DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 254 — Zadaća i ciljevi našeg šumskog gospodarstva poslije rata/ Prof. dr. Gj. Nenadlć. U svim naprednim državama i zemljama mnogo se piše i raspravlja o stanju šumskog gospodarstva poslije rata. Pošto će svjetski rat i u njemu stečena iskustva biti od velikog upliva na šumsko gospodarstvo svih naroda, to ću pokušati da u kratkim crtama predočim stanje našeg šumarstva prije rata, za vrijeme rata, a po tom reći koju riječ o našem šumskom gospodarstvu u budućnosti, odnosno predočiti neke zadaće i ciljeve naše šumske uprave poslije rata. Mnoga pitanja imamo raspraviti, a od mnogih istaći ću neke šum. političke ciljeve, kojima moramo težiti, da šumsko gospodarstvo domovine naše unapredimo, da narednu imovinu, sadržanu u šumama za naše potomstvo ne samo u sadanjem stanju sačuvamo, nego valjanim njegovanjem sadanjih mladih šuma i pošumljenjem naših golijeti i močvara još više podignemo. U našim šumama leži velika narodna imovina, pa kada bi samo kamate ove imovine za koji postotak mogli podići, to bi blagostanje našega naroda podvostručili, ako ne i potrostručili. Ni jednoj grani državne uprave ne pripada veća zadaća, da se spremi za prilike, koje će poslije rata nastupiti, kao gospodarstvu odnosno šumarstvu. Šumsko gospodarstvo domovine naše ne smije se poslije rata zadovoljiti samo tim, da šumska uprava udesi svoje djelovanje prema faktičnom stanju, nego ona mora, predvidjajući razvojne mogućnosti, da se jednako spremi prema potrebama neposredne sadašnjosti, kao i prema zadaćama i ciljevima predvidljive budućnosti. Rijetko će se kada pružiti prilika, da se u neposrednu budućnost tako jasno gleda kao danas. Na prvi pogled * Predavanje na glavnoj skupštini „Hrv. slav. šumarskog društva", držane dne 26.´IX. 1918. u Zagrebu. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 255 — i^gieda to mnogima malo čudno, nu ipak jest tako. Gospodarsku i financijalnu snagu naroda našega napele su ratne prilike do krajnih granica. Ako iz vida ispustimo eventualne političke i kulturne posljedice rata, pred našim očima posve vidljivo izlazi gospodaski problem kao najvažniji. Sto prije trebat će uzdrmano kućanstvo naroda našega uspostaviti, izgubljeno naknaditi, ranjeno izliječiti, a nemoćno zaštititi. U neposredno predstojećim prilikama našeg narodnog života, stajat će gospodarska pitanja na prvom mjestu ; o valjanom riješenju šumsko-gospodarskih pitanja ovisit će život i napredak naroda našega poslije rata u velikoj mjeri, jasno je, da će samo onaj narod, koji osim vojničkog boja i gospodarsku krizu zdravo predje, izvojevati konačnu pobjedu. Naša domovina je agrikulturna zemlja, a više od trećine površine domovine naše namjenjena je šumskoj proizvodnji, te veliki dio naše gospodarske snage ovisi o šumskom gospodarstvu i njegovim valjanim tehničkim uredbama. Po shvaćanju priznatih stručnjaka na polju državnog gospodarstva, sva se zemlja jednog naroda i ako je većim dijelom individualno vlasništvo, smatra zajedničkim narodnim kapitalom, na kojega uzdržavanju i dobrom upravljanju imade interesa cijeli narod i država. Ovu naučnu zasadu ističem u početku, da opravdam svoje mišljenje, koje ću kasnije na konkretnom primjeru razložiti, da vrhovna šumska uprava s većom energijom vodi intenzivniji nadzor nad privatnim šumama domovine naše, kojih površina, iznosi oko 30% svih šuma u zemlji, nego što je dosada bio običaj. Intenzivniji nadzor tim je više opravdan, jer su ratne prilike izazvale mnoge odredbe i uredbe, kojima se postavlja kao dužnost gospodara, da cijelo svoje tlo obradi i prihod njegov stavi u službu cjeline. Ovim nije doduše postavljen nov dosada nepoznat princip, nego je samo jače naglašeno shvaćanje, da cjelina ima interesa na produktivnoj snazi i sposobnosti pojedinca, te je prema tomu dopuštena izvjesna |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 556 — ingerencija državne vlasti u individualno vlasništvo pojedinca, u njegov posjed. Mnogi drže, da će potrebe neposredne budućnosti tražiti, da se taj princip i nadalje zadrži. U svim šumama domovine naše mora se poslije rata što više drva uzgojiti, te zemljišta, koja danas ne služe u nikakovu gospodarsku svrhu, imaju se bez obzira na vlasnika što prije posumiti. Zemlja u svojim rasadnicima ima potrebne biljke uzgojiti i narodu badava dijeliti. Ja ću nastojati, da osvijetlim neka pitanja šumskotehničke i ekonomičke prirode, odnosno rentabiliteta, te organizacije šumskog gospodarstva. Kod svakog pojedinog pitanja moramo se pitati : kakove su prilike bile prije rata, kakove promjene rat je proizveo, kakove zadaće ima šumsko gospodarstvo poslije rata riješiti odnosno kakovim ciljevima ono mora težiti ? Što se tiče šuiusko-tehničkih pitanja, moramo reći, da u gospodarstvu sa šumama domovine naše prije rata nije bilo velike razlike između uprave sa šumama raznih kategorija vlasništva. Svagdje je šumska uprava birokratski uređena i za to je dosta skupa, o čemu će kasnije biti više govora. Činjenica je, da novije tečevine šumske nauke i izumi na šumsko-tehničkom polju nijesu u šumskom gospodarstvu domovine naše prije rata našla dovoljnog uvaženja i uporabe. Gospodarenje se posvuda vodi šablonski i šematički po nekoj tradiciji bez dovoljne elastičnosti i gipkosti prilagođivanja novijim životnim prilikama na gospodarskom i industrijskom polju. Imovne općine obavljaju prodaje svojih šuma danas na isti način kao i prije 40 godina, kada su osnovane i ako su se prilike danas spram onih prije iz temelja promjenile. Tako je n. pr. ogulinska imovna općina neposredno prije rata iznesla na prodaju veliku površinu svojih šuma sa znatnom drvnom masom više od 100.000 m3, koju će trgovac moći jedva kroz 20 godina izraditi, a da |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 257 — prije prodaje dotično imov. općina kroz taj prostrani kompleks šuma nije izgradila ni jednog kim. ceste ili željeznice do bliže željezničke postaje. Sve se prepušta šumskom trgovcu, da on savlađuje najveće poteškoće oko izgradnje puteva, ekspropriacije zemljišta za izgradnju prometila, te uzdržavanja stalnih šumskih radnika. A mi šumari skrštenih ruku kao pozorišni statiste promatamo i gledamo svojim živim očima, kako sve