DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— ~2. ~
: Možemo jošte pripomenuti, da je osobito korisno djelovanje
šuma u podvodnim ravnicama. Sume podržavaju tamo,
uslijed većeg ishlapljenja razinu podzemne vode dosta nisko
tako, da je tlo, dok su šume tamo, dosta suho. Čim se šume
na takovim mjestima posjeku, izbije podzemna voda na površinu
tla, nastaju močvare, koje šire vlažni zrak po cijelom
kraju, te su leglo svakojakih bolesti, a tim nepovoljno djeluju
na klimu cijeloga kraja.
Tim završujem moje predavanje. Predoçio sam u prvom
dijelu, zašto na velikim površinama kontinenata i na glavicama
brijegova nema šuma, a u drugom dijelu, u koliko šume
djeluju na klimu stanovitog kraja. Ako i nisam mogao pripisati
šumama veliki upliv na klimu, naročito na temperaturu
zraka i na množinu oborina, nisam jamačno tim umanjio
veliku važnost šuma za gospodarstvo cijelih krajeva. One
čuvaju plodno tlo na brijegovima, ne puste da se voda od
kiša i snijega naglo spušta u doline i poplave ih, čuvaju
da vlaga iz tla naglo ne ishlapi kao na otvorenom polju,
nego ta voda u šumama polahko prodire u tlo, napaja izvore
i potoke, a tim blagotvorno djeluje na cijeli kraj. Čim
jedna zemlja ima manje šuma, tim manje ima i vrela i potoka,
a tim je i siromašnija. Njegujmo i čuvajmo zato naše
šume, naročito u ovo ratno vrijeme, kad se od njih u financijalnom
pogledu mnogo očekuje. One zapravo i nisu naše,
nego su imetak domovine, koja nam to svoje blago daje
tek da ga uživamo, a ne da ga potrošimo.


O podizanju i proširenju tračnica na zavojima
stabilnih šumskih željeznica.


Napisao ing. Le vin Heisinger, nadšumar L. O. Gj


Poznata je činjenica, da se kod koturajučih kola, kaja
prelaze iz ravne pruge u krivulju, pojavljuju u gibanju neke
nepravilnosti. Te nepravilnosti prouzrokuje ponajprije uz




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 218 —


trajnost kola, da ostanu u istom smjeru, zatim centrifugalna
sila, koja nastaje, ako se kola koturaju u kružnici.
Da se te nepravilnosti otstrane, moramo kod polaganja
tračnica u krivuljama izvesti slijedeće udesbe :


A. Zavoj tračnica mora odgovarati pravilnoj kružnici;
B. Vanjska tračnica se povisi ;
C. Raztečina tračnica se proširi.
Pošto su djela nekih autora, koji se bave izgradnjom
šumskih željeznica, u tom predmetu odviše nepotpuna, manjkava
a i pogriješna, prinukan sam, da te manjke nadopunim,
odnosno ispravim, na temelju iskustva stečenog prigodom
trasiranja i izgradnje uskotračnih šumskih željeznica tečajem
moje prakse.
Samo se po sebi razumije, da se priručna djela, koja
pišu o izgradnji normalnotračnih željeznica ne mogu rabiti
za gradnju šumskih željeznica i to poglavito poradi veće
širine rastecine, veće brzine vožnje, prema tome i većim
dopustivim polumjerom zaokruženja, većim razmakom osovina,
kao što i većom* širinom nutarnjeg oboda kotača
(Laufkranz).
Osim toga je svrha glavnih željeznica posve druga,
nego li je ona šumskih željeznica.
Prema tome je uporaba podataka, koji služe kod izgradnje
glavnih željeznica, t. j . onih sa raztečinom od 1 ´435 m.
posve izključena.
Šumske željeznice grade se sa širinom raztečine od
750, 600 i 500 mm.


A. Izvedba zaokruženja.
Kružnica na zavojima šumskih željeznica mora se točno
iskolčiti pomoću tangente ili sekante. Najbolje je kod toga
iskolčiti kružnicu ordinatama iz tangente, pomoću tablica od
Sarrazina i Oberbecka.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 219 -
. Polumjer * zaokruženja ovisi u prvom1 : redu " o; farizmi
vožnje,
te nesmije kod šumskih željeznica biti manfr i´-tô^
kod širine raztečine od 750 % od 40 ih. ". *
;
h „ „ 600´% „ 30 m:´-""
„ 500 "V, „ 25 m.


Općenito
uzeto ovisi polumjer šumskih željeznica od:


a) duljine najduljih trupaca, koji će se željeznicom
otpremati, ´ ´´ ´" **
b) širine rastečine,
c) opterećenja,
d) pada u zavojima. \. >: ; v"
Najmanji promjer zavoja mora biti svakako veći, nego


li je duljina najduljeg stabla, koje će se transportirati, vs razloga,
da se isto u opće željeznicom odpremiti dade. Međutim
dolaze kod toga jošte i druge okolnosti u obžtf.
Težina tereta napreže kod zavoja željeznica peleše kotača
(Flanschen, Spurkranze) na taj način, da ih uslijed centrifugalne
sile pritiskuje postrance na vanjsku tračnicu, kao
sila na posmik, te nastoji iste iz kruga potisnuti. Ta šila
na posmik je tim veća, čim je manji radij i čim je veća
brzina kolajućih kola. Nadalje je ona tim veća, čim je veći
teret, odnosno opterećenje željezničkih kola. Poradi toga mora
biti polumjer kružnica na zavojima tim veći, čim je veći
teret i brzina. Prema tome nastaje potreba uporabe po mogućnosti
čim većih promjera na zavojima željeznica u opće.


