DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 129 — Sredozemna flora u drvoredima i parkovima na istočnim obalama Jadrana. Napisao Marko Marčić. (Nastavak). Dajući prednost svagdje u Primorju vazda zelenim biljkama, ne smije se mimoići lovoriku (Laurus nobilis). Lovorika ne raste baš kao pravilno stablo´ već rade grmoliko. Dosegne do 10 m. visine. Zato je osobito podesna za puteve uže od 5 m., a posadi se gusto (3 do 3*50 m.), po mogućnosti u dvostrukim redovima i uzgaja se kao visoka živica (5 do 8 m.). Lovoriku nalazimo samoniklu na našim obalama, osobitu u južnoj Dalmaciji. Obično se nalazi u skupinama kao mali gusti lovorovi lugovi. Ovi lovornici, navlastito u krševitim predjelima, puni su ljepote i čara. I ako od lovorike nemamo onu korist, koja bi se mogla imati u industriji eteričnih ulja i esencija, ipak je ova biljka u narodu vrlo obljubljena. Mlade stabljike se upotrebljavaju za pravljenje obruča od bačava, a lišće za razne svrhe. Najljepši je ures za bilo koju monumentalnu zgradu ili spomenik lovorika sa krošnjom uzgojenom poput kruglje, na deblu visokom 1*20 cm. ili palme, o kojima će kasnije biti govora. Rogač (Ceratonia siliqua), srednje je visine i vrlo razgranjeno stablo, široke ali ne odviše guste krošnje. U krajevima kraj mora i na otocima srednje i južne Dalmacije, raste samoniklo. Može se upotrijebiti za drvorede, ali za uže i otvorene puteve, pošto stablo ne raste visoko i prilično nisko se razgrana. Ovo je stablo polygamno, pak je dobro, da se između stabala, koja nose samo ženski cvijet, posadi i koje stablo sa muškim cvijetom, koje kad cvate prilično neugodno miriše, i tako se može imati nešto koristi i od ploda. Eucalyptus globulus ne pripada našoj flori. Tek je pred kakvih četrdeset godina unesen u Dalmaciju,* a po * Dr. Hamm (tal. prevod N. Vučkovića) — La pianta febbrifuga, Zadar, 1877 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 28 <-- 28 --> PDF |
- 130 tječe iz Australije. Svojedobno se je ovom stablu podavala velika važnost za asanaciju močvarnih i malaričnih predjela Dalmacije. Prevelike nade su bile spojene sa gojidbom Eucalyptusa, zato je i razočaranje bilo dosta veliko, tako, da je ova biljka dandanas skoro zaboravljena. Nu ako ne tražimo od nje previše, osobito ne sa higijeničkog gledišta, već je uzmemo kao biljku bujne i brze vegetacije, dosta lijepog izgleda i prilično kod nas aklimaliziranu, moći ćemo je sa uspjehom saditi u drvoredima, u krajevima zaštićenim od jakih vjetrova. Mogu podnijeti studen skoro toliko kao česmina (crnika) ili kao Pinus pinea, nu mlade biljke su osjetljivije. Vole vlažno tlo. U gradu Korčuli i okolici nalazi se nekoliko dosta velikih stabala, a najveće sam vidio u selu Kućištu na Pelješcu. Imati će po pr. 30 godina. Sva su spomenuta stabla zgodna ne samo za drvorede, već i za parkiranje. Na putevima uzduž morske obale, gdje nebi uspjevao primorski bor, uspijevati će za stalno Tamarix. Nu na otoku Mljetu i u mnogim drugim predjelima naše obale, koji su zaštićeni od jakih prekomorskih vjetrova, raste bor skoro do samog mora. Kod zasađivanja živica, bilo u parkovima, perivojima ili uzduž puteva, bolje bi bilo da se dade prednost vazda zelenim biljkama iz naše flore, između kojih ćemo naći nekoliko upravo krasnih vrsti. Na primjer: Planika (Arbutus Unedo). Vrlo krasan grm, raste do 4 m. visine. Cvate mj. listopada i studenoga bijelim cvijetnim grozdićima, koji sjećaju na đurđice (Convallaria majalis), a istodobno sazrijevaju plodovi u obliku ovećih crvenih jagoda. Leprina ili šibikovina (Viburnum Tinus) nalazi se vrlo često samonikla u našim šumama. Cvate u rano proljeće (veljača-ožujak), |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 29 <-- 29 --> PDF |
