DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 104 <-- 104 --> PDF |
— 354 — Nakon toga je sjednica zaključena, a zapisnik ima se u slijedećoj sjednici ovjeroviti. Predsjedatelj: Tajnik: M. de Bona v. r. Kern v. r. Majnarić v. r. Dr. Nenadić v. r. Stališke vijesti. Dne 8. studena o. g. sastali su se u društvenoj čitaonici šumari, iz Zagreba i okolice, njih preko 30 na broju, da dadu, oduška radosti, što smo postali slobodan narod u slobodnoj jugoslavenskoj državi i da se posavjetuju o aktuelnim stališkim pitanjima. Prisutne pozdravio je prof. dr. Andrija Petračić slijedećim govorom: Velepoštovana gospodo kolege! Sporazumno sa nekojom gospodom kolega sazvao sam vas danas u društvenu čitaonicu radi toga, da pokrenemo malo življi stališko-društveni međusobni saobraćaj barem onih šumara, koji stalno borave u Zagrebu, da dozovemo sve domoljubne šumare, da postanu članovi našeg šumarskog društva, da pozovem članove društva, da dođu češće u društvenu čitaonicu, u kojoj će biti izloženi svi stručni časopisi, pa da se češće ovdje u većem broju sakupimo, da se tom prilikom porazgovorimo o našim stručnim i stališkim prilikama. Za današnji sastanak namislio sam, da ga proglasimo svečanim sastankom, da si međusobno čestitamo, da smo doživjeli čas, da smo poslali narod svoj na svojem, i da si kao šumari čestitamo, što nam je nestalo kr. ug. državne šumarske uprave. Svršio se svjetski rat. Ostali su pobijedjeni oni, koji htjedoše nas Slavene pobjediti. Mi se više ne trebamo bojati ni za naš jezik, ni za naše more, ni za naše državne šume. Jezik i more smo još donekle dosada branili i obranili, ali državne šume — to mez´mče nas šumara — smo davno već izgubili. Došle su uslijed političkih smicalisa naše bivše nazevi braće Madžara najprije kao vrelo prihoda pod upravu zajedničkog ministra financija, a kasnije, kad su šume morale preći pod poljoprivrednu granu uprave, u kojoj smo mi bili i do sada autonomni, nisu naši zastupnici ni delegati mogli zapriječiti Madžare, da iste ne stave pod upravu madžarskog ministra za poljodjelstvo, niti su uspjeli izvojevati, da pređu pod hrvatsku zemaljsku upravu. Svi znademo, kakove je to imalo posljedice. U materijalnom pogledu imala je naša domovina malu korist od tih šuma, jer se je njihov prihod iskazivao vrlo malenim. U socijalnom i u narodnosnom pogledu djelovala je ta okupacija naših šuma upravo porazno. Cijela uprava povjerena je ^stranom elementu, a tek po koji naš čovjek, koji je svr?io nauke u Šćavnici, bio je u državnoj šumskoj upravi namješten. Kroz punih 30 godina nije mogao ni jedan apsolvet domaćih šumarskih škola, ni apsolventi križevačkog zavoda, ni apsolventi šumarske akademije u Zagrebu, |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 105 <-- 105 --> PDF |
— 355 — dobiti riamještenje kod državne šumske uprave, tek su nam se Madžari pred 5 godina smilovali, te su od onda četvoricu naših apsolvenata namjestili u državnu šumarsku službu. Mi šumari Hrvati i Srbi nismo u svojoj vlastitoj kući mogli dobiti državnog namještenja, tek smo popunjivali ono malo mjesta u zemaljskoj i imovno-općinskoj službi. Vlastiti naš kruh i to najbolji, jeli su strane, a nama su prepustili, da se zadovoljimo sa korom. Dok smo mi, domaći sinovi, nakon 16—17 godina službovanja sjedili još u X. činovnom razredu, a naši apsolventi križevačkog zavoda bili odsuđeni, da cijeli svoj život prosjede u njem, dotle su stranci kod nas unapfeđeni u toliko godina službovanja do VIII. č. razr, a i dalje. Za ilustraciju navadam, da je od 240 činovnika autonomne i imovno-općinske uprave tek jedan, i to šef zem. šumarske uprave u VI. čin. razredu, a kod državne su šumske uprave od 80 činovuika 1 u V. i 1—5 u VI. činovnom razredu. U poznatim političkim prilikama Khuenovog sistema odgojeni, uz blagu našu slavensku ćud, susretali smo tuđince šumare učtivo kao kolege u struci. Primali smo ih u naše šumarsko društvo, dodijeljivali im redovno mjesta u predsjedništvu i odboru društva. Zato smo bili od većeg dijela šumara stranaca, koji su ćutjeli vlast u svojoj ruci, susretani nekolegijalno, a mnogo puta i sa prezirom. Nesmijemo zaboraviti, da je jedan od njih imao smionosti, naravno poznavajući nasu janjeću, kmetsku ćud i to kao odbornik hrvatskog šumarskog društva, prigodom nedavne ekskurzije u okolicu Nove Gradiške, članove hrv-slav.