DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 26 <-- 26 --> PDF |
- 128 način uspjelo je u svemu 44,3% od prvobitne množine celuloze u slador pretvoriti. D. Hidroliza celuloze pomoću fermenata. Već odavna opaziše, da se celuloza uslijed djelovanja bakterija rastvara (Wiîrtz, Mitscherlich.) Tappeinerje opazio, da kod te rastvorbe nastaju plinovi: metan, ugljična kiselina i vodik. Hoppe — Seyler istraživao je taj proces rastvorbe pobliže (1886). Kod svojih pokusa upotrebljavao je riječni mulj te je bio mnijenja, da to vrijenje celuloze samo u mulju i uz pristup bakterija (tipa amilobakter) može da uslijedi, te je taj proces kušao slijedećim načinom da protumači: .6.10.5!.2..-^.6.12.6.-^...2+...4. Tim su se pitanjem bavili još Omelyansky, Stenson, Scheunert, kao i mnogi drugi, ali nisu mogli dokazati, da je to celulozino vrijenje čisto hidrolitički proces razgradnje. Tek u novije doba uspjelo je Pringsheimu (1912.) to pitanje riješiti, i to na taj način, što mu je pošlo za rukom hidrolitički raspad celuloze razlučiti od njegog vrijenja, dodavanjem raznik antiseptika, i prema tome čisto hidrolitičko djelovanje bakterija promatrati. Ferment koji prouzrokuje celulozino vrijenje, nazvao je celulozom, koja je po svoj prilici neki endoenzim; pokušaji koji su išli za tim, da je filtriranjem izoliraju, nisu uspjeli. Isparivanjem hidrolizirane tekućine u vakumu dobio je glukozu i celobiozu. Optimum celulozinog vrijenja jest kod kojih 55°. Celobioza je prema Pringsheimu jedan od međuproizvoda kod razgradnje celuloze, te joj kod tog raspada celuloze pripada analogno mjesto, koje zauzima maltoza kod raspada škroba. (Svršit će se.) |