moguće poteškoće trgovac savladjuje, te uzprkos svega toga vuče znatnu materijalnu korist, a naš mali čovjek pri tom slabo prolazi, jer za svoju fizičku snagu dobiva malu naplatu. U uzgoju naših šuma, te pošumljenju golijetih i krša ne kročimo uporedo s drugim narodima. U četinjavim šumama od davnine posvuda vlada prebornasječa, u kojima bi sudeći po konfiguraciji terena i geološkom sastavu tla na mnogim prostranim površinama mogla se voditi oplodna, ako ne i gola (čista) sječa uz umjetno pošumljenje s omorikom, koja se ubraja među najrentabilnije vrsti drva. Preborna šuma ne udovoljuje više gospodarskim zahtjevima racionalno uređene šume. Šumsko-uzgojni ideal, koji u prebornoj šumi vidimo, rasplinjuje se u onom času, ako ga promatramo kroz staklo financijalnog uspjeha. Veliki pobornik i zaštitnik preborne šume Gayer veli za prebornu šumu, da „ona više ne udovoljuje većim zahtjevima, koji se danas u mnogim krajevima na šumu kao gospodarski objekat stavljaju." U našim prebornim šumama vade se redovno stabla iznad 50 cm. debljine kao i sva oštećena stabla, a statičkim računom i istraživanjima je dokazano, da daske izrezane iz jelovih i smrekovih trupaca od 36 i više cm., nijesu ništa vrijednije od onih dasaka, koje se izrežu iz trupaca od 30—36 cm. debljine. Smrekova i jelova stabla od 120 g. ne daju više prima robe od 80—90 god. starih stabala, koje se doba smatra financijalnom ophodnjom, za ove vrsti drva. Preborna je šuma najnerentabjlniji oblik šumskog |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 258 uzgoja u smislu nauke o najvećom zemljišnoj renti. Vadeći u prebornoj šumi uvijek najdeblja i oštećena tanja stabla, čini nam se takovo gospodarenje jednako onomu čovjeku, koji ima sanduk jabuka, koje kad počnu trunuti jede natrule jabuke, te tako nikada ne pojede nijedne zdrave jabuke. Gospodarenje u prebornoj šumi nazvali su Nijemci s „Plenterung," a protivnici tog načina gospodarenja označili su ga s „Plunderung." Ovaj poslednji izraz pristajao bi mnogim šumama u Lici, koje se prebornom sječom sjeku. Kao što u svim granama agrikulturne proizvodnje tako i u šumarstvu mora glavni cilj biti, da se od zemljišta kao glavnog produktivnog faktora, kojeg nam je priroda u ograničenom opsegu dala, te koji se ne može po volji umnožiti, što veći čisti prihod poluči. Ovaj princip traži, da se drvna masa šume kao novčana glavnica shvati, te primjereno ukamaćenje od nje traži. I mi moramo u našem gospodarstvu računati. Slavni osnovatelj ove nauke Pressler je rekao: „Ein Wirth, der nicht misst und rechnet, ist kein Wirth, denn das Rechnen ist der Wirtschafts-Seele, die Zahl ihr letzter Beweis." U uzgoju naših hrastovih šuma ne preduzimamo nikakovih istraživanja o uzgojnom obliku i prirastu, akoprem smo najpozvaniji, da potrebna istraživanja vodimo, jer nam je domovina eldorado za hrastovinu. Rezultati istraživanja u našim hrastovim šumama moraju biti mjerodavni za sve druge narode, jer u domovini našoj leži optimum za uzgoj hrasta. U Slavoniji smo u uzgoju čistih hrastovih sastojina doživili nemilo razočaranje, da mlade čiste hrastove sastojine propadaju, bilo da ih lahko napada „medljika," a u novije doba još i zareznici, od kojih se mlade sastojine suše i propadaju. Uslijed toga izgubljeni prirast na tim sastojinama predstavlja velik gubitak u narodnoj imovini. Razlozi svemu tomu jesu vrlo različiti. Mi zaboravljamo, da uspjesi svake grane agrikulturne proizvodnje stoje u čvrstoj vezi sa znanstvenim istraživanjima i uspjesima, bilo |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 9 <-- 9 --> PDF |
259 to na polju gospodarske ili šumarske proizvodnje. Uzrok sušenju čistih hrastovih sastojina u Slavoniji biti će taj, što smo bez nuždnog kriticizma rezultate naučnog istraživanja Nijemaca, vođenih u njihovim šumama, primjenjivali na naše šume. U njemačkim naučnim knjigama uvršten je hrast u red onih vrsti drveća, koje traže puno svjetlo ili prema našoj tehnici termini među svjetlo ljubeće vrste drveća (Lichtholzart), što za naše prilike ne vrijedi, jer hrast u optimumu svoga uzrasta kod nas zasjenjivanje drugog drveća podnosi mnogo lakše, nego li u hladnijoj zoni svog optimuma, kao što je Njemačka. Držeći se dakle propisa u njemačkim naučnim knjigama uzgajali smo čiste hrastove sastojine, a nismo pomišljali na to, da su stari hrastovi, koje danas sječemo, odrasli u mješovitim sastojinama, koje je priroda uzgojila, a čovjek je mekane vrsti drveća po vremenu posjekao i užio. Ako na prerezu današnjih starih hrastova promotrimo prirast u debljinu, vidimo, da su oni u mladosti bili potišteni, jer su im godovi kroz dugački period vremena, vrlo uski, te se jedva mogu prostim okom raspoznati. Kao neke druge novije ideje u povijesti naroda i znanosti, tako se i princip o najvećoj zemljišnoj renti u šumarstvu morao razviti u borbi s principom protivnih pogleda i nazora. Slično pojavima na drugom polju ljudskog života, tako je i nauka o najvećoj zemljišnoj renti u šumarstvu neoslabljena, nego ojačana i proširena sa dubljim pogledima iz borbe izašla. Sa napretkom gospodarske i šumarske kulture zemljišta, te sa procvatom šumarske nauke, dobiva nauka o najvećoj zemljišnoj renti sve više pristaša, te vrši sve intenzivniji upliv na šumsko gospodarenje u naprednim zemljama. Tako u svim šumama Austrije i Njemačke bez ´ razlike na kategoriju vlasništva vodi se gospodarenje u šumama u smislu principa nauke o najvećoj zemljišnoj renti, t. j . gospodarenje se vodi u nižoj ophodnji nego prije; čiste bukove sastojine polagano se pretvaraju u čiste smrekove |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 260 -ili mješovite bukove i jelove sastojine sa čistom i oplodnom sječom, a sve se više napušta prije vladajuća preborna sječa. Njegovanju sastojina posvećuje se naročito pažnja. Što je mlada šuma bolje zasađena ili zasijana, te dalje marnije njegovana i proređivana, zatim što je temeljitije istraživanje o prirastu šume, to nauka o što većoj zemljišnoj renti u nacionalno ekonomskom pogledu u gospodarenju s prostranim šumama sve veću važnost dobiva. A kako se principi ove nauke u našim šumama provode? Načela nauke o najvećoj zem. renti nisu još u našim šumama došla do uvaženja i uporabe, kako je poželjeti. U