DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 20 <-- 20 --> PDF |
0 postupku pri izradbi novog šumskog zakona. Predavanje i predlog Vilima Dojkovića kr. zem. šumarskog nadzornika u. m. Veleštovana gospodo! Preko noći nađosmo se u novim državopravnim prilikama, socijalno političkim pogledima i gospodarstvenim smjerovima. Dok se jošte uvijek kuje na glavnim oblicima potonjih, od prvoga nam dana mora biti jedno jasno: bit državljana seljaka u novoj našoj državi, te zadaci i dužnosti, koje će prema njemu imati da u buduće s jedne strane ovršuje šumar, a s druge strane seljak-gospodar prema šumi. Bili smo do sada, a i od sada ćemo ostati u glavnome agrarnom državom, koja će se postepeno i prema razmjeru raspoloživih elemenata preobražavati i u industrijsku. Neima dvojbe, da će naše šumarsko društvo zapasti znatan zadatak, da u novim prilikama odlučno i zamašno sudjeluje kod pripravnog zakonotvornog rada, kojim će se imati da udare jednako zdravi temelji za snažni gospodarstveni razvitak i našeg seljaka gospodara, kao i stalni osnovi za uzdržanje i što racionalniji uzgoj naših šuma, jer će jedno imati da promiče probitke drugoga. Dok smo prije u šumsko-zakonodavnom pogledu ili potpunoma stagnirali ili stvarali takove zakone lih prema tuđim uzorima i prilikama, te tako prelomima i rek bi nasilno djelovali na stanje našeg narodnog gospodarstva, mjesto da smo postupali sustavom evolucije, to držim, da ćemo u buduće pri stvaranju samskih i šumarskih zakonskih propisa imati polaziti s temeljnog načela, da se takovi imadu izgraditi u prvom redu za našeg poljoprivrednika, u skladu sa njegovim intelektuafnim razvojem i gospodarstvenim ojačanjem i drugo, da će se ti zakonski propisi imati izraditi u sporazumku s njime, odnosno sa onim institucijama, koje postoje za zaštitu i razvoj njegovih agrarnih interesa. A to su gospodarska društva i razna slična udruženja. Samo na taj način izgrađene zakonske ustanove moći će valjano i trajno djelovati, te će se i u praktičnom životu pokazati uspješnima, jer će već same po sebi isljeđivati namjeravane efekte. One će na našeg seljaka i uzgojno djelovati, pošto takav zadatak |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 21 <-- 21 --> PDF |
može ispuniti samo onaj zakonski propis, koji je izgrađen na temelju međusobnih koncesija dotičnih interesenata, te ravno i jasno i bez ikojih primisaja. Prije nego li će se moći u opće pristupiti k redakciji novog šumskog zakona, morati će se - po mom držanju — riješiti niz pretpitanja, kao što su .. pr. ono o šumskom prekršaju (politički delikt) i šumskoj krađi (sudbeni progon) i o načelima glede ustanovljenja šumsko kvarnih odšteta, o šumskoj paši, o pošumljenju krasa itd. itd. Za danas želim, da pozornost vašu vrlo štovana gospodo svratim na pitanje o šumskoj paši i njezinom uređenju, jer ju ovakovu, kako se danas nesređeno ovršuje u našim šumama, naročito u onima zem. zajednica, držim s jedne strane za jednu vrlo lošu gospodarstvenu pojavu našeg seljaka, a s druge strane rak ranom u čuvanju naših šuma. Dok se po jednoj te istoj površini dnevice vrzu i selski krmci i rogato blago, dotlem biva jasno, da od takove paše nikakova blagoslova ne ima, jer to nije paša, već je dangubno plandovanje. A kome od nas nije pitanje paše u našim šumama već zadalo stotinu jada? Moraš li osnovati predzabranu ili branjevmu, eto svijuh klika i motika na te, što ih u selu samo ima. A