DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 121 — metara duboko, omotaju se čvrstom i gustom čahuricom, te se u travnju slijedeće godine u toj čahurici zakukulje, a koncem travnja izleti već odrasli imago (osica). Gdje se štetnik jedanput pojavi, biva ga kroz nekoliko godina sve više, a onda najednom za duže vremena gotovo sasvim iščezne. Obgrižene mlade iglice pocrvene, osuše se i otpadnu, te dotični izbojci ostanu goli. No kako pupovi njihovi ostanu uvijek neozleđeni, to iz njih slijedeće godine potjeraju novi izbojci, pak šteta prema tome sastoji obično samo u gubitku prirasta. Samo kod jakog nastupa štetnikova ugine vrh stabalca (stabla), kao i vrhovi nekih grana, a iz adventivnih pupova potjeraju onda grmasto mnogi postrani izbojci. Tako nastanu rašljasta stabla i stabla sa više vrhova. Rijetko — i to samo kod ponovnog vrlo snažnog nastupa štetnikova — ugine i cijelo stablo, a i to biva gotovo samo u ravnici i na stojbinama, koje uzgoju smreke ne pogoduju. Spomenuo sam, da ličinka poput stjenice neugodno smrdi. Stoga je ptice neće da jedu. Obrana smrekovih sastojina od toga štetnika mogla bi se prema tome protezati samo na štrcanje vrhova t. zv. insekticidima, kamo spadaju: benzinova ili petrolejska emulzija (15 lit. vode, 10 lit. petroleja i 1 kg sapuna), vapneno mlijeko, neutralizovana rastopina modre galice i karbolineum. Međutim ni ova sredstva obrane nijesu do sada nigdje osobito koristila, a osim toga je provedba njihova razmjerno vrlo skupa, tako da se protiv ovoga štetnika ne isplaćuje uopće nikakova direktna borba. Najuspješnija i najjeftinija obrana sastoji u uzgajanju smreke na stojbinama, koje joj od naravi prijaju, dakle ne u ravnici niti u najnižim položajima gorskih predjela. Prof. Dr. Antun Levaković. |