I — 131 Mrča ili jurovika (Myrtus italica) raste svagdje u našim šumama, a u južnim krajevima i sitnolisna mrča (M. tarentina). Cvate ljeti. Lišće je vrlo bogato eteričnim uljima. Lovorika (Laurus nobilis), ružmarin (Rosmarinus officinalis), veliki vrijes (Erica arborea), leandar (Nerium Oleander), divlja komorika ili oštrika (Quercus coccifera), zelenika (Phyllirea média). 1 ove potonje biljke rastu kod nas, neke samo u južnim predjelima. Odlikuju se ljepotom lišća, cvijetova ili plodova, nekoje i ugodnim mirisom, ili imadu neku važnost sa gospodarskog i industrijalnog gledišta. Od velike je važnosti, da se što više rasprostrane vazda zelene biljke, osobito sa gledišta prometa stranaca. To neka drže na umu i naša društva za poljepšanje, pošto se mnoga mjesta mogu nadati prometu stranaca najviše u zimsko doba, radi svog blagog podnebja. Ovakovi krajevi postaju daleko ugodniji i slikovitiji kada su opkoljeni sa vazda zelenom vegetacijom, makar samo uzduž puteva. Između mora i puta, koji iz Stona vodi, nalazi se jedna vazda zelena samonikla šuma, koja kraj puta izgleda kao bujna visoka živica ; ta je šumica dobro sačuvana i srećom nije još nikomu palo na pamet, da popravi tu krasnu prirodu i tako je taj put ostao još i danas jedan od najljepših na našim obalama. * Tek poslije vazdazelenih stabala i grmova mogla bi se uzeti u obzir i druga stabla sa padavim lišćem, a to u krajevima udaljenim od obale, gdje neke vazda zelene biljke iz naše južne flore slabije uspjevaju. Od tih je u prvom redu spomenuti murvu (dud — Morus alba), koja svagdje kod nas dobro uspijeva. U svakom omanjem mjestu naći ćemo barem jedno veliko stablo murve na zgodnome mjestu. Nju svak čuva i časti. Ispod nje se sastaju na sjelu starci, a i seoske dangubice. Murvino se lišće upotrebljava za hranu svilenih buba, drvo za |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 132 gradnju brodova, plod za hranu životinja, a plod od crne murve (M. nigra) i za hranu ljudi. Za drvorede se mogu murve saditi u razmaku od 8 do 10 m. Znamenite su murve na Pilama kod Dubrovnika. Ko stela (Celtis australis) je kod nas dobro poznato i omiljelo stablo. Vrlo zgodno za drvorede i u krševitom tlu. Usred varoši Vrgorac nalazi se nekoliko dosta velikih kostela, gdje izgledaju kao da rastu iz samoga kamena. U selu Žrnovu kod Korčule raste jedna oriiaška, do 20 m. visoka kostela, ali je na žalost počela propadati, jer ju je svu obrasao bršljan. Bagren (Robinia pseudoacacia) raste kod nas svagdje, čak i kao podivljala samonikla biljka. Razvija se dosta brzo, krošnja se dade prilagoditi raznim oblicima, kao n. pr. poput kišobrana, posude, kugle i t. đ. Uspijeva i u suhom kamenitom tlu. Hrast (dub Quercus pedunculata i Q. pubescens) raste polagano, ali se razvija do ogromne veličine i debljine. Podesniji je za drvorede uz ceste. Amo tamo po zagorju i na Pelješcu naći ćemo ogromnih hrastova. Zaslužuju spomena hrastovi na sustjepanskom groblju u Janjini, za koje se drži, da su već oko 1000 god. stari. U selu Plavnu kod Knina nalazi se znameniti hrast Dositeja Obradovića, koji je zaista najveći u Dalmaciji. U drvoredima rijetko ćemo naći hrastove, više ih nalazimo okolo