DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Broj 5. i 6. SVIBANJ I LIPANJ 1918. GOD. XLÎ1. ŠUMARSKI LI5T Pretplat a za nečlanove K 12 na godina. — Članovi šumar, društva dobivaju list bezplatno — Članarina iznaša za utemeljitelja K 200. — Za članove podupirajuće K 20. — Za redovite članove I. razreda K 10 i 2 K pristupnine. — Za lugarsko osoblje K 2 i 1 K pristupnine i za »Šum. list« K 4 u ime pretplate. — »Lugarski viestnik« dobivaju članovi lugari badava. Pojedini hroj »Sum. lista« stoji 1 K. Članarinu i pretplatu na list prima predsjedništvo društva. Uvrstbina za oglase : za 1 stranicu 32 K ; za pol stranice 18 K ; za trećinu stranice 14 K ; za četvr stranice 12 K. — Kod višekratnog uvrštenja primjereni popust. Štete od hrastove medljike na erarskom šumskom posjedu u Vinkovcima, Lippi i Gôdôllôu. Napisao Dr. Ivan Tuzson, sveučilišni profesor. Sa dozvolom kr. ug. ministarstva za poljodjelstvo preveo iz mađarskog D. Polaček, kr. šumarski savjetnik. I. Ustanovljenje na licu mjesta godine 1916. 1. Na području nadšumarskoga ureda u Vinkovcima pregledani su najjače ugroženi hrastici u okolici rijeke Bosuta, Studve i Smogvice. Ove površine stoje svake godine po više mjeseci pod vodom, a godine 1915.-1916. bile su skoro 6 mjeseci izvrgnute izvanrednoj poplavi. Prema dokazu dotičnog upravnog i čuvarskog osoblja su dotične predjele poslijednjih 10-12 godina, u razmaku od 3—4 godine, žestoko napale gusjenice. Osim gusjenica napala je ove šumske predjele svake godine u većoj mjed medljika Qidium quercinum Thiim. = Microsphaera quercina Arm. et Foëx). Izvidom na licu mjesta ustanovljeno je, da je to i ove godine uslijedilo, i to ne samo u 30—80 godišnjim propadajućim šumama, već tu i tamo raštrkano i u posvema mladim, kao i gdjegdje u također propadajućim 200—400 godišnjim šumama. Sadanja pojava medljike je srednjeg, u mladicama dapače malog stepena. Krošnja stabala djelomice gine, većim dijelom je pako posvema uništena u predjelima, koji su najjače napadnuti, |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 4 <-- 4 --> PDF |
- 106 kao što je 60—80 godišnja šuma „Blata" i 40 godišnja čestica „Malovanci", a i ine susjedne šume. Na presjecima oborenih stabala moglo se je ustanoviti, da im je bio prirast dosta redovit i snažan; tu i tamo pako (nedvojbeno u godinama napadaja gusjenicai pao je naglo godišnji prirast. Poslijednji nagli zastoj prirasta izražen je u vrlo uskom godu, poslije česa je stablo uginulo. Bijel ovakovih stabala je većim dijelom od korjena pa do vrha počela jednoličn o gnjiti, što prouzrokuje Stereum hirsutum Fr., Daedalea quercin a i ine gljive, koje se ne naseljuju kao parazitne već kao saprophitne gljive u bijel drveća koje gine, ili je već uginulo, da onda pomalo u srce prodru. Na manje napadnutom drveću su svi dijelovi krošnje još u životu, lišće je ali medljikavo, prirast deblovine ovakovog drveća je naglo pao, ali deblovina još živi, nije gnjila. 30—80 godišnje šume spomenute površine sastoje se sa vrlo malom iznimkom iz ovakovih žestoko napadnutih, još živih i posvema izumrlih čestica. Može se reći, da su šume većim dijelom god. 1914., 1915. i 1916. izumrle, i to pretežni dio šumskog predjela Debrinje već god. 1914., naprotiv šumski predjel Blata poglavito godine 1915. i 1916. Na obišloj površini smo jedva našli posvema zdravi predjel (n. pr. u Debrinji u blizini lovačke kuće). U šumi imovne općine „Smogva" ima također u 300—400 godišnjim prastarim