Kod većine šumskih željeznica spojene su osovine
čvrsto sa kotačima. Osim toga je duljina vanjske tračnice
na zavojima dulja od one nutarnje; uslijed toga se kotači
na zavojima ne okreću, već skližu. Čim je manji polumjer
zaokruženja, tim je veća razlika u duljini između vanjske ,i
nutarnje tračnice, a prema tome povećaje se i klizanje kotača.


Pošto se razlika u duljini između vanjske i nutarnje
tračnice širinom rastečina sama po sebi povećaje ili umanjuje,
to je i širina rastečine od upliva na klizanje kotača.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 26     <-- 26 -->        PDF

- 220 -


UsHjed toga pako, što klizanje djeluje na 1«5tače kao zavor
(Bremse) i kroz to vožnju na zavojima usporuje, bit će vožnja
na zavojima tim laglja, čim je manji razmak rastečine.


Samo se po sebi razumije, da je to trenje ili sklizanje
kotača na potezima uspona pruge mnogo veće, nego li n
ravnici.


Iz gornjeg razmatranja proizlazi, da moramo, obzirom
na štednju kolajućeg materijala i tračnica, kao što i obzirom
na štednju kod pogona šumskih željeznica, upotrebu malenih
polumjera zaokruženja po mogućnosti izbjegavati.


Minimalni promjer od 20 m. je dopustiv samo kod
najsavjesnije gradnje, dvostruko jakih naprava, kao što i
velikog opreza prigodom vožnje. U ostalom je trošak oko
uzdržavanja ovakovih pruga znatno veći, pa se stoga preporučuje
konstrukcija zavoja sa većim polumjerom, sve da
će i troškovi investicije biti nješto veći.


Samo u slučaju, kada se nebi moglo na nikakov način
izvesti zaokruženje sa polumjerom iznad dopustive granice,
moglo bi se jeste upotrijebiti zaokruženje sa polumjerom
ne manjim i to:


kod širine raztečine od 750 mm od 35 m.


n » „600 mm „ 25 m.


„ „ „ „ 500 mm „ 20 m.


Takav slučaj može nastupiti uslijed pomanjkanja prostora
(n. p. na cesti), ili pako uslijed koje velike terenske
zaprijeke.


Između dva zavoja suprotnog smjera mora ležati kod
normalno tračnih željeznica ravna pruga barem 200 m. duga,
dočim kod Šumskih uskotračnih željeznica imade ta ravna
pruga biti barem tako duga, da jedna kola mogu stajati u
ravnom pravcu između oba zavoja. Prema tome taj ravni
pravac može imati duljim» samo od 2—4 metra. Svakako
je najbolje, da se taj ravni dio pruge po mogućnosti izvede
nješto dulji.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 27     <-- 27 -->        PDF

- 221
Prigodom trasiranja treba na to pripaziti, da po mogućnosti
izbjegnemo konstrukciji dvaju zavoja istoga smjera,
sa malim međuprostorom ravne pruge, već treba u svakom
konkretnom siučaju pokušati, nebili se ta dva zavoja mogla
zamijeniti jednim, sa nješto većim polumjerom zaokruženja.
U protivnom slučaju, koji obično nastupa uslijed pomanjkanja
prostora, ne preostaje ino, nego li se zadovoljiti sa
konstrukcijom dvaju zaokruženja.


Prelazi li pravac u kružnicu ili obratno, udesi se taj
prelaz tako, da je polagan, što se postigne, ako se između
kružnice i pravca umetne prelazna krivulja, koja odgovara
kubičnoj paraboli.


Prelaznu je krivulju počeo prvi rabiti William Froude
oko četrdesetih godina prošloga stoljeća, dočim je prije nje
bila u uporabi sinusna krivulja, izumljena god. 1828. po
Gravatu. Ova potonja upotrebljavala se je na čitava duljinu
zaokruženja, tako, da je ona potpuno zamijenila kružnicu.


Jednačba prelazne krivulje glasi:


."=.. <´>


Kod toga su v i X ordinate i apscise krivulje, dočim
je C konstanta, koja je u prvom redu ovisna o brzini vožnje,
te se proračunava po formuli;


Pri tom označuje 5 širinu raztećine u metrima, v brzinu


/


vožnje po sekundi i metru, -~ razmjer pada vanjske tračnice
prema nutarnjoj, i konačno g akceleraciju teže g =9.81.
Duljina prelazne krivulje određuje se po formuli :


L = f ....... . (3.) ;,
Prelazna se krivulja također najlaglje izkoljčuje pomoću
tablica od Sarrazina i Oberbecka, ordinatama iz tangente.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 28     <-- 28 -->        PDF

- 222


-: Kod- izgradnje šumskih željeznica sa raztečinom od 600
i 500 mm., ne rabi se nikada prelazna krivulja, već se prelaz
između pravca i zaokruženja, odnosno pravca i proširenja


(tračnica izravna polakim prelazom od oka. Jedino kod šumskih
željeznica sa raztečinom od 750 mm. dolazi u obzir
uporaba prelazne krivulje, i to samo onda, ako bi se pojavile
kakove možebitne neurednosti kod vožnje. Prema tome
se izvedenje prelazne krivulje kod šumskih željeznica obavlja
uvijek naknadno. ;


Kod uskotračnih željeznica sa širinom raztečine od
?750´V može se uzeti za konstantu C i to:
kod brzine vožnje od v = 20 kim. po uri C= 1500


„ <´ i y ´. „ .,1´. V W ID „ .. „ C — »DU


U koliko sam bio zaposlen izgradnjom uskotračnih željeznica,
nisam bio nikada primoran, da upotrebim konstrukcijua
prelazne krivulje. -.


