DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— sve jedno jest. Prva bude zatrpana, drugi sasječen i popaljen,
treća ispresjecana, stupovi povaljani. Pokraj svega
toga branjevina je ogrižena, popašena, trud i trošak bud
uništen, bud znatno reduciran. A to je trošak, koji sa svojim
kamatima na kamate raste do konca ophodnje u znatnu visinu,
koj znatno obaljuje čisti prihod sječivosti, te nas narodno
gospodarstveno znatno oštećuje. Sve to je najgore
onda, kad je sam, seljak sve to sagraditi morao, a on to
sam i opeta razgrađuje. Svejedno je, dali on to čini s objesa
ili od neupućenosti. Efekat je uvijek isti njegov materijalni
nazadak. Dok su s druge strane uzalud utrošene šumareve
energije, koj će se na ponovni slični rad dati samo s
puno skepse, a manje žara i zauzeća.
Tolikih i takovih protivština i nesređenostih naše narodno
gospodarstvo ni trpjeti niti podnositi ne može, a da
pod tim bitno ne trpi ili seljak ili šuma. Najčešće puta —
obojica. A smijemo li mi šumari, mi rođeni i pozvani njihovi
najbolji prijatelji i najbliži tetošnici pri svem tomu stajati
prekrštenih ruku, ili zahtjevati drakonske odredbe, koje same
po sebi i onako ni koristi niti blagoslova ne donose?


Ne smijemo niti jedno, niti drugo, već moramo uprijeti
sav naš intelekt, da te protivštine razčvorimo, te da ih dovedemo
u takav sklad, e će od toga u prvom redu biti i
po našeg seljaka i po našu šumu neposredne, a po našu
državu posredne koristi.


Salus rei publicae suprema lex esto ! Probitak i dobrobit
našeg seljaka neka nam je od sada najpreči cilj. Budemo li
tom stazom ustrajno kročili, to ćemo u najkraće vrijeme
postati i valjani demokrati. Suma ne može biti sama sebi
svrhom, jer bi onaj koj mora da pokraj nje živi propao,
kad se nebi s njome razborito okorišćivao, kao što propadne
i onda, ako tu šumu nerazložnom uporabom uništi. Neumoljiva
i neotkloniva je tragika u propasti šume ta, da ona
poput ljute osvetnice uništi svog zatirača, jer mu oduzme
sve uvjete za daljnji njegov opstanak. Najzad i vodu! Po
svemu što sam napomenuo dade se razabrati, da ne stojim
na stajalištu, da se šumska paša posvema zabrani, već tražim,
da se u prvom redu pitanje paše u opće u zemlji uredi i
to onako, kako to iziskuju u prvom redu gospodarstvena
potreba našeg seljaka, a u drugom redu racionalni uzgoj