DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1918 str. 20     <-- 20 -->        PDF

dobiti. Pomiješamo li acidocelulozi %— Vi njene težine
70—77% H2S04, to kod 80°C nastaje iz nje celobioza, koja
kuhana sa vodom prelazi u glukozu.


Otapamo li finu piljevinu u 70% H2S04, to prema Klasonu
prelaze samo celuloza i ugljični hidrati u otopinu, lignin
naprotiv ostaje neotopljen.


Voerkelius je sa 70% H2S04 djelovao na drvo i dobio
67% sladora, odnosno iz 100 g suha drva 248 g etilnog
alkohola. Time je potvrđeno Klasonovo mnijenje, da samo
celuloza (kojih 53%) i ugljični hidrati (14%) prelaze u otopinu.
Kod tih pokusa iznašao je omjer drva i sumporne kiseline
1:7 i time su polučeni najbolji rezultati; nu ekonomično
riješenje toga pitanja nije još ni iz daleka postignuto
jer je već sama vrijednost potrošene kiseline dvostruko veća
od vrijednosti proizvedenog alkohola, ne uračunav ostale
kapitale, koji su u produkciju uloženi.


Uporabom manjih količina kiselina, dobijemo doduše
manje sladora, no ekonomičnost je bolja; velika mana postupka
jest i to, da je regeneracija kiseline isključena.


b) Pomoću razređenih kiselina.
Prvi pokusi potiču od Melsensa, koji je djelovao na
drvo sa 3—5% sumpornom kiselinom kod 180°C.
Payen, Bachet, Marchand (1872.) upotrebljavali su razređenu
solnu kiselinu, te su dobili 18—25% sladora.
Simonsen je svojim pokusima ustanovio, da su najbolji
uvjeti za pretvorbu drva u slador, ako je:


Koncentracija kiselina — 0-5%


tlak == 9 atmosfera


Odnošaj drva: kiselini = 1:5


trajanje reakcije = 15 minuta.
Upotrebljavamo li solnu kiselinu mjesto sumporne, dobijemo
manje množine sladora. Kod omjera drva i kiseline kao
l;2-5 dobijemo neznatno manje množine sladora.