Time bi svršio o izkoljčehju zavoja kod šumskih željeznica,
u koliko je to od´ potrebe znati prigodom gradnje.
B. Podizanje vanjske tračnice.
´- Kada se kote giblju u krugu, nastoje, da se pomiču naprijed;
u ravnom pravcu, te da iz tračnica izkoče. Da se to
nastojanje spriječi, povisi se vanjska kolotečina. Ta sila, koja
nastoji kola sa tračnica prevrnuti, nastaje iz triju uzroka i
to radi :
, a) centrifugalne sile,
b) paralelnosti osovina, jer nisu položene prema središtu
zaokruženja,
c) klizanja kotača.
Uslijed povišenja vanjske tračnice, dolaze kola iz horizontalnog
položaja na kosu ravninu, težište se kola pomakne
na nutarnju stranu kruga, čime se pojavi horizontalna komponenta,
koja drži horizontalno djelujućoj centrifugalnoj sili
ravnotežje. - ! ;




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 223 —


Povišenje vanjske tračnice mora postepeno, blago rasti,
jer bi inače kola pri vožnji iz zavoja po vitoperoj plohi
tračnice, uslijed momentanog odterećenja vanjskog (vodećeg)
prednjeg kotača, izkočila iz tračnica.


Duljina tog prelaza ne smije biti kod šumskih željeznica
manja, nego li je 100 struko uzvišenje tračnice, dakle
1 > 100 h (vidi sliku 1.)


Kod normalno tračnih željeznica mora se polovica uzvišenja
nalaziti jošte na ravnom pravcu, dočim se druga polovica
ima nalaziti na prelaznoj krivulji, tako, da je na početku
prave kružnice polučeno već uzvišenje do svoje
potpune visine. (Prema „Technische Vereinbarungen´* u
Njemačkoj.)


Ovo sam samo mimogredce spomenuo, jer su nekoji
pisci glede toga drugog mijenja, tako primjerice prof. Hlavinka
u svojim škriptima iz gradnje željeznica navada: „Povišenje
vanjske tračnice raste na početku, a pada na svršetku
kružnice polagano, i to ili u prelaznoj krivulji ili već
u ispravnoj pruzi prije početka tako, da polovica cijeloga
izvišenja dostignuta već na početku kružnice."


Držim, da će ona prva predpostavka bolje svrsi odgovarati
od ove potonje s razloga, što su kola već na početku
kružnice bolje nagnuta, uslijed čega se pojavlja jača
centripetalna sila, koja centrifugalnoj sili drži ravnotežje.


Pošto kod šumskih željeznica ne dolazi u obzir konstrukcija
prelazne krivulje gotovo nikada, ili barem vrlo
rijedko, imade prelazni pad uzvišenja ležati na svoju cijelu
duljinu na ravnom pravcu, ispred kružnice.


Prema tome se kod šumskih željeznica na početku
kružnice konstruira uzvišenje vanjske tračnice sa svojom
cijelom visinom, dočim se na početku i kraju kruga načini
slabi prelaz, kako nam to prikazuje slika broj 1.


Pokaže li se nužda izvedenja prelaznih krivulja i kod
šumskih željeznica, to se polovica prelaza izvede u ravnom
pravcu, a druga polovica pako u prelaznoj krivulji, tako,




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 30     <-- 30 -->        PDF

^24 —


A » utrnetye rt tt/jOe 1#./..*


4. |. na početku kruga polučeno već potpuno uzvišenje.
Duljina tih prelaza imade kod toga odgovarati dvostruko
duljini prelazne krivulje.


Nalazi li se kod dvaju zavoja suprotnog smjera, između
početnih točaka prelaznog pada, malen međuprostor, to je
probitačno te prelaze modificirati na taj način, da neposredno
jedan u drugi prelazi.


Umetati kratki ravni potez između dva zavoja istoga
smjera moramo po mogućnosti izbjegavati, već je kod toga
bolje, da se iz dvaju zavoda načini jedan, sa nješto većim
polumjerom zaokruženja. Ne uspije li nam spojiti ta dva
zavoja u jedan, ostavlja se kod šumskih željeznica i na dotičnom
ravnom potezu uzvišenje vanjske tračnice. Razumije
se, da se tu radi o duljinama tek od nekoliko metara.


Prigodom trasiranja šumskih željeznica moramo imati
uvijek na umu, da ostavimo kod izkolčenja kružnica, koje
su u neposrednoj blizini, dovoljno mjesta za izvedenje prelaznog
pada, kod uzdignuća vanjske tračnice.


Uzvišenje vanjske tračnice može se kod šumskih željeznia
izpustiti i to:
Kod širine raztečine od 750 mm. i polumjerom većim od 800 m.


„ „ „ 600 „ „ „ „ 500m.
„500 „ „ „ „ 300m.
Uzvišenje imade biti uvijek tako udešeno, da odgovara
najvećoj brzini vožnje, koja je na dotičnoj pruzi običajna.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 31     <-- 31 -->        PDF

-225
Tečajem moje prakse rabio sam uvijek kod izvedenja
uzdignuća vanjske tračnice formulu, koju sam našao u knjizi
„Handbuch des Forstlichen Wege-und Eisenbahnbaues"
od Dotzel-Liziusa i moram reći, da sam s njome polučio
uvijek dobre resultate.


;


W. v
Ta formula glasi:


g-r


Kod toga označuje W širinu raztečine u metrima, v
brzinu vožnje po metru i sekundi, g akceleraciju zemaljske
teže g = 9-81, \ r polumjer zaokruženja u metrima. Sam
autor propisuje, da to uzvišenje nesmije u nijednom slučaju
prekoračiti dopustivu granicu od 60 mm. Kod malih zavoja
zaokruženja daje nam ta formula ipak. nješto prevelike
resultate, te sam ju modificirao kako slijedi:


W.v2


Kod širine rastečine od 750 mm. h — -y 50 (4)


, W.v2


600 35 (5)


gr
W.v3


500 30 "V (6)


gr


Prema gornjim formulama sastavio sam dolnje skrižaljke,
iz kojih se može visina uzdignuća vanjske tračnice neposredno
kod gradnje izvaditi.