velikom dijelu naših šuma vodi se, kako sam napred spomenuo, još uvijek preborna sječa, u bukovim šumama posvećuje se slaba pažnja uzgoju hrasta na prikladnim mjestima. Čiščenju i proređivanju šuma u mnogim mjestima vodi se računa samo u toliko, u koliko proredni materijal podmiruje troškove proređivanja, što je posve krivo, jer je svrha proređivanju uzgoj buduće glavne sastojine, a ne međutimni prihod proređivanja. Najživlju sliku šumske tehnike predočuje nam prirast drvne mase i prirast vrijednosti šume. Upliv svjetla na prirast šume jest vrlo velik i on se najbolje vidi na analiziranim stablima. Istraživanja prirasta vođena su u jednoj 90 godina staroj u potpunom sklopu uzgojenoj mješ. sastojini, koja nije proređivana i u drugoj 80 godina staroj sastojini, koja je ali u 60 g. bila proređivana. U svakoj sastojini vođena su istraživanja na 100 stabala i to na prorezima u 4. i 6 m. visine, jer se na ovim mjestima najbolje očituje prirast drvne mase. Prva, 90. godišnja, u sklopu uzrasla sastojina, na visini od 1000 m nad morem II. bon. razr. imala je po ha 400 smrekovih, 100 jelovih i 100 bukovih stabala; srednji promjer svih 100 analiziranih stabala iznosio je u g. 1890. — |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 261 — 30 cm. u prs. visini, a g. 1900. iznosio je promjer 32*6 cm, dakle prirast u debljini u periodi od 10 godina iznosio je 26 cm. Druga, 80. godišnja i u 60. godini proređena sastojina iste nadmorske visine i II. bon. razr. imala je po ha 240 smrekovih i 70 jelovih stabala. Srednji promjer svih 100 analiziranih stabala iznosio je god. 1890. — 29*8 cm u pros. visini, a u god. 1900. iznosio je promjer 36 cm, dakle sveukupni prirast za 10 godiš, periodu iznosio je 6*2 cm. Drugi primjer. U dvijema gospodarstvenim jedinicama bukove šume od jednake površine i iste ophodnje, vođeni su računi o uspjehu gospodarenja kod slabije i jače prorede, koji se uspjeh izražava u visini postotka prosječnog godišnjeg ukamaćenja uloženih kapitala. 1. Prva gospodarstvena jedinica, koja se slabije proređuje, daje svake godine ove prihode po ha: Glavni prihod A100 = 4.500 K Prihodi prorede u 30 50 70 80 g. K 80 150 320 350 - 900 K Ukupno = 5.400 K 2. Druga gospodarstvena jedinica bukove šume uz iste prilike, u kojoj se ali vodi jača proreda (Lichtungsbetrieb) daje ove prihode po ha: Glavni prihod A100 = 3.600 K Prihodi prorede u 30 50 70 80 g. K 80 150 1030 540 ´ 1.800 K Ukupno = 5.400 K Ako uzmemo, da se u šumu uloženi kapitali ukamaćuju sa 3%, to se uz 100 godišnju ophodnju izračuna prihodna vrijednost zemljišta kod prve gospodarstvene jedinice sa 45931 K, a kod druge sa 395 27 K. Na osnovu ovih vrijednosti izračuna se uspjeh gospodarenja ovako: od 1. Troškovna vrijednost normalne drvne zalihe: |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 262 NK-^ [459-3, (l»100 1) 80 (1«*> 1) - 150 (1 ^ 1) 320 (Ive30!) — 350(1.201)]»gi— 45.931 = 173.006 K Uspjeh gospodarenja: 5^400.100 =? 540.000 = ? = Z*47 ~~ 45.931+173.006 218.937 ° ad 2. Progalno gospoderenje (Lichtungsbetrieb) : NK = [395-2, (IV™ D - 80 fj´pS 1) 150 (lv^-l) 1030 (IV» 1) - 540 (IV0 1)] s4 -100X395-,7 ; = 101.635 K. Uspjeh gospodarenja : _pj4OOX}00_ 540.000 ; _ ~ 39527+101-635 "141.162 ° Kako vidimo jače proređivanje bukove šume, uslijed koje šuma jače prirašćuje donosi nam to, da se uloženi kapitali ukamaćuju sa većim kamatnjakom (3-8%), nego što je traženi kamatnjak (... Iz gornjih primjera vidimo od kako velike važnosti je proređivanje šuma, a nauka o najvećoj zemljišnoj renti ustanovila je, da suma prolongiranih prihoda prorede do konca ophodnje iznosi oko 3070 od vrijednosti glavnog sječnog prihoda. Iz svega, što smo rekli možemo stvoriti zaključak, da je prijeka potreba, da se i kod nas osnuje šumska pokusna postaja, koja bi se imala baviti sa svim znanstvenim istraživanjima i pojavima u našim šumama, a da već jednom prestanemo se koristiti samo sa istraživanjima, izvedenim u stranim šumama. Vjerujem i rado priznajem, da su skučena financijalna srestva domovine naše bila glavna zaprijeka oživotvorenju takovog instituta kod nas. No poslije rata nadajmo se, da će finaneijalni razlozi otpasti i da će naša vrhovna šumska uprava znati i umjeti naći novčana srestva za osnutak tog vrlo potrebnog nam zavoda. Praksa i teor ja u šumskom gospodarstvu moraju uporednim putevima ići, one moraju zajednički raditi; jedna drugoj mora pobude davati i međusobno oplođujući djelovati. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 13 <-- 13 --> PDF |
- 203 — Dalnji razlog slabom našem napretku na polju šumskog gospodarstva jest i pomanjkanje svake uredbe, kojom bi se omogućilo, da bi šumari u praksi brzo upoznali novije tečevine na polju šumske tehnike i nauke. Kao drugdje, tako i kod nas morali bi se držati praktični tečaji, na kojima bi se šumari iz prakse upoznali s novijim tečevinama i istraživanjima na polju šumskog gospodarstva. Uz postojeću organizaciju imovnih općina mnogi šumar kroz dugi niz godina, ako ne i kroz cio život ostaje i ostari u uskom krugu svoje šumarije. Njihovi nazori brzo zastare na štetu vlasnika šume. Što više odmiče vrijeme od postanka imovnih općina, to više blijedi slika njihovog prvotnog stanja, te je prijeka potreba, da se donese zakon o reorganizaciji imovnih općina ne samo gledom na unutarnju upravu, nego i gledom na njihovu svrhu, za koju su osnovane. Današnji sistem novčanog gospodarenja kod imovnih općina morati će se znatno reducirati, a gospodarenje dovesti u kolotečinu, da se potrebama pravoužitnika na gorivom drvu što više udovolji. Kod nekih imovnih općina uskoro će nastupiti vakum od 50—60 godina u sječi starih sastojina, pa se za to vrijeme moraju dotične imovne općine već sada spremati, da to vrijeme što lakše preko glave preture. Na polju šumske tehnike mora i kod nas doći do diferencijacije. I ovdje se moraju odgajati specijaliste svaki na svom polju. Samo sa specijaliziranim stručnjacima na pojedinom polju naše struke možemo doći naprijed u šumskom gospodarstvu domovine naše. Izgradnji šumskih prometila morati će se posvetiti najveća pažnja. 