starinskih seoskih crkava i u šumama, gdje mu je baš i pravo mjesto. Da je ovo stablo od davnina bio u velikoj cijeni kod našega naroda svjedoče mnogobrojna geografska imena, kojima je korijen riječi „hrast" ili „dub." Brijest (Ulmus) i papir nj a k (Broussonetia papyrifera), koji potječe iz Japana, najčešće nalazimo u drvoredima naših gradova i varoši i po perivojima zajedno sa bagremom i murvom. Rijeđe nalazimo javor (Acer) i jasen (Fraxinus excelsior), premda u našim šumama samoniklo |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 133 — rastu (fraxinus ornus). Od javora najčešće susrećemo maklen (Acer monspessulanum). Inače za aleje su zgodnije vrsti A. pseudoplatan us, platanoides i campestre. Brijest je rijetko naći samoniklog na našim obalama ili po otocima, premda se mnogo spominje u geografskim imenima (Brist, Bristova, Brijesta i t. d.) Za drvorede se obično upotrebljava Ulmus campestris, kojega imade nekoliko suvrsti. Ova stabla zahtjevaju malo bolju i vlažniju zemlju. Lipa (Tilia macrophyla) je na našim obalama dosta rijetka, i to kao kultivirano stablo. Samonikla raste samo gdjegdje u zagorskim predjelima. Gdje tlo nije odviše sušno, uspijeva dosta dobro. Naći je po koju lipu u parkovima i perivojima, te izgleda, da se je dosta dobro prilagodila prilikama tla i podnebja. Radi ljepote i trajnosti stabla, obilne paše, koju svojim cvijećem pruža pčelama, pa i radi samog drveta, koje je izvrsno za rezbarske radnje, dobro bi bilo, da se i lipa gdjegod je moguće kod nas rasprostrani. Pred šest godina posađen je jedan drvored lipâ uz novi put kroz mjesto Blato na otoku Korčuli. Uspjeh je bio dobar i ako su stabla bila posađena tekar u proljeće, dakle prekasno. Do danas te lipe lijepo napreduju, premda bi bilo poželjno, da njega i zaštita istih bude malo bolja. Gdje zemlja ne oskudjeva vlagom može i p lat an (vodoklen — Platanus) posve dobro uspijevati. Ta tko nije čuo za dva ogromna platana (P. orientalis) u Trstenome kod Dubrovnika, koji su već dosegli svojim dimenzijama veličinu orijaških platana u Bôjuk-Dere na Bosporu. Veći platan ima 13 m. široko deblo u opsegu. Pripovijeda se, da su ovi platani bili doneseni sa istoka god. 1682 i tu posađeni. Sada dakle imadu 234 godine. Koncem mjeseca kolovoza god. 1911. slomila se je usljed vlastite težine jedna od najvećih grana na većemu platanu. Ova je grana bila duga 25 m., na prelomljenom kraju mjerila je u opsegu 555 m. a težila je preko 30 tonelata. Prava šteta, što se ovo nije na vrijeme predusrelo, jer je poznato, da se kod |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 32 <-- 32 --> PDF |
- 134 platana lasno događa, da se grane slome usljed vlastite te žine. Zato je potrebno, da se sve deblje grane podupru kamenim ili gvozdenim stupovima, kao što se to može vi djeti u Topčiderskom parku kraj Beograda. U jednakim okolnostima može uspijevati topol a (Po pulus alba), jagnjed (P. nigra), trepeti j ika (P tremula) i jablan (P. pyramidalis) i vrlo bujno se razviti. Vrlo lijep drvored jablana nalazi se u Jelsi na otoku Hvaru, put izvora žive vode.1 Na državnom imanju u Vrani posađeni su drvoredi jablana vrlo gusto uzduž vodenih jaruga, poradi obrane od vjetrova. Pošto je tamo tlo crnično i dosta vlažno, ovi su jablani u dvadesetak godina ponarasli već do 15 m. visine. * Ne može se govoriti o drvoredima i o uresnom drveću, da se ne dotaknemo i palma. Ove krasne biljke i ako ne pripadaju našoj flori, imaju osobitu važnost za naše obale i otoke, gdje se dadu posve dobro prilagoditi. Svaki naš kraj poprimi osobitu slikovitost i proizvede vanredan utisak na svakoga ljubitelja prirode, ako se .uz vazdazelenu floru nađe i po koja palma. Palme su nam najbolji dokaz blage zime. Pogled na palme ublažuje nam neugodni dojam tmurnih i kiševitih zimskih dana. Uzduž dalmatinske obale naći ćemo najčešće palmu Phoenix dactylifera, pa i u najsjevernijim, ali zaklonjenim krajevima.