Uzvišenje h, kod širine raztečine od 750 mm.


i. i i _ .
.. i; _^ J ´..J.´.! __A!.´_j ´. .-´1.... i-
H o p s k
u m


800 2


700 3


W. v2
600 3


h 50


500 4


g-r


400 5


300 6


250 8 Kod brzine vožnje od 18 klmi po uri


200 9


150 12 ili pako 5 metara po sekundi.


100 19


80 23


60 32


40 47


30 50 > 50<% ..




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 32     <-- 32 -->        PDF

—* 226


Uzvišenje h, kod širine rastečine od 600 mm.


h


Opaska


a m u .™


600


500 i.´ W. V3


400


3


300 . = .... <»*/.


4


250


5


200


150 6 Kod brzine vožnje od 15 kim. po uri
100 17
0 ili pako 4*17 metara po sekundi


80


13


60


18


40


27


30 < 35 m/m


35


25 S 35 "»/„,


35 ,


Uzvišenje ., kod širine rastečine od 500 mm.
R .


Opaska


u m u*%


500 1
400 1


300 2 == TL .. m/m
250 2


h <


g. r 200
3
150 4
100 6


80


60
7 Kod brzine vožnje od 12 kim. po uri


9


40


30
14 ili pako 333 metra po sekundi


19
25 23
20 28


Cijelovitosti radi spomenuti ću jedan slučaj, gdje sam
na ravnom pravcu od p. p 200 metara duljine, upotrijebio
slabo uzvišenje od 5 ´%. visine, i to kod uzkotračne željeznice,
koju sam nedavno izgradio. Na to me je ponukao
oprez i odgovornost kao voditelja gradnje željeznice,
jer je na spomenutom potezu pruga uskotracne željeznice
od 600 mm. rastečine bila izgrađena, poradi pomanjkanja
prostora, tik uz potok, sa popriječnom dubinom od
2—3 metra. Kako na novosagrađenoj pruzi redovito uslijede
slegnuća u nasipima, postoji lahko mogućnost, da kola
iskoče iz tračnica. Da predusretnem, kako nebi kola, kada bi




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 33     <-- 33 -->        PDF

-m


možebit iskočila iz tračnica, pala u potok, več na protivnu
stranu, u ovom slučaju na cestu, uzvisio sam tračnicu kraj
potoka. To neznatno uzvišenje u ravnom pravcu nije niti
najmanje smetalo kod vožnje a nisu niti kola sve do dana
današnjega iskočila na tom potezu iz tračnica. To uzvišenje
mislim na toj pruzi sigurnosti radi pridržati trajno, jer teren
sastoji iz puzotina.


Uzvišenje tračnice može se izvesti, da se vanjska kolotečina
posvema digne, ili da se nutarnja tračnica posvema
spusti1 ili pako, da se vanjska tračnica za polovicu uzvišenja
digne, a nutarnja pako za polovicu uzvišenja spusti.
Ovaj bi posljednji način bio sa teoretskog gledišta najispravniji,
jer se težište kola ne diže, a pad je .kod vožnje
za polovicu manji nego li kod drugih načina izvedenja. Međutim
se u praksi rabe redovito druge dvije metode i to
zato, jer se laglje izvedu i jer i kod toga barem jedna
tračnica odgovara kotama uzdužnog prosjeka trase, što
olahkoćuje nadzor i reguliranje pruge. Ja sam prigodom
gradnja uzkotračnjh željeznica redovito dao dići vanjsku
tračnicu, dočim sam nutarnju pustio kod svoje visine.


Za odmjeru povišenja vanjske tračnice služi letva sa
libejorn, proviđena na jednom kraju sa vertikalnim, na milimetre
razdijeljenim krakom.


C. O proširenju rastečine.´
Poradi centrifugalne sile taru se u zavojima kolobari
kotača na tračnici, uslijed čega nastaje gubitak vozne snage
i brzine. Da se ovo trenje prepriječi, i da željeznička kola,
usprkos nepomičnosti svojih osovina, uzmognu prolaziti
kroz zavoje jačeg zaokruženja, proširi se (u kružnicama
razmak rastečine.
Gore navedeno trenje kotača može se tumačiti na slijedeći
način;
Vanjska tračnica stanovitoga zaokruženja je dulja od
one nutarnje i to u razmjeru




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 228 —


polumjer 4- širina raztečine: polumjeru;


Kada nutarnje kolo u stanovitom krugu po nutarnjoj
tračnici kola, mora se vanjsko kolo, predpostavljajući da su
oba kotača istog polumjera, gibati uz trenje na duljinu,
koja je jednaka razlici u duljini obih tračnica. Tim se stvara
novi otpor protiv kolanja vanjskog kotača svakog para osovina
prema naprijed, koji nastoji prednji dio kola pomaknut»
iz tračnica u smjeru prema vani. Da se izravna nejednaka
duljina tračnica, skošeni su vanjski kolobari kotača (Laufkrânze),
uslijed česa je vanjski kotač prisiljen, da kola na
jednom kraju oboda kolobara, čiji je polumjer veći od onoga
dijela kolobara (drugog ruba), kojim kola nutarnji kotač.


Kod šumskih željeznica sa skošeni nutarnji kolobari
kotača (Laufkranze) u omjeru 1 :4.


Općenito uzeto može se kazati, da se uslijed proširenja
udalje tračnice od kolobara kotača, a proširenje rastečine
dopušta osin» toga, da kotači spuze svojim kosim obodom
na nutarnju tračnicu, dočim se na vanjskoj dignu, čim se
jedan dio centrifugalne sile također uništuje.