0 razvijenim prometilima ovisiti će procvat i napredak šumskog gospodarstva Hrvatske. Cijene drvu, intenzitet gospodarenja i dovoz drva iz jednog kraja domovine u drugi, ovisiti će o razvijenim prometilima. U drugim zemljama posvećuje se velika pažnja izgradnji prometila. Tako su u Bosni izgrađene mnoge šumske željeznice, koje su spojene sa bosanskim zemaljskim željeznicama, a izgrađene su djelomice od same bos.-herceg. zemaljske vlade, a djelomice od pojedinih trgovačkih firmi. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 264 — Prema Dimitzu iznosila je duljina šumskih željeznica u Bosni g. 1910: na parni pogon: koturaljki: sagrađenih od vlade 225´90 Km 47-26 Km , trgovaca 331-45 „ 13564 „ Svega 557-35 Km 18290 Km Sveukupna duljina bosansko-hercegovačkih zemaljskih željeznica iznosi 857-37 Km, a duljina šumskih željeznica potom iznosi 65% od sveukupne željezničke mreže. Da su naše imovne općine izgradnji šumskih željeznica dosada poklanjale više pažnje, polučivale bi za svoje drvo daleko veću cijenu, nego što su im šumski trgovci nudili. U svim visokim šumarskim zavodima posvećuje se šumafsko- inžinirskim predmetima velika pažnja, te su dosada šumari u Ugarskoj i Austriji izveli mnoge pažnje i uvaženja vrijedne tehničke radnje, da im je s najvišeg mjesta priznata tehnička sposobnost, dozvolivši, da i šumari mogu nositi naslov inžinira. Naučna osnova naše šumarske akademije jednaka je naučnim osnovama ugarske šumarske visoke škole u Sćavnici i visoke škole za kulturu tla u Beču, pa mogu uztvrditi, da su apsolventi naše šumarske akademije dorasli svojim kolegama u monarhiji i u tehničkim predmetima, te se i njima mora dozvoliti, da nose naslov „inžinira", a koji pripada njihovim kolegama, koji stupe u državnu šumarsku službu. Poslije rata biti će prijeka potreba, da se sposobnosti mlađeg šumarskog naraštaja u tehničkim predmetima razviju i usavrše do najviše moguće vještine. Mnoge ceste i željeznice kroz šume kao i mnoge bare i močvare čekaju, da se što prije izvedu i isuše. Naši bujičari izveli su dosada sa zamjernom vještinom mnoge tehničke radnje, te umirili mnoge divlje gorske bujice i popuzine te našem narodu spasili na hiljade jutara plodne zemlje od zamuljivanja i uništenja. Šumarski sustav uređenja bujica u Austriji i Franceskoj uveden je i kod nas, te se pokazao dobrim i jeftinim, pa je za požaliti, da se u novije vrijeme izobrazbi mlađeg šumarskog naraštaja u bujičarskim poslovima ne posvećuje |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 15 <-- 15 --> PDF |
- 265 potrebna pažnja, kao u Austriji. Pošto sve do sada zakonu o uređenju bujica od g. 1895. nije izdana provedbena naredba, to bi se ista morala što prije izdati, a bujičari bi imali činiti posebni status. Intenzivniji rad na polju tehničkih disciplina u praksi, podići će nam više ugled i socijalni položaj u javnosti. Pošto mi šumari radimo u krajevima, udaljenim od javnih prometila i kulturnih središta obrazovanih ljudi, to najbolje izvedena šumska kultura i proređena šuma ne će odmah u očima obrazovanih ljudi podići ugleda šumaru, koji je te radnje s najboljim uspjehom izveo, jer oni to ne vide i zato ne mogu vrijednost toga rada odmah procjeniti i uvažiti. Drugačije stvar stoji kod inžinira, koji sagradi lijepu zgradu, cestu, most, željeznicu i t. d. Njegov se rad odmah vidi i cijeni, a inžinirski stalež uvažuje. Nedavno je u Zagrebu osnovano društvo „Pruga" za izgradnju šumskih i industrijalnih željeznica, nu ideja za to žalibože nije potekla iz naše sredine. Ako pitamo, da li je rat na polju šumskog gospodarstva proizveo kakove promjene na bolje, to moramo odgovoriti, da nije, nego da je obratno istina, naime da je rat na polju šumskog gospodarstva proizveo mnogo zla. To i leži u prirodi same stvari, jer je zadaća ratu : uništenje i razaranje postojećeg stanja. Vidimo, da je rat čitav naš narodno- gospodarski život iz temelja potresao, a šumsko gospodarstvo domovine naše nije moglo biti iznimka od toga; nakon svršetka rata vidjet će se prava slika, koju je rat stvorio. U mnogim šumama izvedena je sječa drva iz „ratnih obzira", a da se nije uzeo obzir na pravila oko sječe i uzgoja šume. Mnoga za sječu zrela sastojina nije se posjekla, i ako se iz uzgojnih razloga morala posjeći, druga mlađa sastojina se posjekla i ako je bila u naponu prirasta. Zbog oskudice na radnicima, žiru, sjemenu, biljkama nije se mnoga šumska kultura izvela i ako je to osnovom bilo propisano. Poslije rata morati će se mnogo propušteno nadoknaditi ; |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 266 — sve sile morat ćemo napeti, da šumsku proizvodnju domovine naše ne samo na prijašnje stanje uspostavimo, nego i više od toga, da ju još jače podignemo. To nam nalaže naš patriotizam i narodni ponos, jer je ljubav prema domovini jedna od najvećih kreposti. Zemlja, koja sama ne će da se uzdiže, mora propasti. Lozinka šumskog gospodarstva u budućnosti mora biti : proizvodnja što više dobara, jer je to jedini lijek ozdravljenju našega socijalnoga i gospodarskog života. Samo pomoću veće proizvodnje dobara, dobit ćemo surovine za procvat naše domaće industrije, koju ćemo poslije rata nužno trebati, kao „n. pr. tvornice drvne celuloze i papira. U današnje doba razvitka i napretka mnogo se piše i tiska. Doista, ako se nove misli i ideje tako brzo rađaju, kao što potreba papira raste, onda budućoj generaciji ne će ništa nova preostati da stvara. Prvi, koji je iz drva počeo papir praviti, bio je protestanski svećenik dr. Jakob Chv. Schaffer u Regensburgu. U početku pravio je pokuse s više predmeta iz biljnog svijeta, dok mu konačno nije pošlo za rukom g. 1762. da iz drva načini papir, od koga se jedan konzervirani komadić i danas čuva u akademiji znanosti i umjetnosti u MUnchenu. On je već onda pronašao, da je omorikovo drvo najbolje za dobivanje papira. I ako je njegov pokus posve uspio i korist izuma očita bila, nije se dalje na usavršenju radilo, nego je što više svaki pokušaj bio silom ugušen. Fabrikanti, koji su tada iz prnja papir pravili, znali su i umjeli svaki pokušaj iz zavisti osujetiti, a u tom ih je živo podupirala publika, koja se postrance ravnodušno držala, misleći, da će većom uporabom drva za papir šume biti uništene i da će zbog toga nastupiti oskudica drva. Sam Schaffer vjerovao je na oskudicu papira, jer tadašnji način pravljenja papira nije bo u stanju da zadovolji sve veće potrebe papira. On je svomu izumu žrtvovao cio imetak, te od mnogih zaboravljen i prezren umro u najvećoj bijedi. Jedina nagrada bio mu je zlatni lanac, kojim ga je odlikovao car Josip II. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 17 <-- 17 --> PDF |