-šum. društva, u šumi vlastelinstva cerničkog, na međi državne šume — oružanom silom svojih lugara zadržati, da ne pređu jednim puteljkom do natovarišta vlastelinske žicare i to iz jednostavnog razloga, što aranžer izleta nije znao, da je natovarište pred kratko vrijeme preneseno iz vlastelinske u državnu šumu, pa nije zamolio prelaz tim putem. Oni su branili, kao što je pred par godina bio slučaj u Vinkovcima, da državni činovnici ne smiju drugovati sa šumarima imovnih općina, s koj´tn su u istom mjestu zajedno živili, pače su pojedini upravitelji zahtjevaii, da i Hrvati činovnici međusobno madžarski razgovaraju. Te sam primjere morao spomenuti, jer su zaista takovi, da nijedan narod, koji drži do svoje časti, ne bi smio takove ljude trpiti u svom društvu, a mi smo preko toga mučke prešli, sve smo to trpili za volju neke lude i nerazumljive bojazni, da nebi društvo izgubilo uz njih i više članova. Vlast tih ljudi pokopana je za uvijek, a uništena je našom krvlju, ali izgleda, da će mnogi od takovih Iju ji, koji su nas do danas vrijeđali, htjeli ostati i nadal.e ovdje u službi. Uvjeren sam, da će mnogi cd njih otići, da služi svojoj domovini, ali će mnogi htjeti ostati, a za takove držim, da moramo ozbiljno zahtjevati, da se što prije povuku iz naše domovine i da prepuste nama skrb oko boljka naših šuma. Mi ih ne trebamo, jer ćemo dobrom organizacijom i podjelbom rada, zajedno sa drugovima Slavenima, koji su već u državnoj šumarskoj službi i sa onim šumarima Hrvatima i Srbima, |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 106 <-- 106 --> PDF |
- 356 — koji će se iz Madžarske povratiti u domovinu, sami moći s tim šumama upravljati. Ne trebamo ni lugara Madžara, koje su državni šumari u Hrvatskoj namjestili, jer mi sami imamo dosta ljudi, naročito isluženih podčasnika i naših invalida, koji su svršili lugarske tečajeve, a koji na namještenje željno čekaju. Naše ljude, šumare i lug>re, treba namjestiti u državnu šumsku i pravu, jer to zahtjeva pravednost spram vlastitoga naroda, zahtjeva zdrav razum, zahtjeva na* narod, koji u tuđince nema povjerenja. Preko prošlosti naših državnih šuma prevucimo crni plašt zaboravi, a njihovoj „kr. ugarskoj upravi" klikn:mo : „Pokoj joj vječni!" Znadem, da se nijednom od nas neće oros ti oči za tim gubitkom. Privinimo gospodo naše državne šume kao izgubljeno dijete na povratku na naše tople šumarske grudi, čuvajmo i njegujmo ih, nama na diku, a domovini na korist. Svi su se prisutni šumari priključili ovoj izjavi sazivača sastanka te su zaključili, da se u tom pogledu povede snažna akcija kod Narodnog Vijeća. Pošto su raspravili još neka važnija stališka pitanja — zaključili su, da će se svake subote u većem broju sastati u društvenoj čitaonici od 5—7 sati po podne, što se ovim putem vanjskim šu- n arima saopćuje. Na opetovanom sastanku šumara dne 16. studena povela se debata o tom, kojim pu em bi se Nar. Vijeću 5a strane domaćih šumara što prije izrazila želja, da se strani šumari iz državne službe, naročito oni neslavenske narodnosti, stave na raspoložbu ugarskom ministarstvu za poljodjelstvo, a ispražnjena mjesta da se popune domaćim stručnim silama. Pošto se izvanredna skupština šumarskog društva ne moie tako brzo sazvati, zaključeno je nakon podulje debate, da se odmah iz ovog sastanka izaberu petorica izaslanika, koji će već sutradan saopćiti želje šumara povjereniku N. V. za narodno gospodarstvo. Me đutim zatražili