ako je ta branjevina već i osnovana te znatnim šumarevim trudom i seljakovim troškom uzdržana i popunjivana, pa je već i više godina opstojala, to nisi sjeguran, da ćeš je i odgojiti, jer su najraznoličniji utjecaji prijetili, da će se branjevina davno prije reda za pašu otvoriti i tako sve dosadanje valjano nastojanje i sav trošak uništiti. Tako je bivalo u ovdašnjim bližim krajevima. Spomeneš li Ličaninu kozu, a šumaru kras, kao da si barutanu vrgo u lagum. Ima i gorih stvari. Jedan šumar rodom Ličanin, trpjeti će uvjetno ondje i kozu, drugi utamanio bi je tamo sasvim, dok o njezinoj sudbini ponajčešće odlučuju mimo obojicu sasma drugi obziri. Ili : u bivšem vojno krajiškom području samo zagrebačke županije imade i danas oko 68 hiljada jutara zemlje, koja se niti ore, niti šumom uzgaja, već je pusta šikara s bujadi obrasla, akoprem bi za svaku bolju, unosniju kulturu prikladna bila. Evo vam jošte jedne druge slike. Ili ste branjevinu grabom opkopali, plotom opleli, bodljikavom žicom omotali |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— sve jedno jest. Prva bude zatrpana, drugi sasječen i popaljen, treća ispresjecana, stupovi povaljani. Pokraj svega toga branjevina je ogrižena, popašena, trud i trošak bud uništen, bud znatno reduciran. A to je trošak, koji sa svojim kamatima na kamate raste do konca ophodnje u znatnu visinu, koj znatno obaljuje čisti prihod sječivosti, te nas narodno gospodarstveno znatno oštećuje. Sve to je najgore onda, kad je sam, seljak sve to sagraditi morao, a on to sam i opeta razgrađuje. Svejedno je, dali on to čini s objesa ili od neupućenosti. Efekat je uvijek isti njegov materijalni nazadak. Dok su s druge strane uzalud utrošene šumareve energije, koj će se na ponovni slični rad dati samo s puno skepse, a manje žara i zauzeća. Tolikih i takovih protivština i nesređenostih naše narodno gospodarstvo ni trpjeti niti podnositi ne može, a da pod tim bitno ne trpi ili seljak ili šuma. Najčešće puta — obojica. A smijemo li mi šumari, mi rođeni i pozvani njihovi najbolji prijatelji i najbliži tetošnici pri svem tomu stajati prekrštenih ruku, ili zahtjevati drakonske odredbe, koje same po sebi i onako ni koristi niti blagoslova ne donose? Ne smijemo niti jedno, niti drugo, već moramo uprijeti sav naš intelekt, da te protivštine razčvorimo, te da ih dovedemo u takav sklad, e će od toga u prvom redu biti i po našeg seljaka i po našu šumu neposredne, a po našu državu posredne koristi. Salus rei publicae suprema lex esto ! Probitak i dobrobit našeg seljaka neka nam je od sada najpreči cilj. Budemo li tom stazom ustrajno kročili, to ćemo u najkraće vrijeme postati i valjani demokrati. Suma ne može biti sama sebi svrhom, jer bi onaj koj mora da pokraj nje živi propao, kad se nebi s njome razborito okorišćivao, kao što propadne i onda, ako tu šumu nerazložnom uporabom uništi. Neumoljiva i neotkloniva je tragika u propasti šume ta, da ona poput ljute osvetnice uništi svog zatirača, jer mu oduzme sve uvjete za daljnji njegov opstanak. Najzad i vodu! Po svemu što sam napomenuo dade se razabrati, da ne stojim na stajalištu, da se šumska paša posvema zabrani, već tražim, da se u prvom redu pitanje paše u opće u zemlji uredi i to onako, kako to iziskuju u prvom redu gospodarstvena potreba našeg seljaka, a u drugom redu racionalni uzgoj |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 23 <-- 23 --> PDF |
