DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 26     <-- 26 -->        PDF

- 128
način uspjelo je u svemu 44,3% od prvobitne množine
celuloze u slador pretvoriti.


D. Hidroliza celuloze pomoću fermenata.
Već odavna opaziše, da se celuloza uslijed djelovanja
bakterija rastvara (Wiîrtz, Mitscherlich.) Tappeinerje opazio,
da kod te rastvorbe nastaju plinovi: metan, ugljična kiselina
i vodik. Hoppe — Seyler istraživao je taj proces rastvorbe
pobliže (1886). Kod svojih pokusa upotrebljavao je riječni
mulj te je bio mnijenja, da to vrijenje celuloze samo u mulju
i uz pristup bakterija (tipa amilobakter) može da uslijedi, te
je taj proces kušao slijedećim načinom da protumači:


.6.10.5!.2..-^.6.12.6.-^...2+...4. Tim su
se pitanjem bavili još Omelyansky, Stenson, Scheunert,
kao i mnogi drugi, ali nisu mogli dokazati, da je to celulozino
vrijenje čisto hidrolitički proces razgradnje.


Tek u novije doba uspjelo je Pringsheimu (1912.) to
pitanje riješiti, i to na taj način, što mu je pošlo za rukom
hidrolitički raspad celuloze razlučiti od njegog vrijenja, dodavanjem
raznik antiseptika, i prema tome čisto hidrolitičko
djelovanje bakterija promatrati.


Ferment koji prouzrokuje celulozino vrijenje, nazvao je
celulozom, koja je po svoj prilici neki endoenzim; pokušaji
koji su išli za tim, da je filtriranjem izoliraju, nisu uspjeli.


Isparivanjem hidrolizirane tekućine u vakumu dobio je
glukozu i celobiozu. Optimum celulozinog vrijenja jest kod
kojih 55°. Celobioza je prema Pringsheimu jedan od međuproizvoda
kod razgradnje celuloze, te joj kod tog raspada
celuloze pripada analogno mjesto, koje zauzima maltoza kod
raspada škroba.


(Svršit će se.)