome, da se slabi prema jakima zaštićuju. Osobito to vrijedi u onom slučaju, ako privatni šumski posjed gospodari nemarno4 i na. štetu općih narodnih interesa. Položaj, koji privatni šumski posjed u jednoj državi zauzima jest različit, te ovisi o tomu, da li je više zastupan veliki ili mali seljački posjed. Mali ili seljački šumski posjed je od vanredue važnosti. Posjed šume za seljaka znači štedionu ili rezervnu glavnicu, kojom se on pomaže u nuždi i koja mu diže kredit, te kod raznih obiteljskih razračunavanja prigodom nasljedstva, udaje i t. d. sprečava raskomodacije posjeda. Osim toga se pokazalo, da u onim krajevima, gdje postoji mali seljački posjed, da su općinske i državne šume bolje sačuvane, da narod šumu više čuva i pazi. U izloženom pravcu zagovarat ću kao član povjerenstva o agrarnoj reformi, riješenje šumskog pitanja. Iza toga iznaša odbornik Andrija Perušić svoje stanovište te ga bazira na absolutnoj socialnoj pravednosti, tvr |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 54 <-- 54 --> PDF |
.2 deći, da sve reforme, koje se oslanjaju na kapitalističkoj smjernici, neće moći za dugo udovoljiti željama naroda. On zahtjeva, da se što dalje udaljimo od privatno pravnih načela i približimo se što jače komunističkom smjeru, jer će time naša reforma trajnije značenje dobiti, u predpostavi, da razvoj svijeta teče prema komunističkom uređenju društva. On zahtjeva da bi član društva Dr. Nenadić, koji je član odbora za agrarne reforme, u tom odboru iznio stanovište šumarskoga društva onako, kako će to društvo zaključiti. Većina odbornika se ne slaže s tim stanovištem, nego želi, da* u odboru za agrarne reforme sudjeluju posebni izaslanici šumarskog društva. Predsjednik predlaže, da bi se izabrao posebni pododbor, koji bi stajao u kontaktu sa delegiranim članom, te bi davao upute svome delegatu, koje bi on stanovište u ime šumarskog društva zastupati imao, ujedno predlaže, da se meritorno raspravi pitanje reforme šuma. Na to tajnik iznaša slijedeće svoje stanovište : U kraljevini S H S razlikujemo šume državne, imovinske, zemljišnih zajednica, crkvene, općinske, raznih korporacija i privatne, bilo slobodne, bilo opterećene sa služnostima. Ove* šume imadu potrebe sveukupnog žiteljstva u državi S H S namirivati. U cijeloj državi razlikujemo u glavnom selsko i gradsko žiteljstvo. Selsko žiteljstvo čini po prilici 80°/o pučanstva, a gradsko 20. Tako bi se i šume razdijeliti imale. Specijalno za Hrvatsku i Slavoniju držim, da bi najshodnije bilo, da svaka općina dobije svoju šumu. Te bi se šume dodjeljivale općinama iz dosadanjih šuma imovnih općina i zemljišnih zajednica, a u koliko nisu dosta velike, to bi se povečale iz vlastelinskih i državnih šuma, tako, da bi svaka općina imala svoju šumu, kojom bi po načelima šumskoga zakona, koji bi se izvaditi imao, uprav ^(Jj4la^Time prestaju postojati imovinske šume, koje i tako .... za dugo opstojati mogle. Sve preostale vlastelinske šume, koje nadilaze stanovitu veličinu (oko 1000 jutara1, imala bi država prekupiti od dosadanjih vlasnika. Prema tomu imali bi u državi tri vrsti šuma i to općinskih, državnih i privatnih. Općinske bi šume namirivale potrebu sela, državne potrebu gradskoga pučanstva i potrebe industrije, dočim bi privatne šume, koje ne će više znatnu |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 55 <-- 55 --> PDF |
53 površinu zapremati, namirivale potrebe gospodarske njezinoga vlasnika i manje industrije. Na ovaj bi način mogli lahko namiriti sve potrebe na drvu ukupnoga žiteljstva, jer sela bi imala svoje općinske šume, a gradovi bi dobivali nužno drvo, u koliko već sada pojedini gradovi nemaju svojih šuma. Državne bi šume namirivale potrebu industrije, a privatne potrebu većih gospodara i manje industrije. Razumljivo je, da bi i općinske šume znatnu količinu drva industriji na raspolaganje stavljati mogle, kao i mnoge privatne šume, a državne bi šume opet mogle prodavati svoje drvo općinama. Najvažnije pri tomu jest to, da bi time sveukupni šumski kompleks najpravednije razdijeljen bio, a o valjanoj budućoj upraVi ovisilo bi, da li bi ove šume svojoj pravoj svrsi odgovarale. Država