- 267 — Ne znajući za Schâfferov izum ponovi g. 1843. Keller isti pokus s uspjehom, od kojega danas cijelo čovječanstvo vuče golemu korist. Kako je velika potreba papira, bit će dovoljan ovaj primjer: Prije rata trebala je bečka „Neue freie Presse" godišnje najmanje 3% milijuna kg ili 350 vagona papira, a za to je potrebna masa drva od 13.000 prost, metara ili 600 vagona omorikova drva. Jedan engleski pisac otkrio je u literaturi velikog zatornika šuma. On veli, da za 1,000.000 primjeraka kriminalnog romana treba 2,000.000 kg papira. Da se ta količina papira proizvede, potrebno je, da se posiječe 4000 omorikovih stabala i upotrebi za dobivanje drvne celuloze. Naše zagrebačke dnevne novine potre´: uju godišnje 90—100 vagona papira, u kojem 90°/0 ima drvne celuloze, a da ne govorim o ljepenki (Packpappe). Iz ovih primjera vidimo, koliku važnost imaju šume za razvitak kulture i da bez šuma ne bi nikada ugledala svjetla Kônigova mašina za tiskarstvo, ispod koje je prvi put izišao londonski „Times" dne 14. novembra 1814. Iz drva se brušenjem najprije dobije drvna celuloza, a iz te dalje papir. Prva tvornica drvne celuloze podignuta je g. 1841. u Saskoj i g. 1856. u Austriji, te ih danas ima nekoliko u Austriji, a mi u Hrvatskoj nemamo nijedne, premda bismo pored velike površine četinjavih šuma od 400.000 jutara mogli imati nekoliko. Naše dvije tvornice papira (Zagreb i Rijeka) potežu potrebnu drvnu celulozu za pravljenje papira izvana, te tako za tu robu znatan novac ide iz Hrvatske. Ne samo za to, nego i za mekano drvo, koje se upotrebljava u našem kućanstvu i graditeljstvu u svim mjestima i selima od Varaždina i Ogulina do Zemuna, izdajemo za drvo iz Štajerske, Kranjske i Bosne znatne svote. U glavnom gradu Zagrebu potroši se godišnje mekanog drva oko 2000 vagona ili 40.000 m3, a nijedan m3 ne dolazi iz naših šuma. Time sam dovoljno opravdao naprijed spomenuto mnijenje, da je jedna od glavnih zadaća vrhovne šumske uprave, 1 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 268 — da se prostrane i gole površine u Lici imaju što prije posumiti omorikom, koja ide među najrentabilnije vrsti drva. Gradnjom ličke željeznice otvaraju se neizcrpiva vrela prirodnih sila, koja omogućuju stvaranje šumske industrije, kao pilana, tvornica drvne celuloze za papir, ljepenka i t. d. Vodopadi Gacke, Like, Plitvičkih jezera — taj bijeli naš ugljen, prikazuju prirodne sile od neprocjenjive vrijednosti. Kad se izgradi željeznica, pošume gole i prostrane površine i razvije industrija, prestat će Lika da bude za hrvatsko činovništvo hrvatska Sibirija, nego će naprotiv postati hrvatska Švica, pa u njenim gustim i okrepnim omorikovim šumama ne će samo imućniji hrvatski društveni slojevi, nego i bogati stranci naći okrepe i odmora svojim umornim živcima. A Ličani ne će onda morati u Ameriku, da u tamošnjim dubokim rudnicima zamjene rad amerikanskih crnaca. Samo onda, ako budemo imali svoju domaću industriju, moći ćemo našeg čovjeka privezati za domaću grudu i spriječiti, da ne ide u daleki svijet, da uludo troši svoju fizičku snagu. Povećana proizvodnja dobara, podići će poduzetnost duha našega čovjeka. A poznata je istina, da je materijalno blagostanje prvi uvjet, da se narod i duševno preporodi, da se ugrije za načela slobode. Veliki njemački filozof W. Ostwald u svom znamenitom djelu „Energetičnom imperativu" rekao je, da je u prvoj liniji potrebna količina sirove energije, t. j . hrane za ljude i blago najnuždniji preduvjet za iskorišćenje i razvitak djelotvorne energije (Nutzenergie), kako za duševni tako i za mehanički rad čovjeka i naroda. Uz ovu predpostavu ukazuje nam se neophodno potrebnim, da se naša agrikulturna proizvodnja što bolje razvije i usavrši, a naročito, da se prihod naših polja i livada podigne, da se stočarstvo u svim krajevima domovine naše do najvišeg mogućeg stepena razvije. Sto veća proizvodnja hranivih i krmivih produkata naše zemlje, osjegurava nam tek trajno vrelo za dobivanje sirove energije, koja je neophodno potrebna za razvoj duševnog i |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 269 fizičkog rada naroda našega. Tko može reći, da šume nase kao regulator vodnih prilika, kao direktan i indirektan štićenik poljodjelstva našega protiv raznih pogibelji, te napokon sa svojim obilnim nuzgrednim prihodina : pašom, žirovinom i steljom, nijesu u razvitku našega poljodjelstva i stočarstva nadasve važan faktor? U brdovitim krajevima domovine naše jest opstanak šume glavni preduvjet za izvršivanje planinskog stočarstva, kako se to vidi u Alpama, Tatrama, našem Gorskom kotaru i dr. Utvrđeno je, da šuma po bregovima umanjuje i usporuje oticanje vode, te tako sprečava poplave i stvaranje divljih´ bujica. Po tomu je šuma po bregovima vrlo velik zaštitnik u dolinama i nizinama ležećih sela, sočnih livada i plodnih oranica. Suma po bregovima podržaje snagu gorskih vrela, te je glavni rezervoir vode za naša polja. Upliv šuma na množinu vode u gorskim potocima i rijekama jest od velike vrijednosti za iskorišćenje vodene snage u industrijalne svrhe, za koju drvo kao surovina dolazi na prvo mjesto. Bez sumnje ide šuma u prvi red najvažnijih gospodarskih faktora države, pa će prva dužnost naše vrhovne šumske uprave biti, da poslije rata posveti najveću pažnju pošumljenju ne samo Primorskog Krasa, nego i pošumljenju prostranih i golih površina obraslih bujadi i paprati unutarnjosti županija zagrebačke, modruško-riječke i ličko-krbavske. Ovo pitanje je od velike važnosti za cijelu zemlju. Do sada se na polju pošumljenja samo eksprementiralo i za to male svote trošile. Ozbiljnog rada nije bilo, a nije ga moglo ni biti, jer za to treba posebne ambicije, ljubavi i volje, koja se nije mogla tražiti od činovnika, koji nisu materijalno obezbjedeni, koji su se svaki čas mijenjali ili koji nijesu bili domaći sinovi. U tom pogledu mora se rad oko pošumljenja Krasa sustavno organizirati i srestva osjegurati.1 U tu svrhu mora se što prije: ´Drvna centrala je dosada na pristojbama za izvoz drva ubrala više od 1-5 milijun kruna, koja se svota mora upotrebiti za pošumljenje Krasa. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 20 <-- 20 --> PDF |
