DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 231 od
35 m!m imade proračunati proširenje po Forsteru (f ~ 0 026).


Pri tom je dakle:


J1000 r) 1000-40 ...,._9-.,


e~ 1000 f 7 1000 0 026-25 U


Ako tom proširenju pribrojimo + 10m/m razlike u raztečini,
što ju doprinaša promet ili pako uporaba starog materijala,
dolazimo do zaključka:


1. Da je vožnja kod uporabe starih tračnica nemoguća,
jer je širina vanjskog kolobara (Laufkranz) kotača od 35 "7™
jednaka mjestimičnom proširenju pruge od 25+10 = 35 "7m,
te kola moraju uslijed toga sići sa tračnica.
2. Da je vožnja kod uporabe novih tračnica moguća
tek neko vrijeme iza izvedenja pruge, dakle tako dugo, dok
ne nastupi pozitivna, razlika u širini raztecine, koju donosi
promet. Prema tome bi opet nastupio slučaj, da bi mjestimično
proširenje tračnica na zavojima iznosilo 25+10=35m/m,
dakle bi to proširenje bilo opet jednako širini vanjskog kolobara
kotača. Drugim riječima mogli bi se izraziti, da je
vožnja u tom slučaju samo teorečki moguća.
Kod uporabe vanjskih kolobara kotača sa širinom od
40 "7m, bila bi doduše vožnja kod tračnica iz novog ili pako
starog materijala moguća, jer bi nam jošte preostala širina
od 40— (25 + 10) = 5 mim za kolanje kotača, nu uslijed
premale površine doticaja tračnice i kotača nastalo bi jako
trošenje materijala, koje bi pogon željeznice u osjetljivoj
mjeri poskupio.


Iz svega toga proizlazi, da se uporaba Fôrsterove formule
kod proširenja tračnica na zavojima šumskih željeznica
imade napustiti.


II.
Točno teoretski dalo bi se proširenje tračnica na zavojima
šumskih željeznica ustanoviti po formuli:
/. b


e = W ___


Radi lagljeg računa stavlja se b = ]J2. r. t