DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 266 — sve sile morat ćemo napeti, da šumsku proizvodnju domovine naše ne samo na prijašnje stanje uspostavimo, nego i više od toga, da ju još jače podignemo. To nam nalaže naš patriotizam i narodni ponos, jer je ljubav prema domovini jedna od najvećih kreposti. Zemlja, koja sama ne će da se uzdiže, mora propasti. Lozinka šumskog gospodarstva u budućnosti mora biti : proizvodnja što više dobara, jer je to jedini lijek ozdravljenju našega socijalnoga i gospodarskog života. Samo pomoću veće proizvodnje dobara, dobit ćemo surovine za procvat naše domaće industrije, koju ćemo poslije rata nužno trebati, kao „n. pr. tvornice drvne celuloze i papira. U današnje doba razvitka i napretka mnogo se piše i tiska. Doista, ako se nove misli i ideje tako brzo rađaju, kao što potreba papira raste, onda budućoj generaciji ne će ništa nova preostati da stvara. Prvi, koji je iz drva počeo papir praviti, bio je protestanski svećenik dr. Jakob Chv. Schaffer u Regensburgu. U početku pravio je pokuse s više predmeta iz biljnog svijeta, dok mu konačno nije pošlo za rukom g. 1762. da iz drva načini papir, od koga se jedan konzervirani komadić i danas čuva u akademiji znanosti i umjetnosti u MUnchenu. On je već onda pronašao, da je omorikovo drvo najbolje za dobivanje papira. I ako je njegov pokus posve uspio i korist izuma očita bila, nije se dalje na usavršenju radilo, nego je što više svaki pokušaj bio silom ugušen. Fabrikanti, koji su tada iz prnja papir pravili, znali su i umjeli svaki pokušaj iz zavisti osujetiti, a u tom ih je živo podupirala publika, koja se postrance ravnodušno držala, misleći, da će većom uporabom drva za papir šume biti uništene i da će zbog toga nastupiti oskudica drva. Sam Schaffer vjerovao je na oskudicu papira, jer tadašnji način pravljenja papira nije bo u stanju da zadovolji sve veće potrebe papira. On je svomu izumu žrtvovao cio imetak, te od mnogih zaboravljen i prezren umro u najvećoj bijedi. Jedina nagrada bio mu je zlatni lanac, kojim ga je odlikovao car Josip II. |