_ 270 _ 1. stvoriti zakon o pošumljenju krasa; 2. na temelju ovoga zakona imaju se postaviti posebni organi, koji moraju biti neposredno podređeni vladi, te koji bi se imali baviti samo s pošumljenjem krasa; 3. da se sastavi općenita kulturna osnova i približno ustanove troškovi pošumljenja krasa; 4. da se na temelju te osnove razdijeli posao na više godina i osjeguraju potrebna srestva iz zemaljskog budgeta i osnova da se strogo provodi. Povrh toga trebalo bi učiniti odredbe, da se novi kras ne stvara, jer je tužna činjenica, da šuma u Lici sve više nestaje, a goli kras se tamo uslijed paljevina i haračenja šuma sve više širi ; nadalje treba što prije pristupiti uređenju zemljišnih zajednica u tamošnjim krajevima, jer se tamo prostrane površine tla ne iskorišćuju za šumu ni za pašu, nego puste i gole stoje. U ličkoj i modruško-riječkoj županiji ima pašnjaka 439.000 jutara, a od toga na apsol. šum. tlu 139.000 jutara. Uporedo s pošumljenjem krasa ima se riješiti i pitanje kolonizacije tamošnjeg pučanstva u Slavoniju, a po potrebi i prisilnog izselenja pojedinih familija sa bregova i iz zabitnih krajeva i naselenja u nizine i bliže cestama i javnim prometilima ležečim mjestima, gdje bi im se sagradile nove kuće i omogućila lakša prehrana njihova blaga sa sijenom i slamom. Samo na taj način spriječit će se uništenje šuma paljevinama za pašu blaga u ljetu, te kresanju grana sa stabala za hranu blaga u zimi. Poznata je stvar, da su stanovnici zaselaka po bregovima glavni začetnici uništenja šuma i stvaranja krasa, jer kako Dimitz ispravno kaže : „Na granama šumskog drveća vise livade i oranice tamošnjih graničara". Naprijed sam spomenuo, da je kod nas šumska uprava birokratski uređena i da je zato skupa. Izdaci šumske uprave sastoje se iz troškova: uprave, čuvanja i radničkih troškova oko sječe, izradbe i izvoza drva. Na ovim posljednim dade se prištediti: a) da raznim otpremnim napravama, kao što |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 21 <-- 21 --> PDF |
27i su putevi, šumske željeznice, žicare i spuzaljke, pojeftinimo izvoz drva iz šume ; b) da si organiziramo i uzgojimo t. zv. stalne šumske radnike, koji će naći zarade u šumi skoro kroz cijelu godinu, a prema tome će biti upućeni u sve poslove, koje mogu onda bržje i bez trajnog nadzora izvršivati. Prištednju na upravnim troškovima moguće je provesti : a) da si u lugarskim školama uzgojimo dobro čuvarsko osoblje, od kojeg bi nadlugari mogli zamjeniti šumara kod mnogih mehaničkih posala (manje doznake, nadzor lugarskih srezova, manji izvidi i t. d.i; b) da se za računarske i blagajničke poslove namjesti jeftinije računarsko osoblje; c) da se šumska uprava ujednostavi, t. j . da se ne vode u uredima toliki zapisnici, nego da se cijelo vanjsko i uredsko poslovanje točnije nadzire, te da se provede valjana dioba rada i t. d. ; d) da se boljim unapređenjem šumarskog činovništva uzdrži u njem ljubav i zanos za njegovu službu, koja je radi mnogih vanjskih poslova težja i skuplja od drugih služba. Za putovanja u šumu imaju šumari unapred određeni putni paušal. Taj paušal nije dostajao ni za najnužnije poslove, pa držim, da se u buduće putovanja šumara imaju prosuđivati s drugog gledišta, nego što je dosada bio običaj. Ja držim, da po koristi, koju kot. šumari zemlj. zajednicama svojim radom oko unovčenja šumskih prihoda namaknu, imaju se njihova putovanja prosuđivati. Nije u interesu šumskog gospodarstva zemlj. zajednica, da se mnoga putovanja kot. šumara u njihove šume obave „prigodom inog vanjskog uredovanja", kako se to često određuje. Ljubav šumara za njegov poziv dade se buditi tako, ako se u njemu podiže osjećaj odgovornosti za posao, koji radi, ako se proširuje područje njegovog djelovanja, ako mu se daje izvjesna samostalnost u gospodarenju, te ako se njegov rad susreće s povjerenjem i priznanjem. Glavni nosioci šumarske uprave jesu vanjski šumari na šumarijama, čiji djelokrug je danas dosta skučen i opterećen s pisarničkim poslovima. Njihov vanjski djelokrug podsjeća nas na nekadanji |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 272 — „šumarski sistem", kada vanjski šumari nisu imali istu kvalifikaciju kao nadzorni organi, čije naloge su vanjski šumari imali izvršivati. Među glavne zadaće šumske uprave ide i promjena austrijskog šumskog zakona od g. 1852., čije ustanove ne samo životnim prilikama naroda našega ne udovoljuju, nego i klimatskim prilikama domovine naše ne odgovaraju. Po ustanovama ovoga zakona ima se šumsko zemljište poslije sječe šume u roku op 5 godina posumiti pod pretnjom globe od 1 — 10 K po jutru, dočim mađarski šumski zakon od g. 1879. propisuje globu od 20—200 K po jutru. U Štajerskoj i Kranjskoj postoji propis, po kojem privatni vtasnik šume na poziv oblasti ima prije sječe šume kod oblasti položiti jamčevinu, iz koje će se ureda radi pošumljenje provesti za slučaj, da on zahtjevu dobrog pošumljenja ne bi udovoljio. Mnogi su kod nas šume kupili, stabla posjekli, a golo zemljište prepustili prirodi, da ona na njemu zašije sjeme raznog drveća. Da strog šumski zakon imamo i mi, uvjeren sam, da bi imali manje bujica i da bi obronci mnogog našeg gorja (Pakračke gore, Psunj, Ivančica itd.) bili drugom vrsti drva i gušćom šumom obrasli, a ne kao što su na žalost danas obrasli šum. korovom i grmljem svake vrsti. Nadalje je skrajnje vrijeme, da se i kod nas za šumare oblasno priznadu oni, koji su kod vlade položili državni ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva. Šumarska akademija postoji već 20 godina — na žalost još uvijek u neuređenom stanju — a njene se apsolvente može na prste izbrojiti, koji su dobili namještenje kod naše vlastele. Da je to pitanje kod nas uređeno kao u Ugarskoj, gdje šumarom može biti samo onaj, koji je šumarske nauke svršio u Ščavnici i državni ispit položio u Budimpešti, to bi broj slušača u šumarskoj akademiji bio mnogo veći i mnogi domaći sin našao bi hljeba u domovini svojoj, kojeg mu sada stranac oduzima. Potrebu izdanja ovakove odredbe najbolje opravdava |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 23 <-- 23 --> PDF |