bi u tom slučaju oko 40% sviju šuma posjedovati morala. Predsjednik naglašuje, da bi se i pašnjaci, obrasli sa šumom, koji nisu za pašu podesni, pritegnulî u teritorij šume, a da se kod uzgoja šuma veća pažnja posvećuje potrebama seljačkih gospodara, sa osobitim obzirom na pašu. Odbornik Šimi d predlaže, da bi se sve šume podržavile, dakako iznad stanovitoga minimuma, te prešle pod državnu upravu, a država bi se imala brinuti, da namiruje potrebu općina i gradova. Odbornik Markić upozoruje na poteškoće, koje bi kod razdiobe na općine naišle, jer da je to skoro neprovedivo iz razloga, što će neke općine, pa ma se kakogod pravedno dijelilo po općinama, biti upućene na šume, koje se nalaze na teritoriju drugih općina, u kojima su do sada drvo vlastiti općinari dobivali. ^ s . <´ ^ /.. Predsjednik primjećuje, da je to i do sada bilo, pak će žitelji iz krajeva siromašnih sa šumom morati služiti se sa onakovim šumama, koji im baš ne leže povoljno. Pošto je ali ovaj predmet tako opsežan, a ako se zađe u detalj, to se poteškoće upravo gomilice nameću, to predlaže, da bi se ova rasprava u glavnim crtama otisnula u društvenom glasilu sa molbom na- sve članove društva, da svoje stanovište čim prije pismeno saopće sa osobitim obzirom na specijalne prilike, koje u tamošnjem kraju dolaze do izražaja i na koje bi se kod rješavanja šumske reforme obzira uzeti moralo. * |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Mišlenja pojedinih članova koja će pismeno na šumsko društvo saopštena biti, objelodaniti će se u slijedećem broju Šumarskoga lista. Saopćio ...... Osobne vijesti. Imenovanja. Njegovo kraljevsko Visočanstvo regent Aleksandar imenovao je u prvom ministarstvu kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca dra. Mehmeda Spahu ministrom šumarstva i rudarstva. Povjerenik za narodno gospodarstvo imenovao je : apsolventa šumarske akademije Velimira P o 1 a k a privremenim kotarskim šumarom u X. činovnom razredu sa sustavnim berivima, dodijeliv ga na službovanje kr. kotarskoj oblasti u Sv. Ivanu Zelini; apsolventa šumarske akademije Gjuru Šokčevića privremenim šumarskim vježbenikom kod brodske imovne općine; ispitanog šumara Pavla Polovica kotarskim šumarom I. razreda u X. činovnom razredu kod kotarske oblasti u Gračacu ; šumarskog vježbenika Antu P r emužića kotarskim šumarom u X. činovnom razredu sa sustavnim berivima kod otočke imovne općine; šumarskog vježbenika Maksa Fischera kotarskim šumarom u X. činovnom razredu sa sustavnim berivima kod gradiške imovne općine; šumarskog vježbenika Stevana K o 1 a r o v i ć a kotarskim šumarom u X činovnom razredu sa sustavnim berivima kod petrovaradinske imovne općine. Povjerenik za narodno gospodarstvo imenovao je zemaljske šumarske nadzornike I. razreda Andriju Koprića i Gjuru Cesarica, županijske šumarske nadzornike I. razreda Dragutina Matizovića, Aleksandra Havličeka i Dragutina Giirtha, zemaljske šumarske nadzornike II. razreda Antuna Jovanovca i dra. Vasilija Vučkovića, županijske šumarske nadzornike I. razreda Josipa Jakopca, Ljudevita Szentgyôrgyia, Milana Gjurekovica, Rudolfa Erny-a, Josipa Maj narića i Rudolfa Kol ibaša šumarskim nadzornicima I. razreda u VII. činovnom razredu ; županijske šumarske nadzornike II. razreda Franju Jindru, Ratislava Maksi ć a, Adolfa Dumengjića, Dušana Weinera, Andriju pl. Fe-renzffy a, Dinka Blažića, Milana Le p uši ča, Vinka Augustina, Rudolfa Sablića, Ljubomira Bugarovića, Josipa GrunwaIda ml., profesora Alfonsa Kaudersa, zerraljskog šumarskog nadzornika II. razreda Levina Haueisea, županijskog šumarskog nadzornika l. razreda Slavka Su t lica, županijske šumarske nadzornike II. razreda Josipa Grunwalda st., Antuna Resza, Gjuru Demetrovića, Milana Wein era, Bartola Pleška i Antuna Ba liče vica šumarsk. m nadzornicima II razreda u VIII. činovnom razredu; županijske šumarske nadzornike II. razreda Josipa G uli na, Šandora pl. Kôrôskenya, Ivana Odžića, Milana Ž i brat a, Rafaela D v or šaka, Gjuru Grlića, Josipa Hecknera, i Gasu Vaca, „zatim kotarske šumare Nikolu Pleša, Ota pl. Koretića, Nikolu Šuberta, Krešimira pl. Stanisavljevića, Petra Georgijeviça, Velimira Ko |