naših šuma. Kad znademo, da se samim i isključivim stajskim timarenjem ne dade marvogojstvo radi tuberkuloze, valjane, selekcije itd. uspješno unapređivati, onda su u prvom redu gospodarstveni krugovi (ekonomi) dužni, da pitanje paše u zemlji uopće urede. Ta dužnost je po nje tim aktuelnija, što su oni kao stručnjaci zvani, da odrede sućnost same paše kao i zato, što uslijed svojedobnih segregacija upravo kod nas stoje na raspoložbu površine, koje su u tu svrhu svojedo no izlučene. Neima dvojbe, da te površine ne stoje svagdje u pravom razmjeru prema seljakovoj potrebi, bud što su ti pašnjaci plošno premaleni, bud što selo takovog uopće neima. Činjenica je nadalje, da mnoga sela raspolažu sa pašnjacima na tako velikim površinama, da ih razložno niti iscrpiti ne mogu. Stoji ali, da svi postojeći pašnjaci za svrhu kojoj bi imali služiti nisu nikako uređeni, da su podvrgnuti najekstenzivnijoj uporabi, odakle i sve zlo potiče, koje je u nas s pitanjem te i takove paše spojeno. Ondje, gdje selo pašnjaka uopće neima, pa niti u najmanjoj izmjeri, koju za dotični broj blaga agronomi drže potrebno, valjati će se poskrbjeti, da se takav bezuvjetno bud kupom nabavi, bud od inog zajedničkog posjeda (šume, livade itd.) izluči. To je tim potrebitije, što će se samo na taj način sve ostale vrsti težatbe (usjevi, livade, šumske branjevine itd.) od popašne najezde (da vas samo potsjetim na noćnu pašu, ugon pašnog blaga u livade do u kasno proljeće, ugon blaga na popašu tik pred košnju trave itd.) ovlašteno i snažno moći zaštititi, jer će se svagda moći prstom uprjeti na površinu, koja je za potrebnu i ovlaštenu pašu jur određena i priređena. Ovu okolnost morati će i oblasti pri svojim rješitbama i svojem sudovanju osobito da uvaže. Tamo pako gdje su pašnjačke površine znatno veće, no predvidna potreba to opravdava, tamo će se morati ti plošni pretičci od popaše izlučiti i privesti drugoj, unosnijoj vrsti težatbe. Potonje s toga, što u novoj državi ne smije biti mjesta za komotni, neproduktivni način gospodarenja, za gospodarstveno pasivne eksistencije, za neizcrpljene, a produktivne površine, ako hoćemo, da u što kraćem vremenu stignemo u red ostalih kulturnih naroda — gdje nam ima među prvima da bude mjesto, |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Kad bude jednom pašnjačko pitanje kod nas tako i dotle dotjerano, tada će se morati pristupiti nečemu, čega na žalost dosadanja naša agrarna politika jošte ne poznaje, pa niti provela nije, a to je — amelioriranje tih pašnjaka. Upravo mi šumari moramo to njegovanje selskih pašnjaka naglašivati i uporno tražiti, jer je to jedino sredstvo, kojim ćemo naše šume (mislim u prvom redu na zabranjene njihove djelove) od puste paše odteretiti, te ih sačuvati od oštećenja i uništenja. Kada bude svako selo imalo svoj kultivirani pašnjak, kada budu ti pašnjaci valjano ograđeni, đubreni, u stanovitom poredku uživani, tada će selsko pašno blago imati sasma određeno mjesto za svoj boravak barem za stanovito doba dana (a i noći). Ono će imati u dostatnoj izmjeri potrebne pašnjačke krme, pa će imati i određeno mjesto za svoje plandovanje. U tom slučaju ne će se sve to morati istom prepustiti dnevnom traženju, slučajnom pronalasku, a često i zlobnom prisvojenju diljem naših šuma. Neklimajte glavom vrlo štovana gospodo, te me ne proglašujte s ovih mojih zahtjeva sanjarem. Ako je mogao njemački gospodar da predusretne uvozu od circa 4% potrebe