- 273 činjenica, da kod nas u privatnoj šumarskoj službi ima oko 120 šumara, od kojih više od polovice nijesu kod nas položili državnog ispita za samostalno vođenje šumskog gospodarstva. Osim toga treba urediti i pravne odnošaje onog osoblja, jer ono ima samo dužnosti, a nikakovih prava. Kao što je zakonom zaštićen naslov „inžinira", tako bi se imao zaštititi i naslov „šumara", koji naslov bi mogli nositi samo oni, koji su kod nas svršili šumarsku akademiju i njoj ravnopravnu koju drugu visoku školu, a zabraniti bi se imalo, da taj naslov nose ljudi bez ikakove kvalifikacije i stručne spreme. Što se tiče pitanja šumsko ekonomičke prirode ili rentabiliteta šumskog gospodarenia, to možemo reći, da se prije rata kretalo šumsko gospodarenje u pravcu neprestano rastuće krivulje. Usprkos sve više rastuće radničke nadnice i drugih -troškova, općenito govoreći uzprkos sve više rastućih upravnih i proizvodnih troškova, rastao je čisti prihod šuma sve više, jer je sirovi (brutto) prihod šuma u većoj mjeri rastao, nego li izdaci. Cijene drva rasle su za to, jer je građevni obrt na selu i u gradovima sve više rastao i razvijao se, jer se drvo u industrijalne svrhe sve više upotrebljavalo, jer su se godišnje na prodaju iznosile veće površine starih sastojina, da se stanje dobnih razreda popravi i prirast šume podigne, te jer je procenat građe sve više rastao. A kako je rat u financijalnom pogledu na šumsko gospodarstvo djelovao ? Svi znamo, da su cijene građevnom i gorivom drvu za trajanja rata znatno porasle i dostigle danas visinu, o kojima se prije rata nije moglo ni slutiti. Istina je, da su upravni i proizvodni troškovi također znatno porasli, ali promatrajući stvar sa šireg gledišta, t. j . imajući na umu samo čisti prihod šuma, možemo reći, da je rat posjednicima šuma pogodovao, jer se drvo ubraja među neophodno potrebna sredstva za vođenje ovog strašnog svjetskog rata. No momentano polučenim visokim cijenama |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 274 — ne smijemo se dati zavarati. 1 ovdje se naime pokazuje, da polučeni „čisti prihod" šume nije u ovom slučaju prikladno mjerilo za prosuđivanje financijalnog efekta odnosno rentabiliteta šum. gospodarenja za doba rata. Ako za čas ispustimo iz vida predpostavu, da visoke cijene drvu ne mogu dugo na snazi ostati i da sadanjim visokim cijenama drvu nasuprot stoje i visoke cijene životnih namirnica i padanje vrijednosti novca, to možemo reći, da je rat nepovoljno djelovao na visinu vrijednosti šumske glavnice, odnosno drvne mase. Nadalje ako se stare za sječu zrele sastojine uslijed rata ne mogu posjeći, nego se ostave stajati, to je svakako spojeno s gubitkom na prirastu; a s druge strane ako se iz istih razloga mlade sastojine najboljeg prirasta, jer su pristupačne, moraju posjeći, to je u financijalnom pogledu znatan gubitak. Ako sa sječom šume ne ide uporedo i pošumljenje posječene površine, to ne će uslijed toga oslabiti produktivna snaga zemljišta, nego će vlasnik šume imati i znatan gubitak na prirastu. Šumski kapital se dakle umanjuje. Ako se šumski putevi i druga prometila uslijed oskudice radnika i kirijaša ne izvedu, to je od velike štete i upliva na rentabilitet šum. gospodarenja. Tako za vlasnika šuma nastaju poteškoće za poteškoćama, o kojima se prije rata nije govorilo. Na visinu vrijednosti šumske glavnice nepovoljno upliva padanje vrijednosti novca i nisko stanje valute, a s druge strane rastenje radničkih nadnica i visoke cijene transportnih troškova na željeznicama. Osim toga su uslijed rata mnoge gospodarske osnove izvan snage stavljene, što se nije moglo zapriječiti, a poslije rata mora se staro stanje uspostaviti, te rane, koje je rat šumama nanio, izliječiti. Za to je potrebno vrsnih radnih sila i novca. Prijeka je potreba, da se već jednom i kod nas osnuje taksacioni odsjek, koji će imati dužnost, da se već jednom sastave gospodarske osnove za šume imovnih općina, zemljišnih zajednica i privatnika. Uslijed visokih ratnih cijena polučeni novčani prihodi, morati će se barem u ma |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 25 <-- 25 --> PDF |
- 275 — lom iznosu natrag šumi privesti, pa za to potrebne troškove ne će biti teško namaknuti. Uslijed rata znatno oštećenom našem narodnom gospodarstvu mora se privesti novih sila, dati mu nove snage i poleta; ono se mora razvijati i napredovati, a ne stagnirati i propadati. A to će se moći učiniti tako, ako svaki pojedinac uloži sve svoje sile u dobro smišljenoj organizaciji našeg šumskog gospodarstva i s tim u vezi stojećih uredaba. Do sada se nije organizaciji u šumskom gospodarstvu posvećivala nikakova pažnja. Svjetski rat je iz temelja promjenio čitav naš gospodarski život. Uz druge grane narodnog gospodarstva i naše šumsko gospodarstvo stavljeno je pred riješenje mnogih zadaća i problema. Da se ono povoljno riješi za cijelu zemlju, mora se šumsko gospodarstvo cijele zemlje kao cjelina s najvišeg upravnog mjesta promatrati. Da je to potrebno, kao primjer za to ističem, da u buduće nadzor nad privatnim šumama mora biti daleko intenzivniji, nego što je dosada bio. Uslijed slabog ili bolje reći uslijed nikakovog nadzora nad privatnim šumama, moglo se samo kod nas dogoditi, da su najljepše mlade šume kneza Schamburg-Lippea u Slavoniji u kratkom vremenu uništene, a golo zemljište prepušteno prirodi, da ono na njemu zašije sjeme raznog drveća.1 U svim drugim naprednim zemljama priznata je važnost šuma ne samo sa privatnopravnog, nego i sa općeg narodno-gospodarskog gledišta. Da je tako i kod nas, ne bi strani kapitaliste i bankiri k nama dolazili, šumske posjede kupovali, veliku vrijednost iz njih izvukli, te isti posjed uz znatan dobitak prodali drugom, koji nastoji, da na štetu dobrog stanja šume isto dalje čini. U koliko je s našeg narodno gospodarskog gledišta dobro, da velikih latifundija nestaje, jer gdje se latifundije prostiru, tu siromaštvo vlada — u toliko je s druge strane štetno, ´Adolf Wagner je rekao: „Vlasništvo na zemljište mora se na takove pravne temelje staviti, da njegova valjana uporaba bude od koristi općenitosti, a da je