Preveliko proširenje tračnica prouzrokuje nemirno kolanje
željezničkih kola, prebrzo iztrošenje nutarnjih kolobara
kotača (peleša, Spurkrânze) i konačno preveliko istrošenje
tračnica.


Pošto nam pri vožnji u zavojima nutarnji rub vanjske
tračnice preuzimlje vodeću ulogu nutarnjih rubova kotača
(Spurkrânze), to se ista ostavlja na svom mjestu, dočim se
nulafnja tračnica pomakne prema središtu kružnice, kako
nam to predočuje slika broj 1.


Prelaz između proširenja i normalne rastečine pruge
leži uvijek u prelaznoj krivulji. Na početku kružnice imade
proširenje postignuti već svoju potpunu širinu.


Pošto kod šumskih željeznica ne dolazi konstrukcija


prelazne krivulje gotovo nikada u obzir (ili ako dolazi leži


prelâz u prelaznoj krivulji), to se na početku kružnice, pa




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 35     <-- 35 -->        PDF

- 229 —
sve do kiaja, izvede proširenje sa svojom cijelom širinom,
dočim se prelaz između normalne pruge i proširenja izvađa
postepeno od oka.


Kod gradnje se izvađa proširenje mjerom za razmak
tračnica (Spurlehre\ na kojoj je jedan kraj pomičan i na
milimetre razdijeljen.


Proširenje tračnica se može kod šumskih željeznica
ispustiti i to:
Kod rastečine od 750 mm. i polumjera ne manjeg od 200 m.


„ 600 , „ „ „ „ 150 m.
. 500 „ „ „ „ „ 100 m.
Za izvedenje tog proširenja, služe nam dijelom empiričke
formule, a dijelom pako prometni propisi za uskotračne željeznice,
koji su u raznim državama razni. Evo nekih formula:


1.
Nedavno sam kod gradnje uskotračne željeznice sa raztečinom
od 600 mm. u mjestu Jagnjedovac, kotar Koprivnica,
upotrebio za proširenje tračnica Fôrsterovu formulu (vidi
Dotzel-Licius „Handbuch des forstlichen Wege und Eisenbahnbaus"
strana 278), koja glasi :


{1O0O-.)


e


~ 1000 ´f


Kod toga nam označuje r polumjer zaokruženja, a /
pokusom ustanovljeni kojeficijenat, koji je po Fôrsteru jednak
0´026. Svakako bi bio bolje učinio, da tu formulu nisam u
opće rabio, jer su željeznička kola prigodom pokusne vožnje
iskočila iz tračnica, tako, da sam bio primoran na 11 mjesta
nutarnje tračnice zavoja izvaditi i ponovno ih na međutim
rektificiranu širinu pribijati. Kao uzrok iskoku kola iz tračnica
je ustanovljeno preveliko proširenje rastečine tračnica.
Osim toga mogla se je prigodom pokusne vožnje desiti i
nesreća, i to tirh više, jer je pruga mjestimice izvedena sa
padom preko 60%0. Prema tome je ta formula za upotrebu
kod gradnja šumskih željeznica neispravna, jer nani daje




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 36     <-- 36 -->        PDF

~- 230 —


prevelike rezultate proširenja. Jednako je ista neuporabiva i
kod rudarsko-industrijalnih uskotračnih željeznica, jer ove
imaju više puta jošte manji razmak između osovina kola,
negoli šumske željeznice.


Glavna pogreška leži kod te formule u tome, što ne dolazi
nigdje u račun širina rastečine pruge, i razmak osovine kola.


Ova potonja okolnost nebi međutim pri tom došla u
tolikoj mjeri u obzir, kao ona prva. Forster ne pravi kod
toga razlike, dali rastečina šumske željeznice iznosi 1 0 metar
ili 50 centimetara* Neispravnost Fôrsterove formule nastojati
ću prikazati na slijedeći način :


Prije svega moram istaknuti, da se kotači šumskih željeznica
proizvađaju u slijedećim omjerima:


promjer kotača 260 350 mm,


širina vanjskog kolobara (Laufkranz) 35—50 mm,


visina nutarnjeg kolobara (Spurkranz) 20—25 mm,


udaljenost osovina jedna od druge 400—1000 mm.


Nadalje moram istaknuti i tu okolnost, da li su tračnice
iz novog ili pako starog, već rabljenog materijala. Kod
potonjeg nastupa slučaj, da su tračnice trganjem sa podvlaka
svinute i neravne tako, da kod ponovnog rabljenja
imaju doduše na podvlači gdje ih drže čavli svoju određenu
širinu rastečine, nu tim više nastaju razlike, (koje su jošte
dopustive sa + 10 ili 3 m!m) u rastečini u opće, a prema
tome i na zavojima.


Samo se po sebi razumije, da se rabljene tračnice prije
upotrebe izravnaju, nu to izravnanje imade i svojih granica,
jer se ipak u tolikoj ´ mjeri ne mogu izravnati, kao da bi
bile nove.


Međutim isti slučaj promjene raztečine nastupa i kod
uporabe novih tračnica i to iza nekog vremena, od kako je
pruga predana prometu. Te razlike u širini rastečine nastaju
uslijed prometa, odnosno pogona na pruzi.


Uzmimo, da se za rastečinu od 600 mm. za polumjer zaokruženja
od 40 m. i širinu vanjskog oboda kotača (Laufkranz)




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 231 od
35 m!m imade proračunati proširenje po Forsteru (f ~ 0 026).


