DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 27 <-- 27 --> PDF |
- 221 Prigodom trasiranja treba na to pripaziti, da po mogućnosti izbjegnemo konstrukciji dvaju zavoja istoga smjera, sa malim međuprostorom ravne pruge, već treba u svakom konkretnom siučaju pokušati, nebili se ta dva zavoja mogla zamijeniti jednim, sa nješto većim polumjerom zaokruženja. U protivnom slučaju, koji obično nastupa uslijed pomanjkanja prostora, ne preostaje ino, nego li se zadovoljiti sa konstrukcijom dvaju zaokruženja. Prelazi li pravac u kružnicu ili obratno, udesi se taj prelaz tako, da je polagan, što se postigne, ako se između kružnice i pravca umetne prelazna krivulja, koja odgovara kubičnoj paraboli. Prelaznu je krivulju počeo prvi rabiti William Froude oko četrdesetih godina prošloga stoljeća, dočim je prije nje bila u uporabi sinusna krivulja, izumljena god. 1828. po Gravatu. Ova potonja upotrebljavala se je na čitava duljinu zaokruženja, tako, da je ona potpuno zamijenila kružnicu. Jednačba prelazne krivulje glasi: ."=.. <´> Kod toga su v i X ordinate i apscise krivulje, dočim je C konstanta, koja je u prvom redu ovisna o brzini vožnje, te se proračunava po formuli; Pri tom označuje 5 širinu raztećine u metrima, v brzinu / vožnje po sekundi i metru, -~ razmjer pada vanjske tračnice prema nutarnjoj, i konačno g akceleraciju teže g =9.81. Duljina prelazne krivulje određuje se po formuli : L = f ....... . (3.) ;, Prelazna se krivulja također najlaglje izkoljčuje pomoću tablica od Sarrazina i Oberbecka, ordinatama iz tangente. |