* Prvu ćemo naći u vrtu franjevačkoga samostana Sv. Eufemije na otoku Rabu. Ova je već odavna prevalila svoj prvi vijek. Imat će oko 6 m. visine. Na otoku Ugljanu između sela Preka i Kali nalazi se u privatnom vrtu jedna dosta velika palma. Sto dalje idemo na jug, to je češće sretamo, dok je na otoku Hvaru i Visu nalazimo već u skupinama, a u okolici dubrovačkoj nađeno je u svakom važnijem vrtu i to dosta velikih egzemplara. U Orebiću 1 Valjda da i ime mjesta Jelsa, potječe od jalša (joha — Alnus glutinosa), koja najrađe raste kraj potoka. * Neću uzeti u obzir one palme i druge subtropske biljke, koje se nalaze sjevernije od Raba, n. pr. u Opatiji i Lovrani, ali koje treba zimi zaštititi od studeni. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 135 raste jedna palma preko 150 god. stara. U Kućištu u vrtu pok. kapetana Miha Bjelica, u godinama sa toplom i suhom jeseni dozriju datulje, samo što nijesu tako velike i sočne kao one što dolaze s juga. Plodovi su posve razvijeni, jer se uz ovu palmu sa ženskim cvijetom nalazi ne daleko jedna druga sa muškim cvijetom. Palmu bi trebalo što većma rasprostraniti, barem u zaklonjenim krajevima naše obale i otoka. Na francuskoj Rivijeri mogu se vidjeti čitave aleje palma, koje su izvanrednog efekta, a kod nas imade krajeva sa kud i kamo blažom zimom nego li tamo, te palme mogu još bolje uspijevati. Zadnjih godina počela se je saditi iPhoenix canari en si s, koja je još krasnija od prve. Chamerops humilis nalazi se skoro svagdje pojavnim i privatnim perivojima i parkovima, te je kod nas posve aklimatizirana. Osobite je ljepote i veličanstvena izgleda P rit s eha rdia fi li fer a. Najazimo je vrlo često u perivojima na Pilama u Dubrovniku. U perivoju vile Rubrizius nalazi ih se nekoliko vrlo lijepog izgleda i dosta visokih. U vrtu stare kuće Zore na Posatu nalazi se jedna Pritschardia, koja je radi debljine trupa jedan za nas rijetki botanički egzemplar. Pred pročeljem poljodjelske učione u Splitu posađen je red Pritschardia, koje posve dobro napreduju. Osim palma vrlo je obljubljena u perivojima južne Dalmacije jedna cykadea (Cycas revoluta), koja u dubrovačkoj okolici dosegne ogromne dimenzije. II. Napretkom ljudske kulture i rastom pučanstva sve se većma proširuje površina obrađene zemlje, a donekle se umanjuje površina šuma. Pa i šume se racionalnije goje, te se nastoji proširiti i umnožiti samo stanovite vrsti drveća, koje su u stanovitim prilikama korisnije nego druge. Sume se dakle racionalno uzgajaju određenim obilaženjem redovite sječe i što jednoličnijim rastlinstvom. Naravne livade |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 136 — pretvaraju se u oranice i umjetne livade, pašnjaci u livade i šume i t. d. tako, da je u osobito naprednim i napučenim krajevima, teško naći kutić zemlje, koji bi nam pokazao pravu, prvobitnu i barem donekle potpunu floru onoga kraja u kojoj ne bi bilo unesenih biljaka, već bi se nalazila prava primitivna vegetacija sa svima korisnima, nekorisnima