Pri tom je dakle:


J1000 r) 1000-40 ...,._9-.,


e~ 1000 f 7 1000 0 026-25 U


Ako tom proširenju pribrojimo + 10m/m razlike u raztečini,
što ju doprinaša promet ili pako uporaba starog materijala,
dolazimo do zaključka:


1. Da je vožnja kod uporabe starih tračnica nemoguća,
jer je širina vanjskog kolobara (Laufkranz) kotača od 35 "7™
jednaka mjestimičnom proširenju pruge od 25+10 = 35 "7m,
te kola moraju uslijed toga sići sa tračnica.
2. Da je vožnja kod uporabe novih tračnica moguća
tek neko vrijeme iza izvedenja pruge, dakle tako dugo, dok
ne nastupi pozitivna, razlika u širini raztecine, koju donosi
promet. Prema tome bi opet nastupio slučaj, da bi mjestimično
proširenje tračnica na zavojima iznosilo 25+10=35m/m,
dakle bi to proširenje bilo opet jednako širini vanjskog kolobara
kotača. Drugim riječima mogli bi se izraziti, da je
vožnja u tom slučaju samo teorečki moguća.
Kod uporabe vanjskih kolobara kotača sa širinom od
40 "7m, bila bi doduše vožnja kod tračnica iz novog ili pako
starog materijala moguća, jer bi nam jošte preostala širina
od 40— (25 + 10) = 5 mim za kolanje kotača, nu uslijed
premale površine doticaja tračnice i kotača nastalo bi jako
trošenje materijala, koje bi pogon željeznice u osjetljivoj
mjeri poskupio.


Iz svega toga proizlazi, da se uporaba Fôrsterove formule
kod proširenja tračnica na zavojima šumskih željeznica
imade napustiti.


II.
Točno teoretski dalo bi se proširenje tračnica na zavojima
šumskih željeznica ustanoviti po formuli:
/. b


e = W ___


Radi lagljeg računa stavlja se b = ]J2. r. t




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 232 —


Pri tom nam označuje:
/ razmak osovina željezničkih kola u metrima,
r vanjski polumjer kotača do peleša (Spurkranz),
t najveću visinu nutarnjeg kolobara kotača ili peleša


(Spurkranz) u met.,
R polumjer zaokruženja u metrima.
Ta formula nam daje za svaki pojedini slučaj točne i


pouzdane rezultate. Međutim se ona poradi dugotrajnog računa
u praksi vrlo rijetko rabi. Dapače se i kod izvedenja
proširenja normalnotračnih željeznica rabe empiričke formule.
III.


U susjednoj Ugarskoj opstoje propisi glede izvedenja
proširenja tračnica kod zavoja uskotračnih željeznic_a. Prema
tim propisima iznaša proširenje pruge sa rastečinom od
750—1000 mm. i polumjerom od


R = 200 m 21 mm.
R = 100 m 23 mm.
R = 50 m 25 mm.
R = 20 m. . . . . 25 mm.


Kod širine rastečine pruge od 400 600 mm. određuju
ti propisi, da se u svakom slučaju, bez obzira na polumjer
zaokruženja, izvede proširenje rastečine sa širinom od 15 mm.


Ti nam podac´i pružaju mnogo bolje rezultata od Forsterove
formule, samo šteta, što su osnovani na odviše općenitoj
podlozi. Uslijed toga nam daju, obzirom na širinu rastečine
i polumjer zaokruženja, manje više popriječne rezultate.


IV.
Najzgodniju .empiričku formulu, koja određuje širinu
proširenja tračnica na zavojima uzkotračnih željeznica našao
sam u kaledaru „Kalender fur Strassen- Wasserbau und Cultur-
Ingenieure." od Rheinharda. Ta je formula vrlo zgodna poradi
svoje jednostavnosti i brzine proračunavanje konačnih
rezultata. Prema rečenoj formuli iznosi proširenje i to :


Kod raztečine
od 750 mm e = 140 : f R < 20 m/m,
„ „ 600 „ e - 100: (ft? < 18m/m.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 39     <-- 39 -->        PDF

/


— 233 —


Međutim se ne može ipak ta formula u tom obliku
primjeniti na čisto šumske željeznice s razloga, jer je maximum
proširenja ipak nješto previsoko ustanovljen. Taj
maximum proširenja odgovara više ostalim vrstima uskotračnih
željeznica, sa većim razmakom osovina, drugom
konstrukcijom željezničkih kola, te konačno sasma drugom
svrhom prometa.


Kod kola, koja stoje obično u uporabi kod šumskih
željeznica, nije razmak osovina veći od 550—860 mm.
Prema tomu sam gornju formulu, obzirom na maximum
proširenja modificirao, kao što i nadopunio obzirom na
širinu rastečine od 500, kako slijedi:
Kod širine rastečine od 750 mm. e =-= 140 : | R

** „ „ ,, 600 „ e = 100 : j R< 15 m/m (8.)


, . ,500 „ e = 60 : \rR

Na ovaj način modificirane formule daju nam kod
šumskih željeznica najbolje i najpouzdanije rezultate.


Subsumirajući sve do sada rečeno, moram naglasiti,
da je shodno proširenje tračnica na zavojima šumskih željeznica
od velike važnosti, obzirom na trošenje tračnica
i kolajućeg materijala, kao što i na sigurnost prigodom vožnje.


Prema formulama 7, 8 i 9 izračunao sam nazočne tablice,
iz kojih se može proširenje e neposredno bez računa na licu
mjesta izvaditi.


Proširenje e za širinu zastečine od 750 mim


_.. .....1||.


/


R e


u m U %n Opaska


200 10
150 11
125 13
100 14


e=140:f# < 18 "7m


90 15


80 16


70 17


60 18 i


50 18


40 18 [ .... 18m/m
30 18 )







ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 234 —


Proširenje e za širinu rastečine od 600 m\m .
R e


Opazka /


u >.


11 .


u m.