hrasticima čestica, koje propadaju i koje su propale. Strukovnjaci procjenjuju drvnu gromadu čestica slavonskih državnih hrastika, koji na taj način propadaju, ili su propali na 200—500 hiljada kubičnih metara. Glede uzroka ovog zla je u prvom redu važno, što se na području nadšumarskoga ureda vinkovačkoga propadanje šume može opažati poglavito u istočno, niže ležečim šumarijama, najjače pako u okolici spomenutih rijeka Bosuta i Studve. Osim toga mogu se i na privatnim površinama izvjesni stepeni razlikovati: na njekim česticama je šuma zdravija, na drugim jače napadnuta te u velikim hrpama i |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 5 <-- 5 --> PDF |
posvema uništena. Iz svih sadanjih i prošlih prilika ovih čestica, koje je bilo moguće istražiti, moglo se je ustanoviti, da je zlo svuda i pojednako pokrenul o brštenje gusjenica. Drveće šumskih predjela, kojemu je oduzeto proljetno lišće, potjeralo je iste godine i po drugi put; ovo novo lišće pako napala je medljika i time zlo bitno povećala. Posvemašnje uništenje našli smo tako rekuć bez iznimke na niže ležećim i uslijed toga vlažnijim površinama. Pošto je u razini spomenutih hrastila vrlo mala razlika, to se raspoznavaju poplavne od manje poplavnih površina poglavito po rastlinama. Dok na gredama nalazimo rastline umjereno vlažnih šuma, dotle na vlažnijim površinama vidimo uz grmlje Genista elatior i Rubus caesius, Chrvsanthemum uliginosum, na posve vlažnim površinama pako pojavljuje se na mjesto ovih, rijedko stojeći primjerci Polygonum mite Schrk, Gnaphalium uligihosum i Scutellaria hastifalia. Na poslijednjim površinama je 80—907„ hrastika posvema uništeno. (U imovnoj šumi Smogna i 300—400 godišnji hrastići). Akoprem lužnjak na poplavnim, niskim površinama izvrsno uspjeva, kako to dokazuju glasoviti slavonski hrastici, pokazuje nedvojbeno ova okolnost, koja se posvuda opetuje, da od gusjenica i poslije toga od medljike napadnute šume, pošto su u cijelomsvom životnom djelovanju oslabljene, ne podnašaju odviše poplavno tlo. U spomenutim šumama povećalo je ovo djelovanje to, što je poplava godine 1915. i 1916. bila izvanredno velika, te je trajala skoro šest mjeseci (od listopada do ožujka). Ovu predpostavu potkrijepljuje i to, što je u zapadnim, više ležećim predjelima nadšumarskoga ureda u Vinkovcih zlo u manjem stepenu tako, da se ovdje jedva opažaju posvema uništeni hrastici, akoprem je i tu bilo gusjenica i medljike. Ovu istu predpostavu potkrijepljuje ali i ta okolnost, što se — prema dalje navedenom na pod |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 6 <-- 6 --> PDF |
-16$ ručju nadšumarskoga ureda u Lippi nije moglo naći posvema uništenih hrastika usuprot tome, što je u velikoj mjeri bilo gusjenica, kasnih mrazova i medljike. Njekoji dijelovi područja u Lippi ali dolaze samo tu i tamo, kraće vrijeme (1—2 tjedna) pod vodu, uslijed česa je tlo u opće suhlje, dotično na tom području ne ima na mjesece poplavljenih površina, kao što na vinkovačkom području. Nehotice nastaje pitanje, zašto nisu stari čuveni slavonski prahrastici njekada stradali, akoprem su uvjek mogle biti i bile su gusjenica, poplava, a valjda i medljika? Pri prosuđivanju ovog pitanja ne smijemo zaboraviti, da je u starim vrijednim slavonskim šumama bilo po rali jedva više od 40—50 hrastova, ostalo bilo je t. z. „bijelo drvo." (Fraxinus. excelsior, Ulmus effusa, U. campestris, Acer campestre). Razmjerno je dakle samo tu i tamo po koji hrast doživio veću starost. Osim toga ne smije se u tom pogledu pustiti s vida niti to, da su prahrastici, pošto su bili prepušteni prirodi, sačinjavali i u pogledu dobe mješovite šume, nadalje da su se poslijednjih 30—40 godina slavonski hrastici pretvorili u velike istodobne mladike, u kojima se je išlo za uzgojem čistih hrastovih sastojina. Ovakovi čisti mladici pako u veliko potpomažu katastrofalnu pojavu epidemičkih bolesti. 