na mesu već time, što je svoje raspoložive pašnjačke p vršine time povećao, da ih je ameliorirao — dakle povećao samo njihovu produkciju, ako se je Holandija, Nizozemska mogla takovim udesbama vinuti na prvo marvogojstveno mjesto, onda ne može biti dvojbe, da se to može izvesti i kod nas, te da će se već samim kultiviranjem postojećih pašnjaka povećati i njihova površina. Tad ali nebude potrebno, da se u tu svrhu oduzmu druge ploštine, koje mogu biti aktivnima u inim granama agrarne proizvodnje. Da se pako kod nas mogu sve amelioracione radnje na pašnjacima izvesti (krčenje, prekapanje, zasijavanje plemenitim vrstama trave, natapanje itd.) o tome neima dvojbe, ako se uvaži, da naš seljak u četiri zimska mjeseca (studeni — Veljača) uslijed pomanjkanja svake kućne industrije, u pretežitom dijelu skoro ništa ne proizvodi. Upravo zato može se njegova slobodna radna snaga u njegove vlastite svrhe odlučno upotrebiti i izcrpsti. Imade biti stvar agrarnog za7 konodavstva, da ga tim vrstima rada prinudi. Ono će morati u tom pogledu sadržavati odlučnih odredbi, tim više, što će biti osobita dužnost svakog člana naše nove države pa i |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 25 <-- 25 --> PDF |
seljakova, mjesto da se tuži na neimaštvo, da postane svojim čestitim radom gospodarstveno i te kako aktivan. Sva ova pitanja nisu bila nikad aktuelnija no su upravo sada, gdje se radi o agrarnoj reformi, te gdje bi se tim pitanjima imala posvetiti osobita pažnja. Kada dakle budu agronomi uredili gospodarstveni dio seljačkog pašnjačkog pitanja, tada će nama šumarima biti lahko, da riješimo pitanje šumske paše nastojanjem oko prikladnih zakonskih propisa. Po mojem držanju moralo bi se iza toga s naše strane zahtjevati: 1. da se u šumama opterećanima pravom ovlaštenja smije paša crpiti samo po onom broju blaga, za koju paša na inim površinama nebi bila osigurana (n. pr. za junad ili stelno blago); 2. da se strogo zabrani, da u otvorenim šumama na jednoj te istoj površini pase rogato blago s krmcima zajedno s razloga, što ondje kuda krmci ruju, paše za rogato blago i onako neima. S druge se strane u zajedničarskim šumama na taj način šumske koristi ne crpe niti u razmjeru prema gospodarstvenoj važnosti niti prema samom ovlaštenju. Kad krmci pašu u otvorenoj šumi unište, navaljuju pastiri s rogatim blagom u branjevine s izgovorom, da u izrovanoj šumi paše i onako neima ; 3. da se imade jedino šumarskoj upravi pridržati, da ona odredi onu površinu na kojoj se, kao i vrijeme za koje se smiju ondje krmci pasti i držati. Ovo držim za to potrebnim, što će se samo na taj način osigurati izdašna paša za blago, te očuvati od znatnog oštećenja, dapače od potpunog uništenja pojedine kulturne naprave, koje su eventualno izvedene preko otvorenih šuma (odvodni jarci i grabe, izgrađeni šumski putevi itd.). S druge je strane potrebno ovakovo ovlaštenje i zato, da se uzmogne krmeća popaša i rovanje na stanovito vrijeme usredotočiti na onim površinama, gdje je to iz šumsko gospodarstvenih razloga časovito osobito nužno (na predzabranama u oči sjemenačne godine itd.). Konačno biti će takovo ovlaštenje potrebno i za to, da se ispravna uporaba pašnjaka (mislim i na njezin financijalni dio) regulira po na to pozvanom stručaru, a ne prema eventualnim selskim zaključcima; |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 26 <-- 26 --> PDF |