pa i štetnim biljkama i travama. To dandanas sve to rijeđe nalazimo. Pošto je to od štete i od smetnje za proučavanje flore stanovitoga kiaja, počeli su mnogim državama osnivati naravne parkove za pojedina carstva flore, gdje se na nekoj površini uzgaja naravna flora, prepuštajuć samoj prirodi vrhovnu upravu nad parkom, tako, da ona skoro sama po sebi obraste onu zemlju onakvom vegetacijom, koja je tu od vajkada najbolje uspijevala. U takim parkovima mogu botaničari i svi prijatelji prirode proučavati dotičnu floru i naći sve biljke, koje istoj pripadaju. Pred nekoliko godina bilo je pokrenuto pitanje, da se u Dalmaciji osnuje jedan naravni park, i to na otoku Mljetu, ali, čini mi se, sa negativnim uspjehom. Nu, ako pitanje nije uspjelo za Mljet, imade na našim obalama i drugih predjela, koji bi se dali urediti kao naravni parkovi, tim više, što je u tom smislu već nešto i učinjeno. Da vidimo dakle, kakvih donekle naravnih parkova ima već sada u pokrajini. Počet ćemo sa sjevera. Komorčar na otoku Rabu, u blizini samoga grada, zaprema površinu od kakovih 15 ha. Prostire se od podnožja širokog i dugog brežuljka sa prostanom visoravni na vrhu (do 27 m. nad morem). Po svoj prilici je nekada služio tamošnjoj mletačkoj posadi kao vježbalište, zbog čega je dobio talijansko ime Campo Maržo (Marzio). Pred trideset i više godina bio je ovaj kraj pošumljen borovima (Pinus halepensis) i stavljen u branjevinu. Borovi su izvrsno uspijevali, a uz njih se spontana vegetacija bez smetnje razvijala, tako, da dandanas rabski Komorčar sa okolicom pruža dosta potpunu sliku naše flore. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 35 <-- 35 --> PDF |
- 137 - Pogled sa Komorčara na Kvarnerolski zaljev prekrasan je, a vrlo je slikovit i pogled na otok Rab. Trebalo bi samo, da se na najvišemu mjestu podigne gvozdena 12 do 15 m. visoka piramida, pošto šuma već zatvara vidike. * Mrljan ili Marjan je danas najveći i najvažniji- naravni park u Dalmaciji. Njegova je flora vrlo bogata i zanimljiva. I na Marjanu ima najviše borova (Pinus maritima,) koji su se tu rasprostranili najviše pošumljivanjem. Floru Marjana već je proučio i opisao prof. Hire u „Glasniku hrvatskog prirodoslovnog društva," Ovdje ćemo spomenuti samo nekoliko biljaka što ih isti spominje u opisu Marjana (iz Hircova djela Zemljopis Hrvatske, I. dio) i što bi imale biti karakteristične. Uspevši se sa morskog žala susreću se ove biljke: Crithmum maritimum (petrovnjak, mator ili motrika), Glaucium luteum (morski mak), Salvia officinalis (kadulja), Marrubium candidissimmum (bijela marulja, bijeli teterljan), Teucrium Polium, Helichrysum angustifolium (smilje), Scolymus hispanicus (brumbeč i brmbeč), Inula candida (bijeli pelim), Opuntia nana (žabica), Ephedra (kositernica), Osyris alba (metva metličasta), Centaurea ragusina (kitica ili zečina sukrugla), Campanula pyramidalis (mliječna zvončika i prostjenak), Satureia montana (bresina) i t. d. Na prvi vrh do Marjana vodi široki kolni put do restauracije, a odanle je veličanstven pogled na Split i okolicu, Pošto je pak ovaj park dobro poznat kod nas i drugdje, barem od strane prijatelja prirode i flore, ne ćemo se tu zaustavljati, već ćemo dalje put juga. (Nastavit će se). Osobne vijesti. Previšnja odlikovanja. Njegovo cesarsko i apostolsko kraljevsko Veličanstvo je blagoizvoljelo Previšnjim riješenjem od 2. ožujka t. g. . priznanje marnog službovanja za vrijeme rata premilostivo podi |