2.Napodručju nadšumarskoga ureda u Lippi stečena iskustva sam već gore u kratko spomenuo. U šumariji Arad i Pecska je medljika mlade kao i srednjodobne te stare hrastike manje više, a mjestimice u strašnoj mjeri napala. 1 tu je medljika došla poslije vrlo jakog brštenja gusjenica, koje su sve lišće pojele, poslije česa ova gljiva drugi izboj lišća sa malom otpornom snagom lahko napada. Dapače ima na području nadšumarskoga ureda u Lippi — kako sam već spomenuo — još jedan pomagač u oslabljivanju drveća, a to su česti i jaki kasni mrazovi. Prigodom mojih motrenja imao sam dosta prilike, da se o tom osvjedočim. (Velike štete od zareznika i kasnih mrazova u 15., |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 109 — 16. i 17. okružju aradskom, te isto takove štete u velikoj mjeri u okružju 4. u Opecski). Doista je napadaj medljike na području u Lippi u istinu vrlo jak, mnogo jači nego u slavonskim hrasticima, ne samo u mladim, već i u srednjodobnim i starim hrasticima, (n. pr. u sječivoj šumi uz obodrošku cestu). Valja spolienuti´, da tu jakom napadaju medljike pogoduje i ta okolnost, što su na području u Lippi, sa međutimnim šumsko-poljskim gospodarenjem pomlađeni mladici, čisti hrastici, dočim su slavonski hrastovi nasadi od prirode ipak donjekle mješoviti. Usuprot tome ali nismo na području u Lippi niti u kojem slučaju našli propadajuće, ili baš izumrle hrpe, niti znadu za takove tamošnji strukovnjaci tako, da u Lippi ne može biti hi govora o žalosnom slučaju slavonskih hrastika. Tu se radi samo o velikom gubitku prirasta, koji je nastao uslijed medljike, koja se je pojavila poslije spomenute štete od zareznika i kasnih mrazova. Prema tome moglo se je na području u Lippi nedvojbeno ustanoviti, da pregledane hrastike, koji sačinjavaju tako rekuć čiste šume lužnjaka, nisu bili u stanju katastrofalno naglo uništiti niti sami zareznici, kasni mrazovi i iza njih medljika zajedno. Pustošenju u većoj mjeri potreban je dakle još jedan faktor. Ovakav odlučni faktor igra tu i tamo ulogu i na području u Lippi, naročito na zemljištu, koje sadržaje sode,* ili tamo, gdje je doljnji sloj zemlje naplava šljunjka, ili odviše mokar (okružje 16. šumarije aradske), koja okolnost jest faktično i dala odlučni poticaj, da je na dotičnim česticama nastalo posvema bolesno stanje. 3. Na području šumarskoga ureda u Godollću propadaju hrastici u većoj mjeri. Tu smo između svih pregledanih površina naišli na najraznoličnije i na prvi pogled najzagonetnije odnošaje. * Ovakovo zemljište odaje nedvojbeno biljka Aster punetatus W. K., koja Označuje sodu, n. pr. u okružju 4. šumarije Pecska, |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 110 — Većim dijelom propali i propadajući 12—15 godišnji mJadici nalaze se na pjeskuljama u šumskom predjelu „Okčrallas" šumarije Valkć. Ove čestice napale su gusjenice još god. 1913. i 1914. Medljike na mladiku sada jedva ima. Divljač čini stalno veliku štetu. Mladici sastoje se iz čistog lužnjaka, samo tu iltamo ima među njim pojedince cera, koji je