DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 16 <-- 16 --> PDF |
-118 zgrbljenog slugu, kako povezuje i omotava gospodaru svome noge, da ne ozebu; to su šumske parije, robovi, koji su samo zato tu, da hrane i poboljšavaju tlo visokom hrastu, koji ohol nema kada, da se i zato pobrine" . . . Opaska urednika. Iz ovoga se članka vidi, kojim interesom prate u susjednoj Ugarskoj bolest „hrastovu medljiku," radi ogromnih šteta, koje ova bolest prouzrokuje. A što se u tom pogledu kod nas radi? Već godine 1913. predao sam preko rektorata kr. sveučilišta kao onovremeni učitelj predmeta bolesti drvlja na kr. šumarskoj akademiji, a na poziv kr. zemaljske vlade, odjel za unutarnje poslove od 18/1. 1913. br. 208. strukovnjačko mnijenje od 10/IV. 1913., da medljika, naročito ako napadne mladi list poslije obrštenja prvog lista po gusjenicama, može hrastove sastojine prema okolnostima dijelom oštetiti, a dijelom uništiti. Da se točno ustanove okolnosti, pod kojima ta bolest jače ili slabije nastupa, predložio sam, da se jednom strukovonjaku povjeri, da motri razvoj bolesti u svim područjima Hrvatske i Slavonije i da ta svoja opaženja priopći onda kr. zem. vladi, koja bi na temelju tog opažanja mogla preporučiti odnosno propisati neke preventivne mjere proti širenju te bolesti u šumsko uzgojnom, uređajnom ili i u stojbinskom pogledu (odvodnje*. Neznam sudbinu tog predloga, ali sudeć po činjenicama, našao je mjesta »među spisima." Jedan slučaj štete načinjene po ličinkama osice Nematus abietum Htg. Početkom svibnja o. g. dobio je kabinet za čuvanje šuma kr. šumarske akademije u Zagrebu jednu pošiljku, koja je sadržavala nekoliko ovogodišnjih smrekovih izbojaka. Na još posve nježnim iglicama tih izbojaka nalazila se sva sila svjetlo-zelenih (poput mladih smrekovih iglica), golih, gusjenicama sličnih Učinaka, koje su znatan dio tih iglica već |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 17 <-- 17 --> PDF |
- lig dobrano obgrizle, tako da je od svake iglice preostalo još gotovo samo t. zv. srednje rebro u obliku kovrčavog crvenkastog končića. Pošiljka ta prispjela je od šumske uprave vlastelinstva Novi Dvori kraj Zaprešića. Ustanovio sam, da to nijesu nikakove gusjenice, i ako na oko izgledaju gusjenicama posve slične. Čim je naime koja od njih dodirom uznemirena bila, postavila se odmah u oblik slova S, što čine samo ličinke (neprave gusjenice) osa listarica (familija Tenthredinidae). Osim toga imale su spomenute ličinke sa svake strane samo po jedno crno, piknjasto oko, dočim prave gusjenice imaju sa svake strane po nekoliko u polukrug poredanih sićušnih, piknjastih očiju. Preostao je dakle samo još izbor kojega pripadnika ove familije, a taj izbor pao je baš na gore spomenutu Nematus abietum Htg. Od osa listarica dolaze naime na smreki samo ličinke rodova Lyda, Lophyrus, i Nematus, a ličinke tih rodova razlikuju se međusobno ovako : I. Ličinka živi unutri u zapretku. Ticala su joj dugačka. 1. Ličinka ima samo 8 nogu i to 6 prsnih (pravih) i 2 trbušne (neprave), koje se potonje nalaze na zadnjem abdominalnom (trbušnom) segmentu, te služe kao odupiraljke. Zdropljena ličinka ne odaje nikakova vonja: Rod Lyda. II. Ličinka živi slobodno na iglicama, a ne u zapretku. Ticala su joj vrlo kratka, jedva primjetljiva. 2. Ličinka ima 22 noge i :6+16: ). Na svakom segmentu ličinkinog tijela nalaze se po tri bradavice, koje ne izlučuju nikakove ljepive mase. Zdropljena ličinka ne odaje nikakova vonja: RodLophyrus. 3. Ličinka ima 20 nogu t. j . 