2i 4. da se bezuvjetno i strogo zabrani vrlo uobičajeni napust krmaka u branjevine prije općeg otvorenja potonjih i za pašu rogatog blaga. Jednostranim otvorenjem branjevina za ugon krmaka u mlade, jedva pet do šest godina stare branjevine nanosi se potonjima neizreciva šteta. Prije svega se krmećim rovanjem tečajem kojih 15 do 20 godina sprijećava tvorba tako nužne humozne naslage,- jer u branjevini nastaju jame i udubine u kojima stagnira voda, koja osim što tlo okiseljuje i začrećuje, jošte smrzavanjem u zimi nanaša okolišnim mladicama znatnih šteta; s druge se strane za krmcima u branjevinu povlače konji, pa i rogato blago; 5. da se šumske površine ležeče tik sela ili u većoj blizini istoga stave u zabranu istom onda, nakon što bude u dotičnoj šumi osjegurana ona pašna površina, koja je za ugon do tada ovlaštenog broja pašnog blaga potrebna bila ; pošto će se samo na taj način omogućiti valjani odrastak postojećih već branjevina; 6. da se uvijek onda, kada se radi o osnutku branjevina k raspravi prizove predstavničtvo interesiranih u predmetu ovlaštenika ili najbližih seljana, te da se u slučaju njihovih ovlaštenih prigovora, sam osnutak branjevine učini ovisnim od oblasne riješitbe ; . 7. da se u svakoj branjevini, na koliko se kroz nju imade prosjeci mreža prosjeka ili izgraditi koje prometi lo, bezuvjetno jošte prije osnutka branjevine dotični pravci iskolče, očiste i trajno obilježe s razloga, da se dotične površine uzalud ne pošumljuju i nepopunjuju, dakle prištede suvišni izdatci, kao i stoga, da se osnuju prostori za prolaz po branjevini, koji će nadzornim organima omogućiti njezino razgledanje u svrhu, da se pravodobno izdadu glede što bržeg dotjeranja branjevine potrebne odredbe; 8. da se branjevine i zagajena mjesta stave pod osobitu i strogu zakonsku zaštitu tako, da se za sve u njoj zlonamjerno izvedene zabranjene čine (nasilni ugon blaga, paša blaga uz prisutnost pastirevu, noćna paša, loženje vatre u njoj itd.) naredi sudski, a ne politički postupak. Lugarsko osoblje imalo bi se ovlastiti na pljenjenje, a kod manje vrijednih vrsti domaćih životinja zatečenih u branjevini i na jošte strožiji postupak uvijek onda, kada to osoblje iz postojećih okolnosti razabere, da je šteta u branjevini poči |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 27 <-- 27 --> PDF |
2^ njena zlonamjerno. Nadalje valjalo bi izvršbu lugarske službe u branjevinama staviti pod naročitu zakonsku zaštitu. Ove odredbe bile bi s toga potrebne, da se predusretne znatnim investicijama, koje se danas ulažu oko ogradnje branjevina, te koje se imadu smatrati pasivnim novčanim izdacima, jer znatno oštećuju čisti prihodni učinak, a po tome i znatniji dio narodno gospodarstvene imovine. Prije završetka ove raspravice htio bi jošte upozoriti na ono poglavje naših šumsko-oštetnih cjenika, koje sadržavaju odštetne pristojbe za štete počinjene u šumskim branjevinama kao i na to, da ta ustanovljenja redovito ne odgovaraju današnjem stanju nauke o računanju vrijednosti šuma, te da te pristojbe nisu u skladu sa pravim vrijednostima, a po tome niti sa onom obvezom sadržanom u našoj službenoj prisezi, da ćemo štete vazda procjenivati po našem najboljom znanju i uvjerenju. O svem ovom raspravio sam zato, da upozorim, kako bi valjalo prije, nego li će se pristupiti izradbi novog šumskog zakona, posebno riješiti niz onih pitanja, glede kojih će.taj zakon imati da sadrži taxativne odredbe. Umoljavam vas