ali posvema čil i zdrav. Stabla posvema uništenih čestica izumrla su pred 2—3 godine. Uništeni mladici nalaze se ovdje sad na brežuljcima, sad u nizinama, te se sa uništenima izmjenjuju na najhirovitiji način. Sa stajališta ustanovljenja uzroka, iz kojih izumiranje nastaje, imadu se u govoru stojeći pjeskoviti predjeli u GodOllou prosuđivati sasvim drugačije, nego bilo slavonski predjeli, bilo pako oni u Lippi. Na pješčanoj površini madžarskog Alfolda naime izmjenjuje se neplodno, manje plodno i plodno, jednom riječju u opće pješčano tlo raznovrsne kakvoće, vrlo zamršeno.* Na nekultiviranim dijelovima dolazi ono napadno do izražaja u varijacijama bilja; na oranim, kopanim ili u opće kultiviranim dijelovima izražuje se ovo time, što kulturno poljsko bilje, ili za pošumljenje rabljeni bagrem, hrast ili četinjače, na stanovitim dijelovima ne uspjevaju dobro. Držim, da taj slučaj postoji i u šumskim predjelima u Okorallasu. U ovim predjelima nije jamačno nikada bila hrastova šuma, a još manje od lužnjaka. Na bolje odgovarajućem tlu uspjeva kako tako lužnjak, naprotiv na manje odgovarajućem i na posvema neprikladnom tlu se ne može sa uspjehom uzgajati. Pogotovo na takovim mjestima nestaje lužnjaka posvema brzo, uslijed štete od gusjenica, divljači i medljike. Na području Godolloa, na humoznoilovastom tlu stojimo očevidno pred posvema drugim pitanjem. Ovakova ilovasta tla ne izmjenjuju se tako brzo. Ove šumske predjele su gusjenice također u velikoj mjeri * Glede toga vidi stranu 158, 168, i 16a dje´a Dr. I. Tuzsona ,,A magvar Alfold novenvfoldrajzi tagolodasa." |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 111 napale, za vrijeme pregledavanja pako bilo je dosta i medljike. Usprkos toga je veći dio ovih šumskih predjela u mnogo boljem stanju, nego prije spomenute šume na pješčanom tlu. Usuprot svih tih neprilika su sa´ grabom, poljskim javorom, i poljskim brijestom miješani srednjodobni i stari hrastici dosta svježi, akoprfem popriječno grbavakratka debla odaju, da tlo nije prve vrsti za hrast. Međutim i na losu na području šumarskog ureda u Godollou nalazimo čestice slične uništenim slavonskim hrasticima, dapač e mjestimice i gore. Ovakav je n. pr. 50—60 godišnji šumski predjel „Turtula", u kojem je 50— 89" 0 stabala izumrlo. Sličan je 80 godišnji hrastik ,,Urak rćtje," koji pruža još žalosniju sliku uništenja. Obadva predjela su umjetno sađena čista šuma lužnjaka, koju su već radi toga gusjenice, a i medljika vrlo jako napale. Osim toga su na području u Godollou i kasni mrazovi vrlo česti. Sve ove neprilike bile su ali i drugdje, kao n. pr. na stranama visoke ravnice „Turtula," gdje isto takova hrastova šuma ima zelene krošnje. Ovo mjestimično posvemašnje uništenje hrastika, koji su već prevalili srednju dobu, ne može se dovesti u savez sa visinom mjesta, pošto je „Turtula" visoka ravnica, dočim „Urak retje" pada u duboku kotlinu. Ovdje valja tražiti drugi uzrok zlu, a taj je sastav tla. Glede toga ispitali smo tlo na 2 m. dubokim pokusnim jamama, te smo pronašli, da je dolnji sloj tla šumskog predjela, „Urak retje" u dubljim od T20—1*40 m. tako vapnenast (CaCO,), da se vapno u tlu u obliku bijele soli taloži. Sa podzemnom vodom putuje ovo vapno gore dolje, te na svaki način djeluje štetno na lužnjak. Tu se je lužnjak dobro razvijao, dok je živio u gornjem humozno-ilovačastom tlu, čim mu je ali korjenje dublje prodrlo i uraslo u vapnenasti sloj, pao mu je prirast. Na to su počevši od godine^ 1913. bile svake godine gusjenice, kasni mrazovi i medljika, koja nije bila kadra uništiti hrastike nalaze će se na boljem tlu, dočim 80 godišnji hrastik u šumskom predjelu |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 10 <-- 10 --> PDF |