150 8


125 9


100 10


90 11 e=100:|/# < 15m/m


80 11
70 12
60 13
50 14
40 15
30 15


} .... 15m/m


25 15


Proširenje e za širinu rastečine od 500 mU-
R e


Opazka


u m. u "%,


100 6
90 6
80 7
70 7 *
60


50
8
8 e -60: ]JR< 12 "7 m


40 9


30 . 11
, 25 12
| .... 12 "7m.


20 12


Kod uskotračnih šumskih željeznica sa razmakom osovina
(željezničkih kola) od 400 450 mm, te širinom rastečine
od 500 mm., može se kod ručnog ili pako konjskog pogona
proširenje tračnica zanemariti, t. j . posve ispustiti.


*
* *


Potpunosti radi moram spomenuti način, na koji sam
kod gradnja izveo podizanje vanjske tračnice. Pri tom sam
upotrijebio slijedeći postupak: Na čitavu duljinu pruge sam
dao tračnice ispod podvlaka podbiti sa šljunkom (podkrampati),
tako, da su iste dobile svoju određenu visinu, odnosno
bolje rekuć, dao sam dignuti tračnice tako, da im je visina
odgovarala kotama uzdužnog prosjeka. Taj se posao obavlja
trnokopima, koji su posebno za tu radnju priređeni.


Nakon toga sam dao polahko podbijati vanjsku tračnicu
(pomoću već prije opisane letve sa libelom) tako dugo,


i




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— 235 —


dok nije postignuto propisno uzvišenje. Kod toga treba osobito
pazljivo postupati, da se tračnica ne digne previsoko,
jer je vrlo mučno podbitu tračnicu spustiti niže. Taj je
posao osim toga uvijek skopčan velikim gubitkom vremena.


Na zavojima upotrijebljuju se kraće tračnice, koje već
tako dolaze iz tvornice. Jedino se kod uporabe starog materijala
mogu iste, ako su preduge, skratiti. To je posao,
koji može obaviti svaki kovač. Ja sam dao dapače tračnice


., iz bessemerovog čelika na licu mjesta hladnim putem, t. j .
upotrebom dlijeta i bata presjeći. Taj je slučaj nastupiouslijed
pomanjkanja poljske kovačnice. Inače se taj postupak
nikada ne rabi, poradi prevelikog gubitka vremena.


Kod upotrebe velikih promjera zaokruženja ne dolazi
u obzir duljina tračnice.


Nakon što je već šumska željeznica predana prometu
preporučuje se, da se barem svaki mjesec dana širina rastečine
na svakom profilu kontrolira. Eventualno pronađeni
manjci imadu se kod, toga u pravilu odmah otstraniti.


Kod šumskih željeznica (i drugih) ne ostaje pruga nikad
na miru, već se uslijed udaraca polako, ali sigurno uvijek
mijenja. To donaša sa sobom promet, odnosno pogon
pruge. Ako bi se u tom pogledu učinio propust u ravnom
pravcu pruge, nebi imalo ozbiljnih poslijedica, sve kada
bi i uslijed prejako sužene ili pako prejako proširene
rastečine kola iskočila sa tračnica. Sasma drugačije stoje te
stvari kod zavoja uz iste okolnosti, gdje mogu uslijed toga
nastupiti mnogo ozbiljnije poslijedice, koje bi mogle biti
skopčane i sa materijalnim žrtvama.


Radi toga se preporučuje na zavojima kontrolirati ne
samo određenu širinu rastečine, već i visinu uzdignuća
vanjske tračnice.


Te kontrolne mjere je dobro evidentirati u posebno
za to sastavljenim skrižaljkama, da u slučaju možebitne
nesreće mogu služiti za pokriće koncesionara.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 42     <-- 42 -->        PDF

- 236 —
U koliko su* mi poznata stručna djela o izgradnji šumskih
željeznica, nisam nigdje našao o predmetu, koji raspravlja
ova radnja, točnih i pouzdanih podataka. Sva ta djela
pišu sa nekom prevelikom općenitošću, a baš ono, što je
često puta najpotrebnije, znade manjkati, ili se pako navada
uz okolnosti, koje se ne mogu upotrijebiti za svaki slučaj.


Uporaba takovih priručnih knjiga imade konačno za
poslijedicu nesigurnost projektanta, a osobito početnika.
Uslijed toga bio sam primoran, da stanovite podatke sakupim
i nadopunim, jer sam ih nužno trebao kod gradnja
uskotračnih željeznica.


Prošle je godine izgradila imovna opčina gjurgjevačka
u vlastitoj režiji i pod mojim nadzorom uskotračnu željeznicu
u Jagnjedovcu, pa sam uslijed toga imao dosta prilike,
da na temelju pokusa svestrano prokušam i ispitam po meni
reducirane formule, koje se tiču podizanja i proširenja
tračnica.


Moram kazati, da su mi ti pokusi ispali dobro izvan
svakog očekivanja tako, da formule označene pod brojevima
4, 5, 6, 7, 8 i 9 zadovoljavaju u svakom pogledu, te ih
stoga mogu kod izgradnje šumskih željeznica najtoplije
preporučiti.


Posao mi je kod toga olakotila osobito ta okolnost,
što sam gradnju ovaj puta izveo u vlastitoj regiji, tako, da
nisam bio ovisan od milosti i dozvole poduzetnikove u pogledu
izvadanja pokusa glede ispravnosti rečenih formula.
Kada sam već tu gradnju željeznice u Jagnjedovcu spomenuo,
priopćiti ću također, kolikih sam neprilika imao obzirom na
pomanjkanje kod gradnje .potrebitog željeznog materijala,
sad u to izvanredno doba.