stoga, da iznesene nazove glede uređenja šumske paše i očuvanja šumskih branjevina izvolite i sa svoje strane nadopuniti, te se konačno složiti u rezoluciji: Hrvatskoslavonsko šumarsko društvo umoljava zemaljsku vladu: a) da izvoli pozvati zemaljska gospodarska društva, neka ona nečašeći uzmu u pretres pitanje o uređenju i amelioriranju selskih pašnjaka, ne samo za to, što je riješenje tog pitanja važno sa stajališta gospodarstvenog razvitka našeg seljaka, nego i za to, što od valjanog riješenja tog pitanja odvisi i uređenje pitanja o šumskoj paši, o pošumljenju krasa itd. Svoje predloge neka označena društva u tom predmetu u svrhu zakonskog uređenja podnesu zemaljskoj vladi u neprekoračivom roku od 6 mjeseci; b) da izvoli pozvati šumarski odsjek, neka ne časeći pristupi k ustanovljenju službenih novčanih prihodnih skrižaljki, da se na taj način priberu podaci nužni za riješavanje raznih računskih operacija, a naročito za brzo i pravedno ustanovljenje šumsko odštetnih iznosa prouzročenih oštećenjem branjevina, i ć) da u povjerenstvo za agrarnu reformu pozove po jednog šumara iz privatne, državne, imovno-općinske i zemaljske |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1919 str. 28 <-- 28 --> PDF |
šumarske službe u svrhu, da ondje svojim iskustvom pridonesu sretnom riješenju tog pitanja. Ako držite ovakovu metodu rada ispravnom, tad bi bilo vrlo zgodno, da današnja glavna skupština pozove budući upravni odbor, neka isti na shodan nač n pribere svu gradnju potrebnu za riješenje pitanja o reorganizaciji imovnih općina, o riješenju kozjeg pitanja u Lici i Primorju, za riješenje pitanja o posumljenju krasa, o ustrojenju zemaljskog centralnog biljevišta, pokusnih postaja kao i za riješenje ostalih stručnih pitanja, za koja držite, da su postala gledom na naše nove prilike nužna, te za brzi naš gospodarstveni razvoj osobito presnima. I dok svršavam molim predsjedništvo skupštine, da izvoli o istaknutoj rezoluciji otvoriti debatu, te prema razvoju i tečaju potonje, staviti ju skupštini na odluku. Reorganizacija šumarstva. Predavanje i predlog Srećka Majera, kr. šumar, nadpovjerenika Svjetski je rat minuo. Potoci prolivene krvi rte mogu dosadanji društveni poredak ostaviti nepromijenjenim. Iz zadnjih i najskrivenijih potleušica povlačila je državna vlast „porez na krvi", da ga upotrebi za svoje održanje. Kroz to su izlazili na površinu svijeta muževi, koji svijeta do toga vremena ni vidjeli nijesu. Oni su svojim okom, koje je do onda bilo viklo promatrati usku okolinu svoga rodnoga kraja, počeli na jednom promatrati cijeli svijet, vidjeli su nešta, o čemu do tada pojma imali nijesu, vidjeli su život svijeta, upoznali su cijelo ljudsko društvo. Do tada čovjek svoga sela, postao je Evropejac, ćuteći u sebi posve jasno, da baš on drži na svojim ramenima silu države, da bez njega o snazi države ni govora biti ne može. Svjetski rat svršio je dakle sa jednom od najsjajnijih tečevina ljudskog društva, on je naime donto spoznaju, da sila države počiva na snazi svakog pojedinog državljana i da ta sila, odnosno toj sili odgovarajuća vlast države, nije ništa drugo, nego zbroj moralne i fizičke snage, što ih svaki pojedini državljanin u sebi nosi i osjeća i može u svako doba svojoj državi na raspolaganje staviti. Ta svijest, koja je svakako posljedica svjetskoga rata, jer je svjetski rat bio školom života, sveučilištem svjetske obrazovanosti i za one muževe, |