- 112 „Urak rćtje", koji je životario na lošem dolnjem tlu, nije mogao ovom višekratnom napadaju odoljeti. Sličan slučaj se je mogao ustanoviti i u uništenom hrastiku u šumskom predjelu „Turtula." Presjek tla pokazao je, da je humozan, ilovačast los samo 75. cm. debeo, ispod njega pako da slijedi svjetlo-žuto, veoma vapneno-pjeskovito tlo. Kada je korjenje dospjelo u ovaj sloj, osjetio je to hrastik nedvojbeno; postigao je doduše 50—60 godišnju starost, ali se je na presjecima stabala moglo ustanoviti, da je poslijednjih 10—15 godina vrlo slabo priraštivao, tek da je šuma životarila, *u kojem stanju stiglo ju je spomenuto brštenje gusjenica, kasni mrazovi i u velikom mjeri medljika, što je šumi u ovim predjelima sa lošim dolnjim slojem tla počevši od god. 1913. zadalo smrtni udarac. Pješčani dolnji sloj tla je i tu jamačno baš tako promjenljive kakvoće, kao što je to u opće na pješčanom tlu Alfolda, jedino što ga tu ilovača pokriva. Gdje je pako ovaj pješčani doljnji sloj tla loše kakvoće, ondje šuma u onoj dobi, kada korjenje dospije u pješčano tlo, ne može odoljeti napadaju gusjenica, kasnih mrazova i stalne medljike baš tako, kao što ne odoljeva na nepokrivenom mršavijem pješčanom tlu. Da je na području Godolloa tlo, naročito dolnji sloj vapnenast, pokazuje i to, što tamo na mnogim mjestima uspjeva Quercus lanuginosa, koja se vrst hrasta donjekle neprekidno razprostire iz sjevernog dijela Alfolda, n. pr. iz okolice Monora prama sjeveru. Ono su sve pjeskovjte površine i kako je poznato, taj je pijesak vrlo vapnenast. Gdje više prama sjeveru vapneni sloj pokriva debeli sloj losa, tamo uspjeva i lužnjak, gdje ali ovog pokrivala ne ima ili je tanak, ondje se doduše naseljuje Q. lanuginosa i uspjeva dosta dobro, no lužnjak nije za takova mjesta, prirast mu je slab, deblo krivuljasto, te se na takovim mjestima ne može boriti sa neizbježivim bolestima. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 11 <-- 11 --> PDF |
- 113 — II. Predlog glede liječenja zla. Akoprem se čini, da su slučaji navedeni za Slavoniju, Lippu i Godollo veoma raznoliki, to se ipak u glavnom mogu svesti na iste uzroke: poslije brštenja gusjenica, te na području Lippe i Godolla poslije kasnih mrazova* napada drveće vrlo jako medljika, skojom pošasti se u našim hrasticima danas već stalno mora računati. Ovako napadnute šume trpe svuda osjetljivo na prirastu, a gdje je i u tlu kakova pogriješka, tamo naglo propadaju. Kao što se je to zbilo u Slavoniji na odveć poplavnim, močvarnim nizinama, tako se je zlo počelo pojavljivati na području u Lippi na dijelovima sličnog, dotično tla, čiji dolnji sloj sadržaje sode ili naplave šljunka, u velikoj mjeri nastalo je pustošenje i na području Godćlloa u mladićima na manje prikladnim pješčanim površinama i u starijim šumama na površinama pokrivenim sa humoznom ilovačom, ali sa vapnenastim, pjeskovitim dolnjim slojem. Neposredno liječenje zla nailazi na nesavladive poteškoće. Direktna obrana od medljikenije moguća u velikim šumama. Poznata uporaba sumpornih preparata može se rabiti najviše u šumskim vrtovima. Ovom zlu se može samo na taj način predusresti, ako cijelo rukovanje hrastovih šuma, svako djelovanje cijelog