DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 277 to
poljodjelstvo polučilo? Pomoću dobro smišljene tehnike
i ekonomije gospodarstva. A sredstva i putevi su za to bili;
poukom stručne literature, stručnih listova i dnevne štampe,
te predavanjima i izložbama. Sve tehničke novosti i izumi,
koji su za gospodarstvo od vrijednosti i važnosti bili, na taj
način su se upoznale i u život privele.


Na polju šumskog gospodarstva nije se u tom pravcu
kod nas dosada ništa učinilo. Ni jedno pitanje bilo tehničke
ili ekonomičke prirode nije se pokušalo ni u principu raspraviti.
Osim našeg šumarskog društva, čiju važnost za naše
interese velika većina šumara još pravo ne shvaća i ne cijeni,
nemamo nijedne druge organizacije.


Za našu hrastovinu, kojoj po kvaliteti nema ravne na
svijetu, nijesmo još danas polučili prave cijene. Kod prodaje
hrastovih šuma nema u nas reda. Tako imovne općine kod
prodaja svojih šuma ne uzimaju obzir jedna na drugu, akoprem
bi zajednica interesa bila svima od koristi. Veliki posjednici
šuma polučili bi u zajednici mnogo bolje cijene za
svoje šume, te svoje šumsko gospodarske interese bolje unapredili,
nego li svaki za sebe. Zar nije kuriozum, da neki
veleposjednici iznose još danas na prodaju svoje šume, bez
procjene drvne mase i novčane vrijednosti.


Naprijed sam spomenuo, da se u glavnom kod nas
vodi šumsko gospodarstvo bez obzira na novije tečevine


-
Šumarske nauke i da se nijedno stručno pitanje kod nas
javno ne raspravlja. U mnogim krajevima svaki pojedinac
vodi gospodarenje na svoju ruku bez ikakovog sistema, pa
za to nije ni čudo, da ono što jedan stvori, drugi iza njega
ruši i obara. Manjka nam pregled o novim metodama
rada i gospodarenja ne samo u domovini, nego i izvan
njenih granica. Zar nije za požaliti, da dosada nije nijedna
imovna općina izaslala kojeg svog činovnika na dulje vrijeme
u inozemstvo, gdje se izgrađuju ceste i željeznice, podižu
pilane, izrađuju šume u vlastitoj režiji, da se u inozemstvu
s viđenim okoriste i nauče lučiti važno; od manje važnoga.