DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 28     <-- 28 -->        PDF

- 130


tječe iz Australije. Svojedobno se je ovom stablu podavala
velika važnost za asanaciju močvarnih i malaričnih predjela
Dalmacije. Prevelike nade su bile spojene sa gojidbom Eucalyptusa,
zato je i razočaranje bilo dosta veliko, tako, da
je ova biljka dandanas skoro zaboravljena. Nu ako ne tražimo
od nje previše, osobito ne sa higijeničkog gledišta, već
je uzmemo kao biljku bujne i brze vegetacije, dosta lijepog
izgleda i prilično kod nas aklimaliziranu, moći ćemo je sa
uspjehom saditi u drvoredima, u krajevima zaštićenim od
jakih vjetrova. Mogu podnijeti studen skoro toliko kao česmina
(crnika) ili kao Pinus pinea, nu mlade biljke su
osjetljivije. Vole vlažno tlo.


U gradu Korčuli i okolici nalazi se nekoliko dosta velikih
stabala, a najveće sam vidio u selu Kućištu na Pelješcu.
Imati će po pr. 30 godina.


Sva su spomenuta stabla zgodna ne samo za drvorede,
već i za parkiranje.


Na putevima uzduž morske obale, gdje nebi uspjevao
primorski bor, uspijevati će za stalno Tamarix. Nu na
otoku Mljetu i u mnogim drugim predjelima naše obale,
koji su zaštićeni od jakih prekomorskih vjetrova, raste bor
skoro do samog mora.


Kod zasađivanja živica, bilo u parkovima, perivojima
ili uzduž puteva, bolje bi bilo da se dade prednost vazda
zelenim biljkama iz naše flore, između kojih ćemo naći nekoliko
upravo krasnih vrsti. Na primjer:


Planika (Arbutus Unedo). Vrlo krasan grm, raste do
4 m. visine. Cvate mj. listopada i studenoga bijelim cvijetnim
grozdićima, koji sjećaju na đurđice (Convallaria majalis),
a istodobno sazrijevaju plodovi u obliku ovećih crvenih
jagoda.


Leprina ili šibikovina (Viburnum Tinus) nalazi se
vrlo često samonikla u našim šumama. Cvate u rano proljeće
(veljača-ožujak),