gospodarenja ide za tim, da zlo pobija i da mu predusreće. Za to već ima više pouzdanih i temeljitih načina, koji ali prema mjesnim odnošajima moraju biti različiti. Ista ta bolest naime se mora u Slavoniji, Lippi i Godčllou prema odnošaju dotičnih zemljišta na drugi način liječiti. Uza sve to mogu se izvjesna načela općenito pridržati. Tako se treba po mogućnosti suzdržavati od uzgoja cistih_ šuma lužnjaka, na što nas redovno i sama priroda upućuje. Akoprem bi osobito dobro hrastovo tlo moralo i čistoj sastojini odgovarati, to i ovakovoj čistoj * U Godollou igra znatnu ulogu i šteta od divljači. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 12 <-- 12 --> PDF |
114 šumi lužnjaka uvijek prijeti pogibelj većeg napadaja gusjenica i medljike, što znači barem gubitak na prirastu. Dakle još i na takovom hrastovom tlu prve vrsti je probitačnije uzgajati mješovitu šumu, u kojoj neka lužnjak iznaša najviše 60—70%; na slabijem ili poplavnom tlu samo 40—50°/°, na odviše poplavnom i lošijem tlu pako, na kojemu se sada opaža ne samo gubitak na prirastu, već i spomenuto pustošenje, morao bi se razmjer sniziti barem na 20—25%. Sto da miješamo sa hrastom, to naravno odlučuju mjesni uzgojni odnošaji i gospodarska stajališta. Za miješanje hrastika u Slavoniji, pošto se radi o poplavnom zemljištu u južnom položaju, može se rabiti obični jasen i tamo ugomljene dvije vrsti brijesta, t. j. polski brijest i vez (U. campestris i U. effusa), a na vrlo povodnim mjestima bijela topola. Na području Lippe nismo toliko vezani u pogledu primješat se imajuće vrsti drveća, pošto se radi o suhljim površinama; osim običnog jasena, dvijuh vrsti brijesta, i možebit tu i tamo bijele topole oko mrtvih rukava Maroša,može se uporabiti i kesten, grab, javor i t. d. Na području Lippe mogao bi se vrlo probitačno i sam hrast u više vrsti i odlika primješati, naročito mogao bi se tu preporučiti uz lužnjak kasni hrast (Quercus penduculata tardissima) i madžarski hrast (Quercus conferta), koja dva poslijednja ne trpe toliko od kasnih mrazova i medljike. Na pješčanim površinama Godolloa moralo bi se lužnjak posvema napustiti, ili tu vrst najviše u razmjeru 10—20% uzgajati. Naprotiv odgovara i pješčanom tlu crni bor, cer, Quercus lanuginosa sa poljskim brijesom, javorom i bijelom topolom. Na ilovastim dijelovima Godolloa mogao bi lužnjak, sudeć po kakvoći tla i posječenih šuma, zapremati 30—60% pomješan sa obim vrstima brijesta, grabom, javorom i jasenom. Između svih primjera uspjeva brijest lijepo i u hrasticima „Turtula i Urak retje," koji posvema propadaju, |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 13 <-- 13 --> PDF |
- 115 U Godčllou ne može se pustiti s vida niti to, da na pjeskovitim površinama pravi velike štete kunić, na i lovačastom tlu ne. Drugo općenito načelo bilo bi, da se izbjegavaju istodobne, neprekidne i preguste šume na velikim površinama. Prekinuće mogla bi biti pruga sastojeća se od druge vrsti drveća od bitno različite starosti. Pregustoj sastojim moglo bi se izbjeći redovitim poređivanjem. Sve ove mjere opreznosti skopčane su sa tako mnogo potankih pitanja, koja treba riješiti prema mnijenju nadležnih strukovnjaka, koji imadu potrebita šumsko-gospodarstvena iskustva, te koji temeljito poznavaju mjesne odnošaje. Važno je pitanje i to, što se ima sada dogoditi sa opustošenim šumama? Glede već propalih šumskih predjela, ne može biti dvojbe, da se imadu čim skorije unovčiti, pošto je mrtvo deblo