DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 26 <-- 26 --> PDF |
- 220 - UsHjed toga pako, što klizanje djeluje na 1«5tače kao zavor (Bremse) i kroz to vožnju na zavojima usporuje, bit će vožnja na zavojima tim laglja, čim je manji razmak rastečine. Samo se po sebi razumije, da je to trenje ili sklizanje kotača na potezima uspona pruge mnogo veće, nego li n ravnici. Iz gornjeg razmatranja proizlazi, da moramo, obzirom na štednju kolajućeg materijala i tračnica, kao što i obzirom na štednju kod pogona šumskih željeznica, upotrebu malenih polumjera zaokruženja po mogućnosti izbjegavati. Minimalni promjer od 20 m. je dopustiv samo kod najsavjesnije gradnje, dvostruko jakih naprava, kao što i velikog opreza prigodom vožnje. U ostalom je trošak oko uzdržavanja ovakovih pruga znatno veći, pa se stoga preporučuje konstrukcija zavoja sa većim polumjerom, sve da će i troškovi investicije biti nješto veći. Samo u slučaju, kada se nebi moglo na nikakov način izvesti zaokruženje sa polumjerom iznad dopustive granice, moglo bi se jeste upotrijebiti zaokruženje sa polumjerom ne manjim i to: kod širine raztečine od 750 mm od 35 m. n » „600 mm „ 25 m. „ „ „ „ 500 mm „ 20 m. Takav slučaj može nastupiti uslijed pomanjkanja prostora (n. p. na cesti), ili pako uslijed koje velike terenske zaprijeke. Između dva zavoja suprotnog smjera mora ležati kod normalno tračnih željeznica ravna pruga barem 200 m. duga, dočim kod Šumskih uskotračnih željeznica imade ta ravna pruga biti barem tako duga, da jedna kola mogu stajati u ravnom pravcu između oba zavoja. Prema tome taj ravni pravac može imati duljim» samo od 2—4 metra. Svakako je najbolje, da se taj ravni dio pruge po mogućnosti izvede nješto dulji. |