DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1918 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 158 — postavio je kao uvjet za prijem u zemaljsku šumarsku službu, potpunu akademsku obrazovanost (§ 6. zakona), koja se zahtjeva i za ostale autonomne strukovne činovnike: inženjere, liječnike veterinare i t. d. Da ta temeljna ustanova zakona uzmogne doći do praktične primjene, to je već u samom obrazloženju k tomu zakonu istaknuto, da te se što prije ustrojiti u zemlji šumarska akademija, iz koje će izlaziti podmladak za sumarsko-tehnicku službu. Nu jer u vrijeme stvaranja zakona nije bio dovoljan broj apsolvenata sa visokih šumarski škola, da bi se organizacija službe mogla u potpunom opsegu izvršiti, uvrštena je ustanova § 14. rečenog zakona, koja za prelazno doba od 10 god. dopušta, da se u zemaljsku šumarsku službu prime i oni, koji su svršili koje srednje šumarsko učitelište, nu pod uvjetom, da mogu u službi polučiti najviše mjesto X. čin. razreda. Ova zakonska ustanova bila je od odlučnog zamašaja i odredila je pravac cijelom kasnijem razvitku šumarskotehničke službe do današnjeg dana, i uzrokovala je sadašnje stanje, koje jednako tišti one, na koje se ta ustanova direktno odnosi, kao i sve ostale, koji posjeduju šumarsku akademsku naobrazbu. Naime kod prvog popunjenja mjesta šumarsko-tehničke službe, je radi pomanjkanja šumara akademičara, pošto se u zemlji nalazila samo srednja šumarska škola, postavljen u službu znatno pretežniji broj onih sa srednjoškolskom naobrazbom, koji prema citiranoj zakonskoj ustanovi nisu mogli polučiti čin viši od X. čin razreda. Tom stanju stvorenom prvim popunjenjem mjesta, odgovarao je prvi status, u kom je od 76 sistemizovanih mjesta otpalo 64 ili 84% na vježbenike, XI. i X. činovni razred, dok je samo 12 mjesta ili 16% otpalo na deveti i više činovne razrede. |