stabla žrtva saprophita, te naglo gnjije. Glede budućnosti šumskih predjela, koji su počeli propadati, koji ali još životare, ne može se gojiti nada, da će se oporaviti, uslijed česa se ne mogu podržavati. U srednjoj Europi danas već opći kalamitet medljike, koji se širi, kako se čini od zapada prama istoku, zauzeo je toliko mjeru, da će prije ili kasnije toj bolesti pasti žrtvom sve čiste sastojine lužnjaka, koje stoje na ne posvema odgovarajućem, ili baš neprikladnom tlu, koje su bolesne, te im je V2—V;, krošnje već uništena. Najbolje je dakle i ove sastojine čim skorije izrabiti. Kojom brzinom valja to učiniti, mogu naravno odlučiti gospodarski, radnički i drugi odnošaji. Thumen je hrastovu medljiku već prije decenija god. 1878, iz Portugalske spisao. Ova vrst gljive nije dakle ništa nova na europejskim hrasticima, uza sve to se tekar u poslijednjim vremenima tuže na njezinu pojavu u većoj mjeri. Danas je ali medljika tako općenito zlo na hrasticima, s kojom se u buduče mora računati, pak ako je igdje u Europi, to je u prvom redu u našoj domovini važno, da se ovo pitanje |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 14 <-- 14 --> PDF |
116 — potanko znanstveno i gospodarski proučava. Govoreći o tom, što valja u budućnosti učiniti, mora se ovdje naglasiti, da je šumarskoj pokusnoj postaji u Selmeczbanvi najvažnija, a možda podjedno i najlijepša zadaća proučavanje bolesti medljike domaćih hrastika. — Ovo je važno ne samo kao gospodarska tema općeg europejskog interesa, već je povodom bilinsko-geografskog položaja Ugarske jedno od najhitnijih pitanja ugarskog šumarstva. I u inozemstvu može se od nas iščekivati sustavna opažanja i strukovno riješenje s tim skopčanih pitanja. — Poželjno je dakle, da pokusna postaja u Selmeczbanvi naročito na području u Vinkovcima, Lippi, Lugosu i Godollou uz intenzivno sudjelovanje dotičnih gospodarskih strukovnjaka u tom smjeru sustavne radnje preduzme i da pri tom drži pred očima sva ona pitanja, koja su gore samo u glavnim crtama navedena glede kakvoće tla, brštenja gusjenica, kasnih mrazova u savezu sa pojedinim vrstima i odlikama hrasta, a naročito lužnjaka. — Obzirom na ovakova proučavanja je vrlo važno, da mjesni strukovnjaci vode točnu očevidnosto svim ovamo zasjecajućim pitanjima, što se je i prigodom ovog proučavanja pokazalo neminovno nužnim. Prema tome je potrebno, da u buduće šumarije pod vodstvom pokusne postaje u Selmeczbanvi, uz naznačenje inih amo spadajućih vlastitih bilješka, poplava i t. d. pomnu očevidnost vode barem o vremenu pojave, trajanju i stepenu štete od gusjenica, kasnih mrazova i medljike u tu svrhu, da pruže daljnji temelj za riješenje na to odnosećih se praktičnih i znanstvenih potankih pitanja. Prednavedena ustanovljenja su posvema neovisna o daljnjem proučavanju ovog pitanja, uslijed česa je vrlo poželjno, da preuzvišeni gospodin ministar prema gore navedenom čim skorije učini odredbe glede: 1. izrabljenja propalih šuma i šuma koje propadaju, |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 15 <-- 15 --> PDF |