6 prsnih i 14 trbušnih. Između trbušnih nogu nalaze se bradavičave žlijezde, koje izlučuju neku ljepivu masu, te služe za prihvaćanje. Zdropljena ličinkasmrdi poput zdropljene stjenice: Rod Nematus. Svojstva nazočnih ličinaka odgovarala su samo svojstvima roda Nematus. No od ovoga roda dolaze na smreki |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 120 4 vrsti i to : Nematus Saxeseni Htg., Nematus compressus Htg., Nematus ambiguus Fall. ´Nem. parvus Htg.), i Nematus abietum Htg. Ličinke svih ovih četiriju vrsti vrlo su jedna drugoj slične. One su naime jednobojne, svjetlo-zelene i gole, te imaju posve crne oči. No ličinke prvih triju vrsti nastupaju uvijek samo u posve neznatnom broju. One se razlikuju od ličinaka vrsti Nematus abietum po tome, što su ove potonje znatno veće (15 — 16 mm dugačke). Osim toga žderu ličinke prvih triju vrsti većinom pupove, koji se nalaze tek u stadiju istjerivanja, dočim ličinke potonje vrsti (Nem. abietum) ogrizaju samo iglice na već posve istjeralim izbojcima. Izbojci ovi izgledaju nakon toga, kao da ih je mraz ofurio. Kako je spomenuti štetnik u smrekovim sastojinama gore navedenoga vlastelinstva koli lanjske toli i ove godine mjestimice u veoma velikom mnoštvu nastupio, to ću ovdje radi informiranja naše šire šumarske javnosti, koja se ne nalazi u posjedu opsežnije stručne literature, navesti po najnovijim podacima njemačkih autora u kratko sve, što se o životu toga štetnika i o njegovom štetnom djelovanju znade. Osica liječe i pari se koncem travnja i početkom svibnja. To biva najviše oko podneva (od 10 sati dopodne do 2 sata popodne). Ženka odlaže sićušna, vanredno tankom lupinom proviđena jajašca na iglice mladih, tek istjeralih smrekovih izbojaka i to u sitne zareske, što ih u tu svrhu svojim svrljkom na jednome od igličnih bridova načini. Odlaže ih samo na mlada smrekova stabla i stabalca (ispod 60. godine starosti), a najrađe na stabla između 10, i 60, godine i to odlaže ih samo na iglice, koje se nalaze blizu vrha takovih stabala, te su izložene potpunom pristupu svjetla. Naskoro — za topla vremena već iza nekoliko sati — izmile iz jajašaca ličinke, te obgrizu mlade smrekove iglice na opisani način. Cesto ih znadu i posvema t. j . sve do baze njihove (kratkoga izbojka) požderati. Nakon 3-4 tjedna spuste se ličikne na tlo, zakopaju se u nj nekoliko centi |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1918 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 121 — metara duboko, omotaju se čvrstom i gustom čahuricom, te se u travnju slijedeće godine u toj čahurici zakukulje, a koncem travnja izleti već odrasli imago (osica). Gdje se štetnik jedanput pojavi, biva ga kroz nekoliko godina sve više, a onda najednom za duže vremena gotovo sasvim iščezne. Obgrižene mlade iglice pocrvene, osuše se i otpadnu, te dotični izbojci ostanu goli. No kako pupovi njihovi ostanu uvijek neozleđeni, to iz njih slijedeće godine potjeraju novi izbojci, pak šteta prema tome sastoji obično samo u gubitku prirasta. Samo kod jakog nastupa štetnikova ugine vrh stabalca (stabla), kao i vrhovi nekih grana, a iz adventivnih pupova potjeraju onda grmasto mnogi postrani izbojci. Tako nastanu rašljasta stabla i stabla sa više vrhova. Rijetko — i to samo kod ponovnog vrlo snažnog nastupa štetnikova — ugine i cijelo stablo, a i to biva gotovo samo u ravnici i na stojbinama, koje uzgoju smreke ne pogoduju. Spomenuo sam, da ličinka poput stjenice neugodno smrdi. Stoga je ptice neće da jedu. Obrana smrekovih sastojina od toga štetnika mogla bi se prema tome protezati samo na štrcanje vrhova t. zv. insekticidima, kamo spadaju: benzinova ili petrolejska emulzija (15 lit. vode, 10 lit. petroleja i 1 kg sapuna), vapneno mlijeko, neutralizovana rastopina modre galice i karbolineum. Međutim ni ova sredstva obrane nijesu do sada nigdje osobito koristila, a osim toga je provedba njihova razmjerno vrlo skupa, tako da se protiv ovoga štetnika ne isplaćuje uopće nikakova direktna borba. Najuspješnija i najjeftinija obrana sastoji u uzgajanju smreke na stojbinama, koje joj od naravi prijaju, dakle ne u ravnici niti u najnižim položajima gorskih predjela. Prof. Dr. Antun Levaković. |