U prvom redu nisam u nijednoj tvornici mogao dobiti
čavala za pričvršćenje tračnica. Te sam čavle uvijek u mirno
doba naručivao iz tvornice čavala, (Ivan Lazar, tvornica
čavala, Steinbuchel, Kranjska) uz cijenu od nekoliko filira
po komadu. No ovaj puta sam bio prinužden iste dati na


%




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 43     <-- 43 -->        PDF

— 237 —


činiti iz kvadratičnog željeza 8 mU jakog kod kovača u Koprivnici,
pa je komad kod toga došao na 25 filira. Osim
toga nije majstor mogao svršiti na dan više od 500 komada.


U drugom redu nisam mogao nigdje dobiti vijaka za
spojke kod sudara tračnica. I te vijke naručio sam prije
rata iz „Češko-moravske tvornice strojeva" u Pragu za
jeftin novac. Ovaj puta bio sam prinužden iste dati načiniti
u Bjeiovu kod tvornice strojeva „SmeV uz cijenu od 50
filira po komadu. Kraj toga ih nisam dobio pravodobno,
već sa zakašnenjem od mjesec dana. Nadalje nisam mogao
dobiti nigdje sastavne dijelove za mijene skretnice, tako,
da sam bio prinužden dati ih´ načiniti po mojim nacrtima i


naputku kod kovača u Jagnjedovcu. Te mijene konstruirao
sam na posmik, poput onih kod normalnotračnih željeznica.
Željeznička kola, kao što i sastavne dijelove istih nisam
mogao u nijednoj tvornici naručiti. Uslijed toga sam pokukovao
koje kuda od privatnika starih kotača, osovina^ ležišta
osovina i t. d., raznih sustava, tako, da polovica kola posjeduje
otvorene, a druga polovica zatvorene ležaje osovina.
Iz tako nakupovanog starog materijala, dao sam učiniti po
mojim nacrtima i uz moj nadzor po mojima tesarima i kovaču,
potpuno gotova željeznička kola. Jedino zavore kotača
sam dao po mojim uputama učiniti kod umjetnog
bravara u Koprivnici. Tračnice sam imao na raspolaganju
iz zalihe, koja je nabavljena prije* rata, tako, da s njima
nisam imao nikakovih neprilika. Da nije imovna općina imala
tračnica na razpolaganju, ne bi do izgradnje željeznice u opće
došlo, jer ne samo da bi nabava istih bila preskupa, već ih
se dan danas nemože u opće nigdje više dobiti, no bit će
ih na pretek poslije rata, jer će sve uskotračne pruge iza
fronte postati bezpredmetne, tako, da će vojni erar biti
prinuđen te pruge demontirati, a tračnicu prodati kao staro
željezo uz jeftin novac.


Osobito u šumskom gospodarstvu igrat će izgradnja
šumskih željeznica na izvoz drva veliku, dapače mogli bismo




ŠUMARSKI LIST 9-10/1918 str. 44     <-- 44 -->        PDF

- 238 —
reći odlučujuću ulogu, jer će uslijed pomanjkanja voznoga
blaga biti, transport drva kolima vanredno skup.


Prema tome čeka nâs šumske tehničare nakon svršetka
rata obzirom na gradnju šumskih željeznica široko i otvoreno
polje rada, pa sam stoga pokušao, da tom raspravicom
posao oko trasiranja i izgradnje istih olahkotim.


m


Osobne vijesti.


Imenovanja. Imenovan je kr. odsječni savjetnik i učitelj šumskog
zakonoslovlja na kr. šumarskoj akademiji dr. Antun Go-
g 1 ia banskim savjetnikom ; podjeljen naslov i značaj kr. šumarskog
savjetnika kr. šumarskim riadinžinirima Rudolfu Suszteru kod
kr. šum. ureda na Sušaku i Franji Barkoczi-u upravitelju kr. šumarije
u Županji.


Ban kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije imenovao je
apsolviranog šumarskog akademičara Krešimira Katića kr.
šumar, vježbenikom kod šumarskog odsjeka kr. zem. vlade; apsolventa
šumarske akademije Branka pl. Rukavinu privremenim
šumarskitfi vježbenikom kod gradiške imovne općine, a apsolventa
kr. šumarske akademije Ferdu Brajdića privremenim šumarskim
vježbenikom kod gjurgjevačke imovne općine, te kotarskog šumara
Oskara Seidela, nadšumarom kod ogulinske imovne općine.


Imenovani su u području kr. šumarskog ureda u Sušaku
kr. šumarski inžiniri Stjepan Janussek´, Ilij a Sto jano vić
i SvetozarŠol c kr. šumarskim nadinžinirima u VIII. plaćevnom
razredu, fe kr. šumarski inžinirski prista» Oktavian Aaron i
Vinko Fodor šumarskim inžinirima u IX. čin. razredu.


Premještenja. Ban kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
premjestio je iz službenih obzira kr. žup. šum. nadzornika I. r.
Slavka Sutlića od kr. kotarske oblasti u Karlovcu k onoj u Jastrebarsko,
kr. žup. šum. nadzornika II. r. Josipa Heknera od kr.
županijske oblasti u Zagrebu kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljskoj vladi,
odjelu za narodno gospodarstvo, kr. kot. šumara Nikolu Šubert a
kod kr. kotarske oblasti u Karlovcu iz dosadašnjeg sjedišta u Draganiću
u Karlovac, kr. kot. šumara Paju Popovića od kr. kotarske
oblasti u Jastrebarskom k onoj u Sv. Ivanu Zelini, kr. kot. šumara
Mirka Med ako vić a od kr. kot oblasti u Zagrebu kr. županijskoj
oblasti u Zagrebu i kr. kot. šumara Marka Šebetića od kr. kotarske
oblasti u Sv. Ivanu Zelini k onoj u Križevcima.


Društvene vijesti.


Ispravak. Zapisnik o sjednici upravljajućeg odbora hrvatskoslavonskog
šumarskog društva, priopćen u dvobroju Šumarskog lista