- 11? 2. podesnijeg izvađanja novijih pošumljivanja, te odgovarajućeg rukovanja postojećih mladika i 3. glede istraživanja, koje ima preduzeti pokusna postaja. Dodaje se odlomak iz „Slavonske šume" od Josipa Kozarca, u kojem su glasoviti slavonski stari hrastici klasično opisani kao mješovite šume, koje nije mogla uništiti medljika. „Tko je jedanput bio u toj našoj drevnoj šumi, s onim divnim uspravnim, čistim i visokim stabaljem, taj je ne može nikada zaboraviti. Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanom ravnim brazdama, koje teku duž cijelog 20 metara visokog debla, sa snažnom širokom krošnjom, koja no ga je okrunila, kao stasitog junaka kučma. Ponosito se oni redaju jedan do drugoga, kao negda kršni vojnici krajiški, a iz cijele im prikaze čitaš, da su orijaši snagom, da prkose buri i munji, da su najjači i najplemenitiji u svom carstvu i plemenu. A kad vjetrić gore zalahori, a tvrdo, glatko lišće sad zašapće, sad zašušti i zašumi, čini ti se, da bjesne vile Slavonkinje sad popijevaju hitro neobuzdano kolo, sad tužnim glasom spominju tuge i jade prošlih davnih vremena, — a sad ti se opet čini, da čuješ nad sobom veličanstven; žubor crkvene glazbe, ili tužnu pjesmu nadgrobnicu, koja srce dira... Gdje je tlo malo vlažnije, tu se podigo viti, svjetli jasen s bijelom, sitno izrezanom korom, ponešto vijugavog stabla, komu je na vršiki sjela prozirna krošnja, poput vela na licu krasotice. Kako koketno stoje, znatiželjno i nemirno u vis poziru, rekao bi, da su izabrane ljepotice onih oholih ukočenih vojnika... Mjestimice podigao se i crni brijest, uspravan kao prut, sa sitnim obješenim hvojama i ljušturastom korom, uvijek nekako mrk i zlovoljan, pravi pesimista i podmuklica .. . Ta tri debla otimlju se za prvenstvo, što se tiče ogromnosti i veličine, ovdje nadjačava hrast, tamo jasen i brijest — oni su što lav i tigar u carstvu zvjeradi. A pod njima i među njima utisnuli se grabovi i klenovi, granati, kvrgavi i nakazni, — misliš, da vidiš |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 16 <-- 16 --> PDF |
-118 zgrbljenog slugu, kako povezuje i omotava gospodaru svome noge, da ne ozebu; to su šumske parije, robovi, koji su samo zato tu, da hrane i poboljšavaju tlo visokom hrastu, koji ohol nema kada, da se i zato pobrine" . . . Opaska urednika. Iz ovoga se članka vidi, kojim interesom prate u susjednoj Ugarskoj bolest „hrastovu medljiku," radi ogromnih šteta, koje ova bolest prouzrokuje. A što se u tom pogledu kod nas radi? Već godine 1913. predao sam preko rektorata kr. sveučilišta kao onovremeni učitelj predmeta bolesti drvlja na kr. šumarskoj akademiji, a na poziv kr. zemaljske vlade, odjel za unutarnje poslove od 18/1. 1913. br. 208. strukovnjačko mnijenje od 10/IV. 1913., da medljika, naročito ako napadne mladi list poslije obrštenja prvog lista po gusjenicama, može hrastove sastojine prema okolnostima dijelom oštetiti, a dijelom uništiti. Da se točno ustanove okolnosti, pod kojima ta bolest jače ili slabije nastupa, predložio sam, da se jednom strukovonjaku povjeri, da motri razvoj bolesti u svim područjima Hrvatske i Slavonije i da ta svoja opaženja priopći onda kr. zem. vladi, koja bi na temelju tog opažanja mogla preporučiti odnosno propisati neke preventivne mjere proti širenju te bolesti u šumsko uzgojnom, uređajnom ili i u stojbinskom pogledu (odvodnje*. Neznam sudbinu tog predloga, ali sudeć po činjenicama, našao je mjesta »među spisima." Jedan slučaj štete načinjene po ličinkama osice Nematus abietum Htg. Početkom svibnja o. g. dobio je kabinet za čuvanje šuma kr. šumarske akademije u Zagrebu jednu pošiljku, koja je sadržavala nekoliko ovogodišnjih smrekovih izbojaka. Na još posve nježnim iglicama tih izbojaka nalazila se sva sila svjetlo-zelenih (poput mladih smrekovih iglica), golih, gusjenicama sličnih Učinaka, koje su znatan dio tih iglica već |