su svi prisutni posebnim podneskom na predsjedništvo društva, da se izvanredna sjednica obzirom na nove prilike u šumarstvu što prije sazove. Dne 17. studena izvršili su izaslanici i te: zem. šumarski nadzornik Andrija Koprić, žup. šum. nadzornik Rudolf Erny, vlastelinski nadšumar Jure Dražić, kot. šumar Albin Leustek i prof. na šumar. alademiji Dr. Andrija Petračić svoj mandat. Sum. nadzornik Koprić obradožio je gospodinu povjereniku dru Živku Petričlću želje domaćih šumara po prilici slijedećim govorom : Gospodine povjerenice! Osvanuše dani slobode, dani narodne sreće ! Svaki od nas u slobodnoj državi Slovenaca, Hrvata i Srba smjelo gleda u lijepu budućnost, koju ćemo i polučiti, ako uzčuvamo slobodu; ako svojski i marno prionemo uz rad, koji nas čeka u svim granama narodnog gospodarstva. A tko od nas da se ne lati po?la u našoj mladoj Jugoslaviji? Ta obdarena je svim krasotama prirodnim, ima plodnih poljana. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1918 str. 107 <-- 107 --> PDF |
— 357 — vinorodnih gora, ima rijeka mora ima zelenih i prostranih šuma, tih miljenica našeg naroda. U njima je naš narod kroz vijekove, pjevao i kukao, u nje se sklonuo pred svojim neprijateljima, da si očuva život i ono malo imanja, iz njih je srtao na svoje dušmane, daim se odhrva i konačno se je odhrvao i slobodan sjedinio. » Život je našeg naroda usko vezan sa šumama one su mu vrelo privrede, izvor blagostanja, one su jednom riječi narodno blago, u koje je uprla oči i naša mlada država, kao u čvrstu uzdanicu svog budućeg kućanstva — O povjerenice! Jasno je kao bijeli dan, da se gospodarenju naših šuma ima prikloniti osobita briga i skrb. Na žalost našu gospodarili su u velikom dijelu naših šuma šumari tuđih narodnosti, pa kako su to strani ljudi strane ćudi, koji nemogu imati osjećaja za potrebe našeg naroda, ne može im se gospodarenje sa šumama i nadalje povjeriti. Naš narod treba da u šumama vidi svoga sina. koji će mu biti savjetnikom i učiteljem ne samo u šum. gospodarenju, već i u inim prilikama svakdanjega života. Na domjencima nas Hrvata i Srba, a članova hrv. -slavon. šumarskog društva, koje smo ovih dana držali u Zagrebu, iznesena su mnoga pitanja i misli o našim stališkim prilikama, o budućem uređenju te struke, a poglavito o tome. kako da se šum. gospodarenje uopće podigne, te riješi dosadanjih spona; da postane slobodno i gipko, te čvrsta uzdanica države SHS u njezinom budućem kućanstvu. Odlučili smo na tim sastancima, da što skorije sazovemo izvanrednu skupštinu šumarskog društva, da i ono spremimo na rad u tom smjeru. No kako se ta skupština ne može odmah sastati, a neka su pitanja vrlo prešne naravi, izaslali su nas kolege k Vama g. povjerenice s molbom, da se naše žalosne stališke prilike što prije poprave, a gospodarenje u šumama povjeri domaćim sinovima, prožetim osjećajima za ujedinjeni narod Slovenaca, Hrvata i Srba i zauzetni za njegove potrebe Podjedno molimo, da se u svim važnim pitanjima, koja duboko zasjecaju u opće šumsko gospodarenje, pa bilo u kojem smjeru, sasluša prije odluke i naše hrv. slavon. šumarsko društvo, koje je po društvenim pravilima zemaljskoj vladi na njezin zahtjev i dužno davati stručna mnijenja, te uza to ovlašteno stavljati shodne predloge radi unapređenja šumar, struke. Hrvat, slavon. šumarsko društvo svijestno si svoje zadaće, biti će vazda sretno, kad za dobrobit Jugoslavije doprinese po koje zrnce a članovi će društveni time steći poticaj za što izdašniji dalnji rad. * Q. povjerenik primio je izaslanike vrlo ljubazno, te je u odgovoru naglasio, da mu je svaki strukovni predlog dobro došao jer mu je mnogo stalo do povoljnog razvoja našeg šumarstva. On će naše želje ispitati i nužno učiniti. Doći ću. kazao je, ako mi bude moguće, na izvanrednu skupštinu šumarskog društva, da na vrelu čujem vaše želje i potrebe Na skupštini, koja je, kako se iz oglasa |