svaka zloporaba isključena " |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 276 — da se posječena šumska zemljišta ne privađaju naprednijoj zemljišnoj kulturi ili pošumljuju, nego takova zemljišta podivljaju i parcelacijom ne dolaze u korist domaćeg hrvatskog pučanstva. Kao što u drugim zemljama, tako bi se i kod nas morao rad na šumsko-gospodarskom polju organizirati. Da koristi organizacije što bolje istaknem, moram koju riječ više reći o važnosti organizacije u opće, a u šumarstvu napose. Gospodarski život (poljodjelski) prije rata na svim područjima odlikovao se skupljanjem sila u jedno, udruženjem i čuvanjam interesa pojedinca. Cijepanju sila u nebrojena mala poduzeća stoji nasuprot organizacija saveza od raznih interesenata. Vladanje tehnikom i ekonomička provedba najizdašnijeg tehničkog djelovanja danas nas više ne zadovoljuje ni onda, ako ona u sve rastućoj mjeri u pojedinom poduzeću do sve jačeg izražaju u obzir dolazi. Tehnika i ekonomija gospodarenja mora se danas u organizatornom obliku iskoristiti. I najbolji izumi ništa ne koriste, ako se u zajednici i u sistematskom provađanju posla ne izrabe tako, da se za postignuće najvišeg cilja upotrebi najmanje snage. U modernom gospodarskom životu ne može skup ili množina pojedinih poduzeća jedno pored drugog polučiti najviši uspjeh svog djelovanja, nego samo u zajednici svih njih u stanju je to polučiti. Samo u zajednici saveza interesenata mogu razna nova iskustva i iskušane metode rada dobro doći pojedinim članovima saveza, koji će ih prema svojim silama iskoristiti i usvojiti. Pojedinac tako jača svoju proizvodnu snagu i polucuje dobit, koju sam ne bi nikada ili uz teške uvjete mogao polučiti. Na polju poljodjelstva već se prije kod nas u raznim zadrugama provelo udruženje sila u raznim granama, koja su udruženja svojim članovima nabavljala strojeve, sjemenje i daju druge pogodnosti, koje bi pojedinac jedva mogao sam pribaviti. Na primjer organizacije u poljodjelstvu mora se i naše šumarstvo ugledati. Moramo se pitati, na koji način je sve |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 277 to poljodjelstvo polučilo? Pomoću dobro smišljene tehnike i ekonomije gospodarstva. A sredstva i putevi su za to bili; poukom stručne literature, stručnih listova i dnevne štampe, te predavanjima i izložbama. Sve tehničke novosti i izumi, koji su za gospodarstvo od vrijednosti i važnosti bili, na taj način su se upoznale i u život privele. Na polju šumskog gospodarstva nije se u tom pravcu kod nas dosada ništa učinilo. Ni jedno pitanje bilo tehničke ili ekonomičke prirode nije se pokušalo ni u principu raspraviti. Osim našeg šumarskog društva, čiju važnost za naše interese velika većina šumara još pravo ne shvaća i ne cijeni, nemamo nijedne druge organizacije. Za našu hrastovinu, kojoj po kvaliteti nema ravne na svijetu, nijesmo još danas polučili prave cijene. Kod prodaje hrastovih šuma nema u nas reda. Tako imovne općine kod prodaja svojih šuma ne uzimaju obzir jedna na drugu, akoprem bi zajednica interesa bila svima od koristi. Veliki posjednici šuma polučili bi u zajednici mnogo bolje cijene za svoje šume, te svoje šumsko gospodarske interese bolje unapredili, nego li svaki za sebe. Zar nije kuriozum, da neki veleposjednici iznose još danas na prodaju svoje šume, bez procjene drvne mase i novčane vrijednosti. Naprijed sam spomenuo, da se u glavnom kod nas vodi šumsko gospodarstvo bez obzira na novije tečevine - Šumarske nauke i da se nijedno stručno pitanje kod nas javno ne raspravlja. U mnogim krajevima svaki pojedinac vodi gospodarenje na svoju ruku bez ikakovog sistema, pa za to nije ni čudo, da ono što jedan stvori, drugi iza njega ruši i obara. Manjka nam pregled o novim metodama rada i gospodarenja ne samo u domovini, nego i izvan njenih granica. Zar nije za požaliti, da dosada nije nijedna imovna općina izaslala kojeg svog činovnika na dulje vrijeme u inozemstvo, gdje se izgrađuju ceste i željeznice, podižu pilane, izrađuju šume u vlastitoj režiji, da se u inozemstvu s viđenim okoriste i nauče lučiti važno; od manje važnoga. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 278 - Ako zemaljsku ili državnu vlast shvatimo kao najveću oblast naroda, u kojega upravi volja naroda dolazi do izražaja, to medju najvažnije zadaće zemlje ili države ide stvaranje uvjeta ne samo moralne, nego i materijalne prirode za opstanak državljana, pa za to držim, da je dužnost sviju nas, da živo poradimo oko jačanja našega materijalnog stanja, jer to je neposredna potreba našega narodnoga i državnoga opstanka. Naše domaće šumarstvo ima da riješi u najbližoj budućnosti još mnoge zadaće. Cilj domaće šumske produkcije mora biti: iscrpsti sve prirodne sile do zadnjeg ostatka, ukloniti sve zapreke, koje su na putu da se postigne taj cilj, a da se cilj postigne, potrebno je: ukloniti predrasude, ograničiti jednostranost, dogme nepogrešivosti oboriti, komplicirano s jednostavnim zamjeniti. Općenito je priznata istina, da je gospodarstveno stanje svakoga naroda uvijek u razmjeru prema stupnju njegove kulture i da u opće oni narodi prednjače drugima, koji znadu izvući što više koristi iz svog tla. U svim naprednim zemljama vlada načelo, da je zadaća agrikulture: proizvodnja nuždne sirovine za industriju. Agrikultura, čija je važna grana i šumarstvo, smatra se posvuda korjenom stabla, kojemu su industrija i trgovina grane, pa pokvari li se korijen, vene lišće i suše se grane. Opaska. U ovom predavanju izložene misli i načela razložio je predavač prije historijskog dana 29. oktobra 1918., kada je hrvatski sabor jednoglasnim zaključkom prekinuo svaku državopravnu vezu s bivšom Austro-Ugarskom, te proglasio slobodnu i nezavisnu državu SHS. U svojem predavanju imao je predavač tada pred očima šumske prilike uže nam domovine Hrvatske i Slavonije. No danas, kada će nam zajednička domovina biti veća i prostranija, te protezati se od Soče do Vardara, u kojoj će površina šuma biti oko 10 milijuna jutara i u kojoj su šumske prilike mnogo raznovrsnije, jasno je, da se oko podizanja i unapređenja šumskog gospodarstva, mora podvostručenim silama raditi po jednom stalnom sistemu, a ne eksprementirati, pa se gore izložena načela imaju što prije ostvariti. |